U slici i stihovima
§§§
§§§
§§§
§§§
Posjetite:
Online izložbu
Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica
Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.
Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.
DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:
O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§
Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella
§§§
Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§
Hvar onlineNekretnine Hvar
-Virtualna šetnja Hvarom
-Sunčani Hvar
-Info o svim mjestima na Hvaru
-Njemački site-linkovi na Hvarske stranice
-The island of Hvar
-Hvarski portal
-Hvar travel
-Hvar-Dalmatia
-Stari Grad-portal
-Carpe diem-Hvar
-Sunny Hvar
-Hvarska biskupija
-Vrijeme u Hvaru
-Adriatica-Hvar
-Adriatica-Hvar II
-Adriagate-Hvar
-Gastronaut-hvarski restorani
-Hvar online
-"Rast" Hvar
-Ljetna šrkola Uzmah-Hvar
-Nekretnine Hvar
-Hvar hotels
-Island travel-Hvar
-Arsenal
-Opservatorij Hvar
-Aci klub Palmižana
-Morsko prase-Hvarska regata
-Apartmani na prodaju-Hvar
-Hvar foto album
Za uspomenu:
Dnevnik jedne ljubavi, by Galeb
Dan poza bure, by Galeb
Album, by Ane
Moja nona, by Ane
U našem cirkusu, by Joe Pellena
Zo Helena, by Joe Pellena
Ljud, by Joe Pellena
BLOGijaJADA [Kako mi je blog upropastio život]by Joe Pellena
Ja otac, by Hal
Dica ka dica, by Škovacera
Ines, by Škovacera
Ja znam tko sam, a ti?, by Piton
Don't forget me, by Piton
Informativka, by LTP
|
|
|
|
|
|
|
|
Vikend na selu
02.08.2004., ponedjeljak
Iz njegove perspektive:
Zagreb, petak navečer
Nakon što sam je po 4. put zamolio da se spremi, diskretno je zakolutala očima prokomentiravši: «O.K. Pustiš me još samo jednom na INTERNET?»
Kad sam joj prepustio tron, zadnji put prije velike avanture, uputio sam se u akciju zvanu pakiranje.
O zlato moje-pomislio sam, spakirala je svoju i sinovu robu, uzela je rezervne cipele, aha, moju robu nije dirala-zna da ne volim kad mi netko nameće stil oblačenja, da vidim, tu su i pelene, majice, hlaće, zavjesa...ZAVJESA?!?
(polako razmotavam)-oh, pa to nije zavjesa, to su njene bijele, ljetne hlače, ručno izvezene i ukrašene perlicama...koji kurac će ti to na selu-pomislio sam rezignirano, s nevjericom.
Neseser-maskara, olovka, sjenilo, kapi za oči, Cianofix, ...CIANOFIX?!?, dezodorans, parfem, roll-on, dnevni ulošci, šampon, kupka, ogledalce, maramice za guzu, naušnice od bijelog zlata..(!?!?!?)
Dodao sam svoje:
3 majice kratkih rukava (možda mi zatreba)
2 para hlača dugih nogavica (trebat će mi za ribičiju a možda i njoj bude hladno, vidim da nije uzela duge hlače)
1 bokserice (ako bude vruće, kvragu ipak je ljeto)
2 para čarapa (možd i nju budu zeble noge, a ne volim kad joj se usmrde u balerinkama)
Ma kvragu i kozmetika, ovog vikenda ne nosim ništa sa sobom, zovite me Robinson (možda ipak da sad operem zube, ili da ponesem četkice-ma, budem, kasnije)
Mogo sam i mislit da se neće sjetit uzet bocu i čokolino, ipak ona MORA još jednom na internet.
Gle, tu je i salama, sirni namaz, majoneza, kruh, mlijko, kikiriki (znam koliko voli grickat navečer iza 20:00 kad više ne jede), pa nek se nađe, zlu ne trebalo.
Nakon što sam je na jedvite jade odlijepio od kompjutera, žurio sam je ugurat u auto da slučajno ne skuži neki film na TV-u pa se opet ne predomisli.
Nadam se da shvaća koliko mi znači ovaj vikend.
31.07.2005. Subota, Selo moje malo
Otvorio sam oči pod pritiskom sinove noge a ona je sjedila za stolom. Pila je čaj i čitala knjigu. Pomislio sam: «kako možeš sjedit u kući po ovako divnom vremenu, što nisi otišla na Savu i ulovila nam dobro mjesto za pecanje?»
Nakon što sam jedva srknuo pola kave, uznemiravan njenim konstantnim molbama: «a hoćemo u kafić, a hoćemo u dućan, a hoćemo ovo, a hoćemo ono?», poželio sam joj pokazat voćnjak i vrt kojeg je stara krasno uredila.
Nakon što je otrpila taj bolan trenutak šetanja po vrtu, smilovao sam joj se i poveo je u dućan.
Ušli smo s namjerom da kupimo cigarete i četkice za zube (da, uredno smo ih ostavili doma), kad se zalijepila za policu s kozmetikom. Bračnog sklada i mira u kući radi, zavezao sam jezik i pričekao da pročita sve deklaracije i usporedi cijene. Uzeo sam je za ruku i nadobudno, kao mali dječak poveo prema igralištu da zajedno pogledamo vodostaj rijeke.
Nakon što sam, isprovociram njenim pitanjem: « a di me vodiš, šta ćemo tamo radit», pokušao smislit suvisao odgovor koji bi je zadovoljio, bolno je zajaukala: «a u kurac i trava i rijeka i voda i blato i komarci...ja bi samo sjela u kafić»
Pomislio sam-«ne plači draga, razmazat će ti se maskara a onda sam najebo jer tu nema za kupit mlijeka za skidanje šminke».
Još pola sata sam NA KAVI morao slušat elaborate o njenom djetinjstvu i o tome kako ih je stari maltretirao raznim vikend avanturama gdje je svatko imao svoj nožić i vrećicu i gdje su (ovisno o godišnjem dobu), «uživali» u prirodi u branju i skupljanju: puževa, šparoga, gljiva, grožđa, maslina, kapara, ježeva, lupara, mortora itsl.
Nisma se ni trudio slušati njeno objašnjene kako je ribolov i šetnja po friškom zraku, kraj rijeke, umaraju.
Nakon što smo popili tu kavu gdje je zaključila kako ja nisam spontan te kako za moje «funkcioniranje» sve mora bit savršeno i unaprijed isplanirano, uzeo sam je za ruku i bez riječi poveo preko livade. Gledao sam je nježno, preko oka da ne primjeti i odjednom me preplavila neka toplina.Gazila je i popikavala se po travi u svojim bijelim, trendovskim japankama a na glavi je imala crne, masivne, kockaste naočale u stilu Audrey Hepburn. Milo moje, ko da je sad iz Tiffania izašla. Taj komentar ju je toliko razdragao da je potrčala ispred mene zadinute majice. Promatrao sam je tako zaigranu, polugolu u grudnjaku i opet iznova shvatio zašto je toliko volim. Tako sam ponosan na nju, ma koliko god godina imala, ma koliko god sranja da je zadesi i slomi, zauvijek će onom djetetu u sebi dati da živi. Tako je lijepa...kad bi samo bila svjesna toga, ali, neću ni spominjati jer znam da će odmah početi monolog o celulitu-sisama-strijama-kilima i sl. Frrrrrrrrrrrrrrr....
Isti dan, isto mjesto, poslijepodne:
Znam da mi nekad ide na živce i da bi je najradije , zajedno sa koferima vratio njenim starcima, ali generalno gledano ona je usper žena. Odlučno je izjavila kako ide sa mnom u ribolov a za divno čudo, nije se ni presvlačila više od dva puta.
Uistinu, trudim se shvatiti zašto joj je u ribičiji bitno imati maicu i šlape iste boje te sat marke Luis Vuitton, ali sve to zasjenjuje činjenicu da je ona odlučila ići sa mnom, bez ikakve prisile.
Na putu prema krajnjem odredištu našeg putovanja, svratili smo u trgovinu ribomaterijala i s ponosom mogu reći da me nije previše osramotila. Samo je par puta spomenula lignje i hobotnice ali je srećom prodavač bio duhovit pa je sve navrijeme okrenuo na zajebanciju.
U autu sam joj napomenuo da se još uvijek stigne predomisliti i ostati doma. Ne bih podnio njeno zvocanje i pitanja u stilu –akadćemodoma-da komarce i muhe i ne spominjem.
Prolazeći kroz selo samo sam je upitno pogledao na što mi je odgovorila širokim, nevinim osmijehom: «molim te stani, tu silazim»
Nešto kasnije istoga dana:
Znojan, izgoren, izboden, ali ponosan i zadovoljan, ušao sam u kuću i našao je kako leži na krevetu i nešto piše. Tiho mi je prstom na ustima, dala znak da šutim jer naša zvjerčica spava.
U očima mi je mogla pročitati koliko je volim i koliko mi je falio taj njen djetinjast i razigran osmijeh.
Potrčala je prema kanti s ribom i veselo mi pružila ruke: «o moj veliki, bijeli lovče...za ovoliko riba (45 komada, btw.:) zaslužuješ jedno pušenje skroz do kraja.
Čak ni da nije komentirala bio bi najsretniji čovijek na svijetu jer ponos iz njenih očiju nitko i ništa ne može zamijeniti.
Ovo je bio uistinu predivan, predivan vikend.
Iz moje perspektive:
Zagreb, petak navečer
Taman sam si prekrajala suknju iz second-hand shopa kad me po 1000. put jesam li se spremila i hoćemo li krenuti večeras.
Zakolutala sam očima (ah, nadam se da nije primjetio) i pristala pod uvijetom da me još jednom pusti na INTERNET. (ovisna sam, priznajem)
U međuvremenu sam spakirala svoje i Tiji-eve stvari, njegove nisam jer znam da ga nervira kad mu netko diktira što da nosi. Tijiu sam uzela hrpu robe jer djeca znaju bit nespretna pa da se nađe. Sa svojom robom nisam pretjerivala, ta zaboga, ionako idemo samo na dva dana, bijele ljetne hlače i jedna bijela majica bit će valjda dovoljno, jest da će mi se ljudi smijat ako u ribičiju uzmem fino izvezene tanke hlače, ali stisle su se u pranju pa mi je tako svejedno što će se desiti s njima.
Znam da idemo na selo pa mi od kozmetike i ne treba puno, ali što ako odlučimo izać navečer van, pa neću valjda nenašminkana na cugu?
Tu su i ulošci, kupka i šampon, Cianofix ako mi pukne nokat i gle, naušnice, nek ostanu tu, ne traži mi se sad kutija s nakitom.
Još jedan pogled u torbu i zaključujem kako ovaj moj mamlaz stvarno nije normalan. Pa koji će mu kurac toliko robe za dva dana?
Vidim, uzeo je čokolino i bocu, baš divno od njega da se sjetio, i gle, kikiriki, za mene...joj kako me nekad tako divno iznenadi sitnicama.
Volim ga. Ovo bi mogao biti divan vikend...samo da me ne udavi previše ribičijom i prirodom jer imam najmeru dić sve 4 u zrak, maloga utrapit svekrvi i pročitat knjigu.
31.07.2004. Subota ujutro, selendra
Uf, uf, uf...
6.30 a ja sam već budna. Fascinantno mi je kako se lako organizam prebaci na friški zrak, pjev kokota i miris sjena, ili mora, ovisno o predjelu.
Dižem se, kuham si čaj, svekrva je već u «bašći», čupa travu u vrtu. Nakon što sam sama sa sobom u miru popila čaj i pročitala oko stotinjak stranica knjige (Na obali rijeke Piedre sjela sam i plakala), ON je otvorio svoje okice. U tupom pogledu vidila sam svojsvrsnu kritiku radi neiskorištavanja divnog jutra u prirodi. What the fuck....tu sam, s tobom sam, pratit ću te u sjenu...samo me pusti na miru i odvedi me u kafić da vidim šptogod ljudi:)
Malo kasnije ušli smo u lokalni dučančić po cigarete i četkice za zube (zaboravila sam ih doma, ne mogu vjerovat) a ja sam se zaustavila na polici s kozmetikom. Oduševljena sam izborom i cijenama. Mislim da ću si ubuduće tu kupovat kozmetiku :)
Na putu prema kafiću odvuko me do nekakve livade a ja sam ispalila na živce i prije nego što sam ugazila na travu.
Ne da mi se, ne da mi se, ne da mi se jutros gazit po travi i mirisat sijeno. Sorry...
Popizdio je na mene i pola sata na kavi se durio dok sam ja bezuspješno pokušavala opravdati samu sebe pričom o tome kako me stari tlačio u djetinjstvu.
Stvarno imam traume od «uživanja» u prirodi.
No, za njega sam spremna na sve, pa tako i na šetnju po prirodi.
Držali smo se za ruke dok smo prelazili onu istu livadu, kad mi je sa smješkom na usnama reko kako sam mu tako simpatična i draga te kako izgleda da sam sad izašla iz Tiffania. To me toliko razveselilo da sam potrčala ispred njega, podigla majicu i pustila suncu da me obuzme i popvede.
Sjetila sam se djetinjstva, bosonogog trčanja po stijenama kraj mora, mirisa slobode i bezbrižnosti.
Gledao me nekako čudno, preko oka, nadam se da nije mislio da sam skroz skrenula...ili mi je primjetio one ružne strije i celulit.
Uf, ma neću ni mislit o tome, ne želim si kvarit vikend...
Isti dan, isto mjesto, poslijepodne
Kvragu i sve, pristala sam ić s njim u ribolov jer znam koliko mu to znači. Nadam se samo da ću se uspit kontrolirat i da ga neću previše gnjavit pitnjima tipa: akadćemovećdoma?
Dok sam se oblačila iznervirala me činjenica što sm si uzela samo one bijele hlače a ne recimo, kostim, da se skinem kraj rijeke.
Frrrrrr...
Skoknuli smo u obližnji gradić po neke stvari za ribolov a ja nisam mogla odolit usporedbi morske i kopnene ribe, hobotnicama i lignjama. Sva sreća, prodavač je bio tako opićen da je skužio moju zajebanciju.
Kad smo prolazili selom uputila sam mu molećiv pogled i zamolila ga da me iskrca jer mi se ipak ne ide a i kronično mi se spava.
Nešto kasnije, istoga dana
Kad sam uspavala sinka a i sama odspavala nekih pola sata (ne kužim, u Zagrebu bi mogla spavat saaaaaaaatima...) iskoristila sam mir i tišinu te pročitala ostatak knjige i pisala neke stvari za internet.
Blaženo stanje...odmor od duha i tijela.
Predivno.
Ušao je u kuću, znojan, izgoren, izboden ali sretan. Na licu sam vidila da je ulov bio uspješan. Zagrlila sam ga jer mi je jako falio. Kad sam prebrojala ribice (komada 45, čovječe) rekla sam mu kako sam ponosna na njega i da zaslužuje sve šta poželi.
Sve da mi je bilo i grozno, vikend je bio uspješan i predivan samo zto jer je on sretan i ispunjen.
|
|
|
|
|
|
|
|
At Free games @ GameNest you will find tons of
free online games thet you
can play right in your browser:
action games,
arcade games,
sports games, flash
games, puzzles and
more! No matter what kind of online games
you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @
GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best
and newest free online games . By no means
do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or
take credit for making that games. All the games on this web site are
sole property of their creators and designers, we are only helping them
sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content
published in any game made available on this web site. Thank you very much for
playing free games on Free games @ GameNest!
|
|
