subota, 28.01.2012.
Ispovijed palog anđela (3. dio)
Proučavajući ljudsku vrstu od samog početka, vrlo brzo sam pronašao način da ljude navedem da budu neposlušni Stvoritelju. Morao sam samo da neposlušnost i grijeh zaodjenem u tijelesno zadovoljstvo. Uvidio sam da je Stvoritelj ljudima dao posebno snažan osjećaj dok su se sjedinjavali da bi začeli potomstvo. Stvoritelj je želio da taj čin, kojim je stvarao novi život, bude urezan duboko u njihovo pamćenje. Vremenom sam uspio da postignem da taj čin postane sam sebi svrha zbog tjelesnog zadovoljstva koji je pružao. Poticao sam ljude na to tim više jer sam vidio koliko takav pristup rastužuje Stvoritelja i koliko je u stanju uniziti čovjeka. U ljudima sam počeo rasplamsavati najniže strasti. U stvari, ovaj dio ponižavanja čovjeka mi je jedan od najlakših. Jedan od razloga zbog kojeg je Stvoritelj odlučio da Zemlju uništi potopom bio je taj. Nemoral. Ali i poslje Potopa sam to uspio ponoviti. Istina, ne u tolikoj mjeri niti toliko javno jer su još bila svježa sjećanja na potop, ali ljudi su oduvijek padali u iskušenja kada je riječ o spolnom odnosu. Ubrzo je Stvoritelj, vidjevši da će nemoral opet da se raširi, odlučio uništiti gradove Sodomu i Gomoru koji su prednjačili u tome. Uništenje je bilo strašno, a ja sam likovao zbog toga što sam uspio u svojoj namjeri da Stvoritelj ponovo uništi ona stvorenja koja nisu željela da mu budu poslušna. Kao spomenik tom djelu i kao opomena budućim generacijama i danas stoji Mrtvo More. Ali moj uspjeh na području nemorala nije nikada ozbiljno doveden u pitanje. Vrijeme je prolazilo, a ja sam sve više ponižavao ljudsku vrstu. Ne samo što sam uspio da izopačim spolni odnos muškarca i žene, već sam ih nadahnjivao da to čine i sa pripadnicima istog spola. Pa čak da to čine i sa životinjama. Čovjeku sam rasplamsavao maštu da čini stvari koje njemu samom nikada ne bi ni mogle pasti na pamet. Stvoritelj je bio očajan. Plemenito stvorenje - čovjeka - ja sam uspio da ponizim ispod nivoa nerazumne životinje. Da li se bilo što promijenilo danas kada je civilizacija uznapredovala? Naravno da se promijenilo. Čovjeka sam uspio poniziti više nego što je ikada bio ponižen. Pošto je konačni kraj određen, shvatio sam da Stvoritelj više neće da se miješa kao u slučaju Sodome i Gomore. S obzirom na to, na području nemorala radim više i upornije nego ikada. Uvukao sam ga u sve pore današnjeg društva. Samo mali broj, Stvoritelju vjernih, ljudi vidi zamke koje sam postavio, ali oni ne mogu učiniti ništa osim da sami sebe sačuvaju da ne upadnu u jednu od njih. Kako sam uspio razviti toliki nemoral? Vrlo jednostavno. Ljubav sam zamijenio požudom. Morao sam se dosta potruditi kako bih postigao da ljubav prestane biti načelo i da je svedem samo na osjećaj. Kada sam to uspio, nije bilo posebno teško taj osjećaj vremenom pretvoriti u slabost, a pravu ljubav proglasiti utopijom. Unio sam mnoštvo predrasuda vezanih za ljubav. Jedna od meni najdražih je ta da ljubav vremenom nestaje. Postigao sam to da ljudi o ljubavi govore sa podsmijehom, da jedni drugima govore kako ona vremenom bljedi i kako je potpuno normalno da dvoje ljudi, koji su se jednom voljeli, žive i dalje zajedno, a da ljubavi uopće nema. Ovo je jedna od mojih najvećih pobjeda nad čovjekom. Pobjeda nad tobom. To načelo na kojem počiva cijeli svemir, najjača motivacija, najjači pokretač, najsnažnija sila, ja sam na ovoj planeti uspio gotovo potpuno da obezvrijedim. Presijekavši tu nit, presijekao sam ljudima svaku mogućnost da ispravno razumiju Stvoritelja. Postigao sam da jaz između čovjeka i Stvoritelja bude gotovo nepremostiv. Prepuštenog samo požudi, ni sa kakvim, ili samo sa slabim razumijevanjem ljubavi, od čovjeka mogu učiniti upravo ono što želim.
Stvoritelj je osmislio savršenu instituciju za čovjeka. Brak. Sjedinjavanje dvoje ljudi koji tako postaju jedno. Davši im ljubav, omogućio je da ona u njima razvije najplemenitije pobude jedno prema drugom. Ljubav im je omogućavala da interes svog bračnog druga stave ispred svog osobnog interesa, da im cilj zajedničkog života bude da učine potpuno sretnim ono drugo. Ovo bi se vremenom toliko razvijalo da bi postajalo sve savršenije, a veza između njih dvoje sve snažnija. Stvoritelj je mogao biti osobno prisutan u takvoj zajednici. A to je ono što sam želio spriječiti. Ljubav nisam mogao samo tako oduzeti ljudima. Morao sam naći način da ona bude istisnuta. Sebičnost! To je bilo trajno riješenje. Poticao sam ljude da misle prije svega na sebe. Na svoju dobrobit. Na svoje zadovoljstvo. Tako da zbog toga čak i zakidaju jedno drugo. Što sam više u tome uspijevao sve više je nestajalo i poštovanje prema bračnom drugu. Zatim je nestajala i ljubav. Pošto je brak osnovni temelj društva, on je i predmet moje posebne pažnje. Ubrzo poslje vjenčanja započinjem uvjeravati bračne parove kako više nije potrebno držati do sebe onako kako su držali prije braka. Kako nema potrebe biti nasmijani kao prije, da budu ljubazni, uredni, čisti, mirisni, obazrivi, pažljivi, nesebični... Na taj način vrlo brzo nestaju i povodi zbog kojih je ljubav i nastala. Ženama sugeriram da odmah ošišaju dugu kosu, da se zapuste, da nekontrolirano uživaju u hrani, da više ne moraju paziti na svoj izgled da je sve to normalno. Muškarcima sugeriram kako više ne moraju toliko često da se peru, da pažljivo slušaju svaku njenu riječ, da pokazuju ljubav i pažnju prema njoj kao prije, da ni oni više ne moraju paziti kako izgledaju, i da nema potrebe da budu toliko ljubazni, blagi, pažljivi... Tako ispadne da sva ona dobrota i ljupkost prije braka nije bilo ništa drugo do licemerno pretvaranje. To je postalo toliko uobičajeno da se sada smatra potpuno normalnim da ovakve osobine u braku postupno nestaju. Vremenom sam postavio vrlo jake predrasude vezane za brak. Na primjer: predrasudu da je muškarac pred Stvoriteljem važniji od žene. Poremetivši tako ravnotežu koju je Stvoritelj zamislio, vrlo mi je lako unjeti nesklad i razdor u brak. Zbog osjećaja njihove superiornosti, učinio sam da muškarci jednostavno ne vide sav trud i rad koji ulaže žena. Tako, gotovo da ne postoji muškarac koji razmišlja o tome koji je put morala proći prljava košulja kako bi on mogao nositi, ili koliko truda je trebalo da se uloži kako bi on nešto kvalitetno pojeo iz čistog tanjura. Vremenom, žena počinje da se osjeća prezrenom i nedovoljno poštovanom, dok muškarac zbog svih tih predrasuda ne može ništa drugo nego da štiti svoj ponos i tako, malo po malo, uspijevam od braka da napravim razdor i da potaknem svađe - koje su u jednom braku sada već uobičajne. U stvari, moj posao je prilično jednostavan. Treba samo spriječiti da se ostvare dva važna preduslova za sretan brak: ženino poštovanje muškarca i posvećivanje brige i pažnje ženi. Jednostavno počnem sa muškarcima. Moj posao kod njih se ne svodi samo na sugeriranje različitih misli, već i sprečavanje da važne misli dođu do njih. Zbog svega toga sve im postaje važnije nego da budu ljubazni i pažljivi prema svojoj ženi. A to je njoj, u stvari, najvažnije. Pošto se ona osjeća zapostavljenom, a on se ne oseća ni najmanje krivim zbog toga, vrlo brzo nestaje i njeno poštovanje prema njemu. I temelji su postavljeni... Kada zbog svega toga ljubav isčezne, takvi supružnici samo potvrđuju i utvrđuju predrasudu koje sam ja začetnik. Predrasudu da ljubav vremenom bljedi. U stvari, JA vremenom uspijem da je ugasim ako su supružnici dovoljno daleko od Stvoritelja i životnih načela otkrivenim u Njegovoj riječi. Njih zatim, u ovakvom stanju, navodim da snižavaju pragove tolerancije dopustive u jednom braku. Muškarce vrlo pažljivo navodim da pomjeraju granicu tolerancije svojih žena kada je u pitanju njihov odnos prema drugim ženama. Prije svega postignem to da žene toleriraju, naizgled, bezopasne komentare o izgledu drugih žena, zatim muškarce potičem da tu granicu stalno pomjeraju dok ih ne navedem na preljub. Zbog toga što zapostavljaju jedno drugo, sugeriram im kako je opravdano da ono što ne mogu ostvariti u braku traže na drugom mjestu. Kada ovo postignem, nije mi problem dalje manipulirati takvim brakom. Zavisno od procijene što bi za čovjeka bila veća nesreća, ili ih ostavljam da žive zajedno bez ljubavi do smrti, stalno se svađajući i čineći brak jedno drugom teretom, ili ih navedem na razvod. Samo o ovoj temi bih mogao napisati posebnu knjigu kako bih ti pokazao koliko je brak danas postao moja institucija, a ne Stvoriteljeva. Kada bi se malo osvrnuo oko sebe, shvatio bi da sam na ovom području postigao veliku pobjedu nad Stvoriteljem. Brak sam zavio u tolike negativne predrasude da on prestaje biti poželjan. Ako tome još dodam i razvijanje sebičnosti, bezobzirnosti i nepopustljivosti, shvatit ćeš zašto je u ovo vrijeme toliko muškaraca i žena koji su sami, koji nisu ušli u bračnu zajednicu. Isto tako ćeš dobiti odgovor zašto je toliko brakova koji se raspadaju i koji su se već raspali. I, što ti se čini? Da li sam uspio u namjeri da uništim instituciju braka? Pogledaj samo svijetsku statistiku. Jesi li i ti podlegao? Jesam li i tebe naveo da živiš onako kako sam zamislio? Jesi li se i ti pronašao u ovome? Naravno da jesi! I što možeš da poduzmeš u vezi toga? Ništa! Pobrinuo sam se da sve one plemenite osobine, koje tvoj brak mogu učiniti izvorom uživanja i sreće, onako kako je to Stvoritelj za tebe zamislio, budu smatrane mekušnim i ponižavajućim. Zbog toga ti nećeš ništa poduzimati. Ostat ćeš u svom lošem braku sebičan kakav si i bio, nemoralan kakav si i bio, samo što ćeš od sada imati gorku spoznaju da sam te JA do toga doveo. Ali ne samo što sam uspio da uništim brak i da ga učinim predmetom šala i pogrda, sinonimom nečega ružnog i nepotrebnog, već sam uspio i to da brak, koji je Stvoritelj sa toliko ljubavi posvetio čovjeku, unizim do te mjere da ga legalno učinim zajednicom pripadnika istog spola.
Navođenje čovjeka da počini ubojstvo predstavlja i za mene određeni problem. Stvoritelj nikada nije dozvolio da u potpunosti izbrišem osnovna moralna načela. Ubojstvo je, s obzirom na to, u svim civilizacijama i u svim vremenima smatrano pogrešnim. Mada su postojale okolnosti koje su ga opravdavale, kao što su ratovi, ubojstvo je oduvijek bilo kršenje zakona. Krađa, također. Preljub većina zakona ne može zabraniti, ali i ona je oduvijek obojena kao nešto negativno jer je jedna strana bila prevarena i ponižena, pa je na taj način izazivano puno patnje. S obzirom na to, morao sam smisliti nešto što neće kršiti ni jedan jedini zakon, što neće učiniti da bilo tko bude prevaren i da pati, što će obe strane željeti, a što će Stvoritelju biti doslovno odvratno. Od samih početaka, ljude sam uspio navesti na to da ispunjenje svojih požuda nalaze u spolnim odnosima sa istim spolom. Homoseksualnost sam uspio, kao najsramotniji oblik spolne zajednice, da održim do danas. Novije vrijeme mi je posebno omogućilo da tu pojavu globaliziram. Stvaram sve veći pritisak da takav oblik ponašanja bude prihvaćen kao i svaki drugi, da takvi ljudi ne budu posebno obilježavani u društvu, da to postane normalno. Moj konačni uspijeh je na samom pomolu. Kako u nereligijskim krugovima, tako i u religijskim. Dok se kod nereligioznih ljudi služim vrlo humanim opravdanjem koje garantira svakom čovjeku slobodu, kod religioznih ljudi stvaram pogrešnu sliku o Bogu koji sve prašta i prima u svoje okrilje sve grešnike. To, naravno, nije pogrešno, ali vrlo dobro se trudim da ljudi pogrešno shvate tu Stvoriteljevu ljubav i toleranciju i da tako ostanu u uvjerenju da i poslje dolaska Stvoritelju ništa kod sebe ne treba da mijenjaju, već da ih taj isti Stvoritelj i dalje voli i oprašta im šta god da su učinili. Zato ćeš danas krajnje nemoralne muškarce i žene čuti kako govore da su i oni vjerni Stvoritelju. Homoseksualac - vjeran Stvoritelju. Žena koja se slika gola u časopisima - vjerna Stvoritelju. Porno glumica - vjerna Stvoritelju. Svingeri - vjernici... Svi idu u crkvu. Uživam da nanosim Stvoritelju ovakvu sramotu. Najveću besmislicu koju sam postigao je to što sam uvjerio i same homoseksualce da se pozivaju na Bibliju. Pozivaju se na Stvoriteljevu ljubav prema čovjeku i na ljudsku ljubav prema bližnjem kako bi i sebe i druge uvjerili da je njihova perverzija utemeljena na Stvoriteljevoj ljubavi i na kršćanskim načelima. Ali ne znaju ono što ja znam. Dok god oni čine takvu gadost, Stvoritelj nema na osnovu čega da ih primi k Sebi, jer je to u suštinskoj suprotnosti prema onome što je On za ljudsku vrstu, kada je spolnost u pitanju, namijenio. Države, jedna za drugom, legaliziraju homoseksualne brakove. Ljudi to podupiru. U stvari, oni samo misle da podupiru takve brakove, dok je istina da ne žele da budu proglašeni zaostalim i netolerantnim time što će ih osuditi. Vidiš li što će čovjek sve biti u stanju proglasiti normalnim samo da ne bude osuđen od društva? Mnogi danas govore da su homoseksualci u redu, da su i oni ljudi, da i oni imaju pravo izbora a u stvari im uopće nije stalo do njih kao ljudi. Kakav je tvoj stav o tome? Znamo oboje. Onakav kakvim sam ga JA izgradio. Kako? Samo nastavi čitati.
Prije pojave televizije, globaliziranje nekog grijeha, utvrđivanje nekog novog mjerila ili utjecanje na ljudsku savjest bilo je prilično sporo i zahtjevalo je od mene i mojih suradnika vrlo velike napore. Pojavom televizije naš posao je olakšan do krajnjih granica. Slika govori više od tisuću riječi. I dok smo se prije služili sugestijama putem misli, kako bismo ostvarili sliku onoga što želimo da ljudi čine, sada tu sliku ljudi vide direktno. Potrebno je samo da najveći napor uložim prilikom kreiranja određenih televizijskih programa. Pošto savršeno poznajem ljudsku psihu, kao i ljudsku fiziologiju, nije mi teško osmisliti način da ljudi prihvate ono što želim. Govoreći o homoseksualnosti, primjetit ćeš da sam na vrlo suptilne načine uspio postići da nešto tako protuprirodno može da se predstavi kao normalno i prihvatljivo. Propaganda! Tako bi vi to nazvali. Skrećući pažnju na jedno, ostvarujem nešto drugo. Ako želim da homoseksualnost postane prihvatljiva, potrebno je samo pažljivo da je uvijem, na primjer, u dobro osmišljenu humorističnu seriju. Smijat ćeš se šalama dok ću homoseksualce kroz pažljivo odabrane glumce da prikažem vrlo simpatičnim. I što se dešava? Tvoj stav o njima se mijenja. Ili ću, na primjer, u vrlo ozbiljnom filmu vrlo ozbiljnog glumca ili glumicu, koji će glumiti homoseksualca, učiniti velikim pozitivcem - i tako polako, ali sigurno, tvoj stav o tome nepovratno mijenjam. Osmišljavam vrlo dobre i vrlo poučne serije za mlade. Posebno vodim računa da se daju pouke o lošim posljedicama koje nosi krađa, ogovaranje, alkohol, droga, kako bi serija posjedovala što više autoriteta. Ali blud i preljub kroz te simpatične i “odgovorne” glumce ostavljam prisutnima i neosuđenima kako bih uticao na tvoj stav o tome. Pomoću takvih serija i filmova JA postavljam mjerila. Zbog toga je danas normalno imati puno partnera, zbog toga je danas normalno biti homoseksualac, zbog toga je danas normalno sve ono što ja želim da bude normalno. Zacrtao sam poseban cilj da učinim normalnim sve ono što se suprotstavlja Stvoriteljevim mjerilima. Shvatio si već. To činim zbog toga da bi tvoj mogući povratak Njemu bio što teži i da bi tvoja odluka bila što strožije osuđena i ismijana. Najjači medij pomoću kojeg ću pokoriti cijelu Zemlju jest upravo televizija. Nitko njenom uticaju ne može pobijeći. Posredstvom nje najbrže iskorijenjujem savjest u svakom području tvog života. Ni ne shvaćaš još koliko si zapleten u moju mrežu. Ali obećao sam ti. Oslobodit ću te na trenutak. To će biti onda kada budeš saznao skoro sve o meni. Imaćeš prilike odlučiti što ćeš učiniti - da odeš ka Stvoritelju ili da se vratiš nazad u moju mrežu. Hoćeš li da ti kažem što ćeš učiniti?
Sodoma i Gomora su sjenka onoga što se po pitanju nemorala događa danas. Zar su se Stvoriteljeva mjerila promijenila kada On ne kažnjava one koji to čine? Naravno da nisu. Pošto je kraj vrlo blizu, konačnu osudu i kaznu je ostavio za kraj. Zahvaljujući televiziji, danas je lako postići to da čovjek bude nemoralan, jer sam nemoralnost uspio prikazati kao nešto potpuno normalno s obzirom da se tako ponaša najveći broj ljudi. Ipak, ja želim da ljudi budu poniženi do krajnjih granica, želim da padnu ispod granica ljudskosti. Osmislio sam da se nemoral najgore vrste komercijalizira, da se od toga napravi čitava industrija. Služim se najuticajnijim medijima: televizijom i novinama. U novije vrijeme i internetom. To je najjednostavniji način da doprem u svaki ljudski dom. Pa čak i u kršćanski. Iskorištavajući ljudsku potrebu da se poistovećuju sa ljudima koji ih nadahnjuju, ma o čemu se radilo, pornografijom uspijevam postići mnoštvo toga. Gledajući samu pornografiju navodim ljude na preljub. Na moju sreću, Stvoritelju je i samo razmišljanje o požudi i preljubi jednako odvratno i On to klasificira baš kao i fizičku preljub. Dakle, ljude na ovaj način sigurno odvajam od Stvoriteljeve zaštite. Uspio sam uvjeriti ljude da pornografija može da im pomogne u braku. Jadnici, misle da se brak svodi samo na spolni odnos i da će, ako se slažu u tome, isto tako da se slažu i u svemu ostalom. Pošto osobno osmišljavam scene kojima nadahnjujem ljude da proizvode pornografiju, trudim se da one budu što više ponižavajuće za ljude. Gledajući to, ljudi se nadahnjuju da rade isto. Moj uspijeh je zagarantiran bilo time da mi pođe za rukom da ih navedem da se ponižavaju na taj način ili da mi to ne pođe za rukom do kraja. Ako uspijem, ljudi time, ne znajući, odlaze daleko od Stvoritelja i dolaze pod moju vlast. Mogu doživotno da ih učinim mojim robovima. Njihov glavni cilj će biti samo zadovoljenje požude na najrazličitije načine koje im nametnem. Sa druge strane, ako ne uspijem da ih ponižavam time što će da oponašaju perverzije iz filma, rasplamsavam uvjerenje kako su oni u braku zakinuti, kako bi sa nekim drugim imali veću slobodu, kako su svi drugi partneri osim njegovog bolji, kako su on ili ona nesretni u životu, pa tako rasplamsavam nezadovoljstvo u braku, što mi otvara put da uvedem nesklad, razdor i sve ostalo što iz toga proizlazi. Naravno, pornografijom ne unosim zlo samo u brak. Ljude koji ne mogu da ostvare požudne ciljeve, koje sam im nametnuo, katkada mogu da upotrebim da do tih ostvarenja dođu i silom. Pa čak i po cijenu ubojstva. Požuda je jedan od vrlo snažnih okova kojima ljude držim vezane uz mene. Filmovi, časopisi i ostali sadržaji ovakvog tipa su najbolji način da granice zadovoljenja ljudske požude budu pomjerane sve dalje i dalje. Sve dublje i dublje. Evo, da bi vidio koliko sam te ponizio, napisat ću jednu rečenicu koju, ni uz sve riječnike ovoga svijeta, ne možeš da odgonetneš niti da razumiješ: »Spolni odnos kao vrhunac iskrene ljubavi...« Vidiš? Nemaš pojma što je to! Naravno, ti razumiješ svaku riječ, kao što razumiješ i riječi »operacija slijepog crijeva« ili »pisanje računalnog programa«, ali ti to, u ovom trenutku, nikako ne možeš učiniti. Kako bi nešto takvo moglo da te zadovolji s obzirom da je tvoj um iskvaren svim onim što si vidio: grupnim spolnim odnosom, nasiljem prilikom odnosa, protuprirodnim odnosom, uniformama, vezanjem, bičevanjem, robovima, odnosom pripadnika istog spola, odnosom sa životinjama, i još stotinama ostalih perverzija kojima težiš pošto te one normalne stvari ostavljaju ravnodušnim? Ovim sam postigao da se spolni čin u potpunosti razdvoji od ljubavi. Ljudi počinju nazivati ljubavlju ono na šta ih ja navodim. Uživanje u zadovoljenju svojih najnižih pobuda. “Vođenje ljubavi...” Kao što vidiš, ono što je Stvoritelj dao ljudima kao jednu od najvećih prednosti – da sudjeluju s Njim u stvaranju novog života – ja sam uspio da okrenem tako da taj čin čovjeka odvede u propast. Ova moja tvorevina - nemoral - u potpunosti je razvijena mojom genijalnošću sa ciljem da niko ne može da se nađe izvan njenog domašaja. Bilo da se radi o preljubu, činu koji razdire porodicu, koji nanosi bol, patnju i sramotu samoj porodici, ili se radi o bludničenju ljudi koji nisu u braku ili vezi, svi ste moji robovi. I svi ste zbog toga jednako daleko od Stvoriteljevog domašaja. Dovodeći čovjeka u ovakvo stanje nemorala, u mogućnosti sam, osim što ga duhovno unazađujem, da ga čak i tjelesno uništim. Čime? Pa, bolestima, naravno. Hajde, reci mi kada si čuo da je netko, od onih koji su bili vjerni Stvoriteljevim moralnim zakonima, ikada obolio od sifilisa? Gonoreje? Side? Mada mi je Stvoritelj zabranio da ljude uništavam direktno i osobno, ja uspijevam to isto i indirektno. I to na način koji mi pričinjava još veće zadovoljstvo; navedem čovjeka da sam izabere svoju patnju, bolest i uništenje. Reci, zar nisam to savršeno osmislio? Da, možda bi i mogao da se diviš mom savršenstvu kada ne bi shvatio da si i ti dio toga. Da si i ti jadnik koji je duboko upleten u moju mrežu. Shvatio si do sada da je stanje u kome se nalaziš, kada su u pitanju loš i isprazan brak, nedostatak iskrene ljubavi, uzvišeni ego, požuda, perverzije i tvoja opća moralna iskvarenost, moja zasluga. Zasluge pripadaju meni, ali odgovornost pred Stvoriteljem leži na tebi. Imao si izbor, ali si odabrao ono što sam ti JA ponudio. Uz sve predrasude koje sam postavio o tome što je dobro, što je lijepo, što predstavlja zadovoljstvo, ti si to prihvatio baš onako kako sam želio. Ali nije spolni nemoral jedino područje gdje sam te zaveo. Imam ja za tebe još iznenađenja.
Od samih početaka ljudskog postojanja ja sam bio taj koji je ljude navodio na nasilja najrazličitijih vrsta. Počevši od Kaina, pa sve do danas, čovjeka sam nadahnjivao da svaku svoju frustraciju, svaku svoju težnju, kao i svaku vrstu gnjeva ispoljava kroz nasilje. Ovo ti se sada čini gotovo logičnim, ali moj uspijeh u nametanju nasilja se proteže i na područje radosti i sreće. Uspio sam čovjeka da nadahnem da čak i takve osjećaje ispoljava kroz nasilje. Dovođenje svijeta u stanje tolike bezobzirnosti da mu ljudski život i dobrobit bližnjeg ne vrijedi ništa bio je prilično dug proces jer ja ne želim da takav stav ima samo mali broj ljudi. Ja želim da svi budu takvi. Čak i ti. I uspio sam. Nisam? Likuješ jer misliš da si pobijegao ovoj zamci? Nitko meni ne može pobijeći! Sjećaš li se televizije? Njome ne širim kao prihvatljiv samo spolni nemoral. Njome činim prihvatljivim i nasilje. Nasilje ne može biti prihvatljivo? To ti misliš? Jadniče. Kada si zadnji put promijenio program na televizoru jer nisi mogao gledati da netko nekoga tuče, siluje, muči, ubija? Ja ću ti reći: NIKADA! A kada si promijenio program sa putopisa ili dokumentarnog programa da bi gledao neki kriminalistički film? Ili horor? Nasilje? Vidiš, to je ono što često činiš. To je ono što ti je odista zanimljivo. I ti ćeš mi onda reći da nasilje nije prihvatljivo? Takve stvari sve manje počinju da ti smetaju. Predaleko si od Stvoritelja i premalo se služiš svojim umom da bi mogao prozreti moje vrlo pažljivo osmišljene zamke kojima JA oblikujem “tvoj” stav. Uglavnom, putem televizije gotovo da i nije problem da nametnem čak i takvu krajnost kao što je nasilje. Bitno je, opet, da glumac bude simpatičan, da bude pozitivan, pa da te dovedem do toga da ti osobno želiš da on bude nasilan i ubojica ako se za tim, u filmu, ukaže potreba. Da li si zamijerio tom pozitivnom liku koji je u filmu ubio nečijeg sina? Nečijeg oca? Nečijeg brata? Nekoga tko je imao porodicu koja ga je voljela ma kakav on bio? Naravno da nisi. Nisi o tome ni razmišljao. Kao što nećeš razmišljati o tome ni kada osobno dođeš u takvu situaciju. Na primjer: rat ili sukob sa nekim poznatim ili nepoznatim. Sa nekim tko će da ti nanese kakvu nepravdu... Nasilje sam u posljednje vrijeme učinio ljudskom svakodnevicom upravo putem televizije, ali i interneta. Ono je uvijek prisutna mogućnost za riješavanje problema. Baš kako sam i zamislio. Ono na što sam posebno usmjerio svoje napore jest da sklonost prema nasilju u ljudskoj vrsti razvijem od najranijeg doba. Možda ne obraćaš dovoljno pažnje na ono što sam danas pripremio za djecu. Na crtane filmove i na računalne igre. Na moja ostvarenja u ovom području sam posebno ponosan. Bilo je pokušaja ljudi da skrenu pažnju na nasilje još u starijim crtanim filmovima, kao što su Tom i Džeri, ali je sve to ostalo na zapažanju nekolicine. Danas sam uspio da prikujem djecu uz najbrutalnije i najokrutnije crtane filmove kao što su Pokemoni i Digimoni. Djeca su počela da uživaju u nasilju. Počela su da se poistovećuju sa likovima u crtanim filmovima... Pomoću računalnih igrica sam omogućio da osobno djeca budu ona koja će ubijati i da uništavaju na stotine različitih bića, a posebno ljude koji su označeni kao neprijatelji. Što misliš, kako danas jedan mladi vojni pilot ili onaj koji upravlja pravom i razornom navodećom raketom doživljava ljude koje vidi na svom monitoru? Misliš li da razmišlja o strahovitoj patnji i bolu koji će nanjeti tim ljudima dole? Da razmišlja o sakaćenju granatama, ubijanju nečijih voljenih... Naravno da ne! On to doživljava kao računalnu igru. Moja lukavost je ovdje došla do najvišeg izražaja. Kada u filmu netko nekoga navodno ubije, gotovo da nema sahrane, gotovo da se ne prikazuje da netko žali za tom osobom. Nema prikazivanja uništenih života porodice ubijenog. U računalnim igrama toga nema uopće. Uskoro će čitava generacija koja dolazi postati upravo tako nemilosrdna. Odgojeni nasiljem kao jedinim odgovorom na riješavanje problema, što misliš, kakvi će oni biti političari, ljudi koji će voditi neku zemlju, grad, firmu, porodicu...? Moj plan se savršeno ispunjava. Dok roditelje toliko zaokupljam težnjom i željom za bogatstvom, dok ih zaokupljam da postignu standarde koje im namećem putem društva i televizije, u isto vrijeme ih potičem da svoju djecu, umjesto da im posvećuju vrijeme za odgoj i zajedništvo, za ljubav i traženje istinskih vrijednosti u životu, prepuštaju MENI da ih odgajam. Televizijom, internetom i računalnim igrama. Kao što vidiš, pažljivo osmišljenim filmovima, serijama i računalnim igrama, postigao sam da su ljudi danas u stanju činiti isto ono što se čini i na ekranima. I da se tuku. I da siluju. I da muče. I da ubijaju - samo ako im se pruži odgovarajuća prilika. Misliš li da nisi u stanju to učiniti? Nisi? Mnogi su tako mislili o sebi. Dok im se nije ukazala prilika. Moram li ti reći da su imali pogrešno mišljenje o sebi? Nemoral svih vrsta... Moj cilj je postignut. Moja savršena mreža, koja te drži na sigurnoj udaljenosti od jedine Sile koja može od mene da te oslobodi, raširena je. Tvoja vječna propast je zagarantirana. Ali nije ovdje kraj tvoje najstrašnije noćne more... U stvari, ona tek počinje.
- 16:37 -
