= b e a t r i c e =

< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
trepavica


Prva ljubav

Tad još nisam ništa znao
i još nisam verovao,
da na svetu tuge ima.

Jedino mi važno bilo
da postanem levo krilo
il' centarfor školskog tima.

Tad sam iznenada sreo
najtoplijeg leta deo,
to su njene oči bile.
Imala je kose plave
i u njima na vrh glave
belu mašnicu od svile.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Kad je prošlo đačko vreme,
padeži i teoreme
i stripovi ispod klupe,
nije više bila klinka,
počela je da se šminka
i da želi stvari skupe.

Tako mi je svakog dana
bivala sve više strana,
slutio sam šta nas čeka.
Pa sam prestao da brinem
kako da joj zvezde skinem,
postala mi je daleka.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Danas je na sedmom nebu,
kažu mi da čeka bebu.
Našla je sigurnost, sreću, dom...
Ima muža inžinjera
pred kojim je karijera
i mesto u društvu visokom.

Ja još kradem dane bogu.
Ja još umem, ja još mogu
da sam sebi stvorim neki mir.
Još sam sretan što postojim,
pišem pesme, zvezde brojim.
Još sam onaj isti vetropir.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.




Treblebass

kreni sa mnom
zadnji put
vjeruj mi
daleko od mraka
bolje ćemo znati
ništa nije teško

naša lica još su lijepa
zatvori mi oči
neka kraj nas jure
nek se lome prsti
idemo na ples
i svijet je opet mlad

i samo šuti
gdje su bile riječi
kad nije bilo nade za nas
samo dugi dani nestali u tami
jer ništa nije važno

raširi ruke
ruke su ti snažne
upri iz sve snage
nek se cijedi znoj
nek koža pukne mi
idemo na ples
i svijet je opet mlad

i naša lica još su uvijek lijepa...

raširi ruke,ruke su ti snažne...

udahni zrak
koji dolazi
sve je gotovo
i mi smo spašeni

i naša lica još su lijepa.




15.09.2005., četvrtak

«Homo sum nihil humani a me alienum puto.»

Rodila sam se kao klasična definicija, zbroj i dioba, antimetafizički produkt dvoje nadnaravno premoćnoh smrtnika, uronjenih u sentiment kolotečine i kobnog zadovoljstva reproduktivnim aktom koji je neizbježno bio povezan sa odlukom neprezervacije maternične stijenke. Ona je uistinu imala biti fertilna i bogata supstancama čija je bit postojnja rješavanje novonastale situacije prožete hormonalnim fekalijama i brutalno oštrim napadačima izvanjskoga svijeta..
Da je ona u tom istom trenutku bila zatečena u pripravi, bi li ja imala veću šansu konglomeriranja sa masom tijela veće ili jednake afirmacije u svijetu krvoloka, krivolova, kicoša, kanibala i kormilara tuđinačkog bataljona? Bi li moja stopala bila izdržljivija na žeravi koja se nudi po niskoj cijeni u bilo kojem trenutku na buvljaku koji spaja dva ekstremna dijela onog istog svijeta krvoloka, krivolova, kicoša, kanibala i kormilara tuđinačkog bataljona?

- 22:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>