Big in Japan

Evo pisem raport s malo zakasnjenja, s obzirom da smo bili tamo prije dva tjedna, ali dobro, sta je tu je. Inace, planovi su nam se poremetili taj vikend jer smo planirali odlazak u Hiroshimu u subotu, a u nedjelju neki posjet nekom festivalu u blizini. Anforchunetli, u subotu je padala kisa cijeli dan, pa smo Hiroshimu odgodili za nedjelju i odjebali festival.

Hiroshima je grad s oko milijun i nesto stanovnika, a nalazi se preko puta Imabari Cityu. Na drugom otoku naravno. Postoje tri nacina na koja se moze doci u Hiroshimu iz Imabaria, jedan je autobus, drugi auto, treci trajekt. Otoci su povezani mostom, dug je oko 40 km I fino izgleda. I mostarina je skupa za popizdit, zbog cega otpada auto. 40 dolara u jednom smjeru plus jos 20 dolara autocesta od mosta do grada, a da ne spominjem najveci problem, parkiranje, koje je usput i skupo za poludit. Trajekt je spor, dakle, autobus. Cijena karte, povratne, je oko 60 dolara. Voznja traje oko 2 ipo sata. Trajala bi i krace ali autobus staje na milijun stanica, ali i ovako je ok.

Polazak u 8:49, u Hiroshimi smo u 11:22. Sve tocno u minut. Stigli smo pripremljeni I oboruzani turistickim kartama, foto aparatima, bocama vode i statigajaznam. Krecemo. Prva postaja – Hiroshima Castle. Nalazi se kraj neke poljane do koje smo hodali nekih 10 minuta kad tamo, ljudi ko u prici. Sta se dogadja, upitasmo se? Pa naravno, Food Festival. Japanese Food Festival. Koja tragedija, festival uglavnom smrdljive japanske hrane. Tu sam vec duze vrijeme pa sam se navikao na hranu, i ima stvarno dobrih stvari, ali ovo je tako smrdilo da smo samo gledali kako pobjec sto dalje od svega. Vidimo dvorac u daljini, dobro je trcecim korakom stizemo do dvorca, kad sta: glavni dio festivala je u dvorcu. Pas mater, japanski junk food na sve strane, smrdiiiiii. A koliko ljudi.




Untar zidina dvorca smo naisli na neke Japance koji su se malo obukli u kostime i veselo mahali macevima i kopljima.




Malo smo gledali cudnovatu povorku i onda smo usli u dvorac. A nu mene ispred dvorca.



Inace dvorac je bio oko 800 metara od mjesta eksplozije atomske bombe i bio je unisten. Kasnije, cini mi se u osamdesetima je obnovljen i sad im tu dolazi hrpa turista i zaradjuju masnu lovu na dvorcu. Upad prava sitnica, 350 jena. A iz daleka izgleda ovako:



Kasnije smo malo ozednili pa smo kupili koka kole na aparatu, 150 jena pola litre. I hrabro krenuli dalje. Dobra stvar je sto je sve bitno u centru i moze se obic pjeske. I tako smo malo pjesacili. I dopjesacili do muzeja, koji je imao neku gostojucu izlozbu.



Beogradski muzej je gostovao u Hiroshimi. Mislili smo se malo kulturno uzdizat, ali upad, odnosno cijena istog nas je odgovorila od tog nauma. 1200 jena. Po glavi. Skupo brate, s obzirom na mali budzet. Odlucili smo se za setnju do Memorial parka. Ali o tom nekom drugom prilikom, jer ima puno slika i ne da mi se sad pisat. Ajte bog, nastavit cu s Hiroshimom uskoro.