< | rujan, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Rodila sam se kao klasična definicija, zbroj i dioba, antimetafizički produkt dvoje nadnaravno premoćnoh smrtnika, uronjenih u sentiment kolotečine i kobnog zadovoljstva reproduktivnim aktom koji je neizbježno bio povezan sa odlukom neprezervacije maternične stijenke. Ona je uistinu imala biti fertilna i bogata supstancama čija je bit postojnja rješavanje novonastale situacije prožete hormonalnim fekalijama i brutalno oštrim napadačima izvanjskoga svijeta.. Da je ona u tom istom trenutku bila zatečena u pripravi, bi li ja imala veću šansu konglomeriranja sa masom tijela veće ili jednake afirmacije u svijetu krvoloka, krivolova, kicoša, kanibala i kormilara tuđinačkog bataljona? Bi li moja stopala bila izdržljivija na žeravi koja se nudi po niskoj cijeni u bilo kojem trenutku na buvljaku koji spaja dva ekstremna dijela onog istog svijeta krvoloka, krivolova, kicoša, kanibala i kormilara tuđinačkog bataljona? |
Kosa me vukla, gulila, palila. Nije je više bilo. Zarobili su me oteli, silovali. I vratili na mjesto. Dobila sam tuberkulozu, hepatitis, gonoreju. Samo me je ona voljela. Tko si ti sjeno koja me besciljno pratiš, ima li te još uvijek u meni? Jesam li zaslužna za tvoju ljubav ili me samo voliš iz inata. Tvoje se ruke ne sljubljuju s mojima, nema ih i nije ih nikada bilo. Ima li nas ili smo još uvijek sami? Ma što ja pišem, ima li smisao? Mislim da ne. To su samo riječi pisane dok ne nađem ljubav. |
Pričala je laži. Gluposti, besmislice. Ista je. I dalje ona ista curica koja u kutu plače jer je ne zovu da se igra sa ostalima. Ona koja je dobivala najgoru barbiku i to ne zato što je zadnja došla. Koja je davala sve misleć da će je prihvatiti ako donese novu igračku, a dobivala ništa za uzvrat. Nikad je nisu shvaćali ozbiljno. Gruba i hladna izgleda. Krhke nutrine, poput kristala koji se presijava u svim mogućim nijansama koje uspije upiti. No znanje joj se ruši svakim danom sve više. Bojiim se da nema više snage graditi ga iznova. Koliko puta će morati iznova lijepiti svako polje tog mozaika a nikada ne vidjeti dovršenu sliku i njenu ljepotu? Je li ona kriva za to, još uvijek ne zna. Rekla mi je da misli da se u njoj nalazi nulto polje magneta, ono koje ne privlači ništa, samo stoji, a sjeverni i južni pol od njega crpe svoju jačinu i snagu. No ipak, u tim trenucima ima osjećaj da emanira silu. To je više ne zadovoljava. Je li patnicima zbilja mjesto u raju? "Budi što jesi." Bez obzira što jesi?.. |