template by cromma.com

U slici i stihovima


§§§

§§§

§§§

§§§



Posjetite:
Online izložbu

Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica

Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.

Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.



DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:

O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§

Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella


§§§

Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§


PTS ili jednostavno, zlostavljač?

01.09.2004., srijeda

On je bio dobar, vrijedan, marljiv i pošten.
Nadasve odan čovijek, pomalo zdepaste, niske građe, guste crne kose i ponešto drukčije nacionalnosti od mene.
Sve do te večeri.
Na moje oči ju je zgrabio za kosu i svom snagom je tresnuo o zid.
Crven, topao mlaz slijevao joj se niz lice i gubio u suzama.
U očima joj se vidjela beskrajna tuga i neopisiv strah.
Nadobudno sam zakoračila u tu prostoriju ni sama ne znajući što da napravim.
Mlada, hrabra i snažna željela sam opravdati svoj stav: "ako jednom kreneš rukom na mene, nikad me više nećeš vidjeti".
Kao kakva zvijer iz filmova koja njuši novi, topao plijen, okrenuo se prema meni, podignutih ruku, prstiju skupljenih u šake i sekundu ostao na toj udaljenosti od dva koraka.
Opor, zagušljiv miris alkohola ošinuo me po licu dok sam mu u očima, po prvi put u životu vidjela iskonsko zlo, mržnju u svom izvornom obliku.
Nije mu dugo trebalo da prepozna i moj strah koji se manifestirao laganim drhtanjem i klecanjem koljena, jer, pomislila sam: "svejedno mi je kud da odem, pronaći će me."
Pružio je svoju debelu, masnu ruku prema mom vratu, podigao me s poda i odbacio ni ne gledajući kud letim.
Posljedice pada i danas osjetim u leđima.
Sutradan sam ga vidjela skrušenog, glave stisnute među koljenima, mirnog i spremnog na giljotinu samo da izbriše taj događaj.
Kod mene, naime, takvo ponašanje i reakcija nije naišlo na odobravanje, niti ću mu to ikad oprostiti.
Njegova žena mi je priznala da je takav često.
Te večeri rekla sam joj da si je sama kriva.
Neka ode, nek ga zaboravi, nek ga prijavi, nek se sakrije.
Ali,-reče meni ona-,tu su djeca.
Baš zato-odvratih.

Taj događaj me se nije ticao, ali itekako je.
Ta događaj u meni i danas izaziva noćne more i danas ga pamtim kao najveću traumu u životu.

Poznajem još jednu ženu koja je bila u sličnoj situaciji.
Tužila ga je, bio je u zatvoru, izašo je i opet su zajedno.
Ne znam zašto, još mi nije objasnila.

Jučer na ručku kod mene doma, jedan je muž popio pivu previše (ukupno 4).
Razgovor koji je tekao savršeno mirno i argumentirano u trenu se pretvorio u borbu plamenih jezika, u scenu iz Koride gdje je za "paljenje" bio dovoljan samo jedan mah crvenom maramicom.
Jedna žena, njegova žena, u jednom je trenu rekla nešto "suvišno", za njegov pojam suvišno, za naš pojam totalno normalno.
Njegova desnica, koja se netom prije toga odmarala na lijevom naslonu moje stolice odjednom je poletjela u pravcu žene, njegove žene.
Snašla se, ustala se od stola, pokupila s nama ženama u kuhinju i tu nam izlila dušu.
Tukao ju je, silovao, tukao i djecu, krvarili su, bivali su šivani, hitna i policija zvonili su svako malo na njihova vrata.
No, stvari nisu rješene.
On je invalid domovinskog rata, psihološki invalid, jer izvana može napraviti i podnijeti itekako puno.
No svejedno, policija štiti svoje, štiti njega.
A ona nema kud, pronađe je uvijek i uvijek taj pronalazak završi kobno, za nju.
A pametna je, obrazovana, sposobna, lijepa, čak ga ni ne voli više.
Ali mora koegzistirati sa njim i u onim sumnjivim noćima kad ga do kasno nema doma, već zna da je najbolje da se pokrije dekom po glavi i pravi se da spava.
A sve one mrlje koje su se s deke razmaljale po plahti rezultat su samo njenih suza, ničeg drugog.
Ona je ranjena: fizički, psihički, trajno...zauvijek.
A pomoći nema, od nikud.

Koliko još krvi mora biti proliveno, koliko još nevie djece mora biti ubijeno i njihovih majki ranjeno zauvijek da bi se u našoj državi nešto pomaklo?
Koliko je zakona o prohibiciji potrebno donijeti kako bi ljudi shvatili da "oni gore" brinu o krivim stvarima?
Koliko traje ljudska moć ignoriranja?
Koliko ćemo još dugo okretati glavu na drugu stranu?
Koliko ih još treba biti ubijeno da shvatimo kako su majka i dijete nešto najvrijednije na svijetu?

Imate li i vi kakav primjer ili i vi jednostavno zatvarate oči?




- 02:04 - Prokomentiraj (0) - Zagrebi - #

< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Moje rukotvorine
Prvu sam ogrlicu napravila još u školi, rastavivši noninu krunicu. Povezala sam je žicom od umjetnog cvijeća, a kopču sam napravila od stare naušnice. Tada se rodila ljubav između mene i žice, staklenih perli, umjetnog cvijeća, gline i plastelina. Nedavno je završena 100-ta ogrlica, a neke od meni najljepših su tu:
Fotografija: T.M. i M.M.















At Free games @ GameNest you will find tons of free online games thet you can play right in your browser: action games, arcade games, sports games, flash games, puzzles and more! No matter what kind of online games you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @ GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best and newest free online games . By no means do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or take credit for making that games. All the games on this web site are sole property of their creators and designers, we are only helping them sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content published in any game made available on this web site. Thank you very much for playing free games on Free games @ GameNest!

2004, 2005, 2006 © BigMamma - sva prava pridržana
www.mama-mami.com | www.eglasnik.com | www.cromma.com