ljubav se rađa iz dana u dan!

Smiješno je kako čovjek u jednom trenutku izgubi smisao svega. I kako u jednom trenutku izgubi sve ono lijepo što je u njemu postojalo. Sve ono što je godinama izgrađivao. I zbog čega se mijenja? Zbog jednog problema? Zbog jednog sranjeta? Ma ljudi su smiješni. Ljudi su za smak svijeta. Ne kažem da sam ja savršena, daaaaaleko od toga, ali jbm mu miša, možda nekada stvarno imam razuma i savjesti i mozga, da napomenem, da razmišljam o drugima. Da razmišljam kako se drugi osjeća u onom trenutku kada bi skakala na njega ni krivog ni dužnog, samo zato jer taj čas nešto nije bilo po mojoj volji, i taj čas sam čula stvari koje nisam htjela. A čemu takvo budalasto ponašanje?
Čemu nama služi mozak kojim razmišljamo?? Nije ni za ukras dok je tako skriven negdje duboko. Smiješno. Zašto ljudi ne misle? Zašto ljudi seru? Zašto su nepovjerljivi? Zašto ne vjeruju? Zašto glume? Zašto plaču? Zašto sanjaju? Zašto se smiju? Zašto postoje???
Zato.
Jer s razlogom su tu. S razlogom glume, i s razlogom im onda ni vjerovati ne možemo. Sanjaju da bi si uljepšali život i svijet, a smiju se kada im se to ostvari. A plaču kada opet dođe ono vrijme za loše stvari. I ispočetka sve. Sve. Sve. Opet u krug. No sve je to otišlo daleko. Zbog jedne male sitnice čovjek se promijeni. Čovjek više ne vjeruje u sebe i svoje instikte i osjećaje. Već smatra da će biti dvaput, triput prevaren. ?? Ako je jedna osoba ti to priuštila, gdje piše da će druga?? Samo tom nelagodom stvaraju probleme. Samo rađaju novu nervozu.
Osjećaji gdje su prisutni, sve je drukčije. Stvarni prijateljski osjećaji, stvarni roditeljski, stvarni pravi osjećaju ljubavi. Sve je drukčije, sve je sigurnije. NO sranje je kada i dalje ne vjeruješ, kada i dalje sam sebe uvjeravaš u krive stvari i motaš si krive filmove.
Gubi se smisao pravih vrijednosti. Moralnih vrijednosti. Nitko ne drži do morala. Do pristojnosti. Do obzirnosti. Pa ni ja sama se ne ustajem profesoru više kada uđe u razred. Zbog čega? Lijenosti ponaprije,ali i zbog vremena koje me natjeralo da promijenim neke navike, i neke stvari. Da izgubim smisao pristojnosti i kulture. Pa u kakvom đubru mi to živimo??
Alkohol prvo mjesto.
Cigarete drugo mjesto.
Droga treće mjesto.
Upropašteni životi, sva tri mjesta.

Glupost, čista glupost. Mi 17 godina imamo, mi smo tinejđeri, mi smo face, mi samo trebamo alkohol i društvo, i ništa drugo! Ma currrrroo, kakve su ti to rečenicee??!! Molim te. Ja znam da je ovo 21. stoljeće, ali ne možeš ti ništa dobro dobiti od pijančevanja po cijele dane i noći. NIšta dobro. Samo muku i prisjećanje kroz maglu. Ma kakva droga. Samo dobiješ svijet koji se udaljava od tebe mic po mic.

Ma kome prodavati takve fore.
Ma uf, nabrijala sam se.
Glupo je to. Glupe su te izjave. Ne kažem da se ne treba zabavljati, ali granice??!!
Davno pređene u ovom kaosu od svijeta. Davno, davno...

(ja bi baku vidjelaaa rada =( )

Idem spavati, treba učiti.
"ja jednom srela sam anđela, najljepšeg osmijeha" prekrasan san. stalno ga se sjetim. volimte.