template by cromma.com

U slici i stihovima


§§§

§§§

§§§

§§§



Posjetite:
Online izložbu

Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica

Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.

Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.



DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:

O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§

Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella


§§§

Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§


15 godina života manje

18.06.2004., petak

Jeste li ikad imali jedan od onih dana, kad bi se od najranijeg jutra zamotali u plahtu, prekrili jastukom preko glave i pomakli sat za jedno 24 sata unaprijed?
Šta pitam, naravno da jeste :)))

Jutro ko jutro, ništa posebno, osim jedne tužne vijesti da mi je muževa baka jako bolesna i da joj se polako bliži kraj :(

Ručak skuhan, dijete sito, ja sita, malo interneta i onda spavanac.
Da, da, kako ne...kad bi ti mama zapovidala...
Ja jednostavno ne znam koji je kurac tom malom ponekad.
2 puna sata je vrištao u krevetiću, vrištao toliko da je bio mokar od glave do pete...
Razbacao je igračke po sobi i lupao nogama u ogradu od zikve.
Dobio je po guzi.
Opet je vrištao.
Opet je dobio po guzi.
Opet je vrištao.
Došla sam do njega s namjerom da mu pomognem da izađe iz krevetića, pružila mu ruku, povukla ga, a on je ispao na moj krevet iskrenuvši vrat.
Skamenila sam se i izgubila 10 godina života.
Pred očima mi je bljesnula slika tišine, tuge, srčeka koji više ne kuca, sprovoda, suza i života provedenog u tami.
Suze su se slijevale niz lice dok sam ga stisla uz sebe, dok sam ga smirivala pokušavajući ga pitat di ga boli, jel može disat, jel me vidi...i svih podpitanja koja su mi u tom trenu pala na pamet.
Reko je da ga bole prsa (valjda ga je nažuljalo dok je izlazio iz krevetića), da ga vrat ne boli.
A ja nisam mogla zaustavit suze, grčevito sam ga stiskala uz sebe, ljubeći mu nježne, suzne okice, stisnuo se uz mene, osjećala sam kako mu srce tuče.
Plakala sam satima nakon što mi je zaspao u krilu.


Ljutila sam se na sebe, jer sam nekad jednostavno preživčana, jer mi nekad jednostavno treba da umukne, da zašuti, da je tu al da je miran...
Ljutila sam se jer sam vikala na njega, jer sam mu dala po guzi, jer sam smatrala da sam ga trebala podić iz kreveta a ne vuć van.
Znam samo jedno...da je kojim slučajem nešto pošlo po zlu, ja više ne bi postojala, jer bez njega moj život ne vrijedi, nema smisla.

Popodne sam mu napravila tortu, mazali smo je zajedno...a dok sam stavljala glazuru on je otišao u dnevnu sobu.
Odjednom sam čula svekrvin krik i urlik kojim me dozivala...
A na balkonu, slijedećih 5 godina manje mog života.
Tiji stoji na najgornjoj štangi ograde, do pola visi preko ograde.
Trenutak u kojem nisam znala di sam, ko sam, šta se događa, who is this kid and why is he calling me MOM?

Spustila sam ga i dala mu po guzi.
Jer jedino tako shvaća šta ne smije.
Drukčije me ne doživljava nego se inati.
Jer je to već par puta napravio i upozorila sam ga.
Stavila sam ga na kauč i sat vremena je tu odsjedio u kazni.
Obećao mi je da se više neće penjat.

Onda je MUŽ došo doma i pokušava me izvuć u dvorište...
Ne shvaća da ne mogu, da nemam snage, da sam slomljena, da sam prošla pakao danas, da sam doživila toliki šok da ću posijedit.
Odlazi s malim bez riječi, još se ljuti na mene...
Sjedam u kadu, puštam vodu, stavljam slušalice od radija u uši.
Svira "Bacila je sve niz rijeku"...
Kud baš ta pjesma :(((
Suze se slijevaju niz lice, bekontrolirano...ne mogu prestat....
Dabogda voda oprala ovu tugu, ovu gadost, ovu nervozu...
Dabogda se više nikad ne živcirala i ne vikala na svoje dijete.
Dabogda, dabogda...

Ne znam koliko ti ovo znači jer si još mali i većinu toga ne kužiš, ali sine moj znaj samo ovo:
Volim te, kao što nikad nikoga više nikad neću volit, moje srce kuca najviše zbog tebe, živim za tebe, sve bi ti dala, sve bi za tebe napravila.
Volim te bezuvjetno, najiskrenije, zauvijek.
Tvoja mama.



- 00:50 - Prokomentiraj (17) - Zagrebi - #

Moje rukotvorine
Prvu sam ogrlicu napravila još u školi, rastavivši noninu krunicu. Povezala sam je žicom od umjetnog cvijeća, a kopču sam napravila od stare naušnice. Tada se rodila ljubav između mene i žice, staklenih perli, umjetnog cvijeća, gline i plastelina. Nedavno je završena 100-ta ogrlica, a neke od meni najljepših su tu:
Fotografija: T.M. i M.M.















At Free games @ GameNest you will find tons of free online games thet you can play right in your browser: action games, arcade games, sports games, flash games, puzzles and more! No matter what kind of online games you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @ GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best and newest free online games . By no means do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or take credit for making that games. All the games on this web site are sole property of their creators and designers, we are only helping them sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content published in any game made available on this web site. Thank you very much for playing free games on Free games @ GameNest!

2004, 2005, 2006 © BigMamma - sva prava pridržana
www.mama-mami.com | www.eglasnik.com | www.cromma.com