< | listopad, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bila sam sama kao i uvijek u svome krevetu nedosanjanih snova. Polako se spuštala tama, samo su svijeće gorjele u kutu sobe. Zovnula sam GA. Nije mi se odazvao. Pokušala sam opet. Ništa. I tako razmišljajući još dugo nakon što su se svijeće ugasile vratila sam svoj lik davno u prošlost i zamišljala se uz njegovo rame i lice, njegove ruke koje mi prelaze po vratu i bedrima. Zaspala sam sa osjećajem ugode u grlu. Slijedeće jutro više se nisam mogla odreći potrage za korjenskim osjećajem voljenosti, koji nastupa isto kada i sreća, paralelno s njenom žestinom i nabojem. Voljela sam nečujno šaptati njegove stihove gledajući sama sebe u ogledalo, tapkati spori ritam španjolskih plesova koje me je učio.. pretvorila bih se u taj ples samo da sam mogla time osjetiti njegov dah i koračaj koji prati taktove koje mu ja zadajem. Bila je to zadnja neispunjena želja. Pred posljednji uzdah. U koritu samoće koje se bilo duboko usjeklo i pratilo kao staza puteve mojih emocija i strasti, nakon dugo vremena uspjela sam ubaciti ponešto osim pijeska. No redovito bi se uspostavilo da se radi o korovu. Ja sam za ruže neplodno tlo, govorio mi je glas iz dubine.. zašto? Zašto.. bože što sam ti skrivila, ta plodova ima mnogo ima li barem jedan koji uspijeva u meni? Ta repeticija je znala trajati u nedogled.. Sve dok jednog jutra nisam osjetila jesenje sunce kako me prži i rosu koja me hladi i okrijepljuje. Stjala sam lagano ljuljuškana ne mogavši shvatiti što se dešava. Nakon nekoliko trenutaka sve je postalo jasnije i bujica emocija je preplavila moje sićišne žilice. Postala sam ruža. Zaljubila sam se u vjetar. I on u mene. |
Ponekad se želim pretvoriti u paru, okolnosti mi to naravno ne dopuštaju. No to me ne sprečava da sanjarim, lebdim i ne dišem. Voljela bih samo na trenutak biti zakinuta za stanično disanje, propadanje telomera i kolanje limfe. Zar to čini razliku između mene i pare? «Ne», kažu ljudi. «Da», kaže hiperdepresivna, prividna radoholičarka koja si zabada nož u srce svaki put kad joj čovjekovi dotaknu dno želuca i malo se poigravaju njime. Onda ona ode u kut i misli da je nebo, da je njena veličina nepregledna i da samim svojim postojanjem obuhvaća sve što je uzročno posljedicno povezano s Adamom i njegovim rebrom. Ali onda opet počne razmišljati o etimoligiji riječi brodariti, i tako počinje opet ispočetka zaboravljati da joj veličina prednjeg režnja nije propisana kolikoćom silovanih knjiga, već kakvoćom oblaka na kojima leži. |
(Kita kita), tko pita ne skita. Voli li me kradom? Samo pitam dok se još osjećam mladom! Vraćanje ka starom, molba pred oltarom. «svjetlost koja sija istim žarom»! Volim svoje uši, ne daju mi da me guši, no korim svoju uljudnost, reflektira se na moju bludnost.. Kalibar pištolja, kolobari dnevne svjetlosti, smrt čovječnosti iz milosti, je li ovo moja potraga za kreposti? Koje frazalnosti, koliko li štete mojoj kolegijalnosti! Smrt nepovezanoj fatalnosti. Sloboda narodu. <..........................., +beskonačnost> Pitate se što li ovo sve znači? Burek i kolači. |
Odlutas ponekad i sanjam sam. Priznajem, ne ide, ali pokusavam. I uvek dodje d-moll. |