Imala sam spremljen jedan divan (to ja sama sebi laskam) lirski tekst, jednu krasnu čestitku.
No neću je objaviti.
Jučer sam otvorila sezonu durenja i durit ću se do daljnjega.
Prilično sam tužna ovog Božića.
Blagdana koji slavi obitelj, dana kojeg bi morali provesti makar u najužem obiteljskom sastavu: mama-tata-dijete.
U svečanom ručku uživat ću uz sina, mamu, tatu i brata.
No onoga kojeg volim najviše, ove godine nema da me grije svojom ljubavlju.
Isusov rođendan dočekati će u "toplini"svoga ureda, uz njih par koji kao da nemaju kuda:(
Neka sam patetična, opće me nije briga.
Ulažem protest i inzstiram da se ovaj dan provodi sa mužem, ženom i djecom.
Ostali stvarno nisu bitni...
Nemoguće me utješiti, no...
Ako mi obećate da ćete se danas samo smijati, voljeti, zaboraviti na materijalno...možda ćete mi i izvući osmjeh na lice.
Jer to i je bit Božića: smijeh i ljubav...toplina...
(o Isuse, kako sam patetična)
Molim vas, učinite me makar malkice sretnom....smijte se i volite!
Sretan vam Božić dragi moji, neka vam je najsretniji!
Volim vas.
|
