ni k srcu ne dam ti ja [ooooo da ne pufek]
Nisam svjesna toga. Ne želim biti svjesna toga da opet deset mjeseci ispočetka moram u tu ustanovu. Kroz te hodnike. I opet nositi torbu, i jednu tehničku. Bez gumice. Ne mogu vjerovati da je to već zadnji tjedan. Da već kreće sve ispočetka. A uuu. Sranje.
Opet prepucavanja oko maturalca.
Opet plač zbog ocjena.
Opet pedagoginja zbog ponašanja.
Opet smijeh zbog sprdanja.
Opet sve.
A možda mi je malo i falilo. Ma koga zavaravam? Ovo ljeto. Ovo sunce. Ova Kupa. Ove cure. Ovaj dečko. A daaa, sigurno mi je nedostajala škola, možeš si misliti. Ja bi opet ljeto ispočetka. Ja bi opet more bez sudara, ja bi opet Bosnu bez posljedica, ja bi opet nju bez ovakvog odnosa, no to su već spomenute posljedice. Alaaa, ja bi jednostavno sve na početku. Da stojim pred školom i da kažem: "Alooooo, ljeto je počeeelo!"
No sačekat ću još kojih 10 mjeseci.
Bome da.
Uf, sad bi otputovala negdje. Majki sam jednom rekla, i obećala da ću vidjeti što više mogu u svom životu. Makar samo Hrvatsku, makar svijet, makar svemir. Ali želim. I razglednicu ćeš dobiti makar bila u Prnjavoru.
Joj, sve je to nemoguće. Prilike se ne pružaju samo tako. A ne znam.
Mene muči. OnA.
A bit će ok. Morat će.
"Prije bi duša sama dotakla dno, a tebi to ništa ne bi značilo. A ti ne bi ni primjetio."
Idem učit. (pripreme.pripreme.) haha.
Idem radit. (pare. pare.) haha.
nije mi jasno
Smejem se, a plače mi se.
Previše riječi odjednom, riječi koje nisam očekivala. Riječi koje me ubiše, iznenadiše, ubiše. Jbm mu miša, ne znam sada, sada više ne znam. Želim da sve to ima smisla. I htjela sam samo da ga vidim, i onda.. Ma ugl, sve sam čula, sve mi je jasno. Sve znam sada kako je i šta je.
Sad je sve još jasnije.
Samo da riješim još stvar s njom, a ne znam kako sve to.
Ne znam što reći.
Izgubila sam se od sinoć..
Boli.
Previše me boli.
Ne želim te izgubiti.
Ne želim.
Potrudit ću se. Hoću.
Morat ću. I želim.
Nije mi jasno.
MOj si svijet.
Kako je jadno kada gubiš dragu osobu pred nosom, a ništa praktički ne poduzimaš, već očekuješ da se sve samo izgladi, i da sve bude kao i prije. Glupo je dok ju gledam jadnu i ljutu, i dok mi izgovara riječi koje ne dopiru do mene. Sve te riječi ja znam, sve sam to čula, sve sam registrirala u glavi, no ne reagiram.
Zbog čega sam toliko zatupila.
Što se ne potrudim da se vratimo nas dvije na staro, jer ovako stvarno postaje besmisleno. Stvarno nema smisla. I glupo je. I tužno.
Ma to je samo neka faza.
Ali ne svađamo se.
Samo šutimo.
I točno znamo što jednoj i drugoj prolazi kroz glavu.
Ali ne reagiram.
Ćutim.
Kaj grob.
A sad joj tek imam svašta za reći.
Sutra već neću imati.
A jbg.
Sve prolazi, neće zapeti.
Neće zapeti.
A ti, anđele, čuj..!
Volim te. Moj si svijet.
Ne mogu i neću.
[Cijeli dan iz kuće nisam izašla. U stvari lažem, išla sam do sandučića u kojem je bila razglednica krivo poslana. Hvala lijepo, bar je netko poslao zabunom ako ništa drugo. Zahvaljujem. Dosta mi je ove kuće, a tek je pola sedam, i nije mi jasno što ću raditi još cijeli dan. Muka mi, spava mi se. Iako spavam do dva, nikako se više naspavati.]
Da te volim vero nevero.
[Zagušljivo je ovdje, a bicikla mi nema. Ošla ona s njim, bipac, a sad mi treba. Da se odvezem gore u šumu, tj. da ga guram gore do šume, ali bar je zrak svjež i sve je fino mirno. Ma valjda će ona brzo, jer ne da mi se ići s nekim šetati ili išta slično. A ono što bi, jer trenutno nemoguće. Morat ću se strpiti valjda.]
Ma voljet ću anđela.
[Koliko dopusti nebo. Eto, doma je bicikl. Onda idem, razmišljanja bez. I čekam. Nadam se.]
bogzna samo hrvatski
E od sad ćemo drukčije.
Nema više.
Završena je ta priča.
//
Ne da mi se.
Opet.
Na silu ništa ne ide. Bome ne ide. I samo ispadne još gore.
I dok svira muzika i dok buljiš u prazno, kroz glavu ne prođe ni jedna obična misao kako je možda muzika glasna, ili kako je sve odvratno. Ne. Samo prazne i šuplje misli. Kako se siliti? Zašto se siliti? Zašto padati na glupe fore davno prodane? Zašto ne slušati onoga tko bolje zna i kome je stalo do mene? Onaj tko to bolje sve vidi sa strane. (da, mislim na tebe)
A bipca, dobro kažu. Samo te riječi dopiru do mene, i do moga mozga. A tuđe, a druge? TEŠKO.
Veoma teško da ću ja to registrirati i napraviti tako. A srce moje nije tu nigdje. Ne znam. Bolje nekada ne ići po srcu, jer ostale bi povrijeđene. Ostale bi ljute. Jadne. Ljute. Jadne.
A da.
Uvijek gledati na druge.
Ajte vi u bipcu.
Šta samo drugi važni? A bipaj sebe. To je veoma dobra politika. Ali uvijek je tako, ispadne tako. A neka, što sada? Tko je ova osoba da se buni? Samo pijun obični na ovoj zemlji. Samo grančica mala na cijelom stablu.Baš tako.
A da se ta grančica skulira malo?
Mogla bi.
Bilo bi poželjno.
Ah uvijek se u istim trenutcima gubim. U vezi istih stvari.
Ali uvijek
I samo zaaaaj. stvar.
:s
Kako ja to volim.
Baš.
(ovo je bio sarkazam)
A da odem. Maknem se.
I ne serem.
Dada.
Jedva čekam da vidim. da budem. da kupim. da budem. da budem da budem.
.normalna.
jeest.
Bože sačuvaj.
Idem.
Voljeći. Ili voleći.
Bogzna samo hrvatski.
Volim vas, obožavam te.
Ala, pišeem. OPET.
Nisam dugo, bome nisam. Nije me dugo ni bilo bome. Nisam bila vamo već sto godina. I bilo je svega toga i dosta, taman. Trebalo mi je to da se vratim nazad i da se vratim u svoju normalu. Iako se bojim da više nisam normalna. Jer se gubim.
Ne znam.
Ne želim se bojati nikakvog čovjeka sa šeširom. Nema njega, ne postoji. I napokon sam se nakon nekoliko dana osjećala sigurno noćas. Trebalo mi je to. I opet bi tako... Jer radim grešku. Bar takav osjećaj imam. Da mi neće ovaj grad najbolje leći. A treba mi možda da se malo opustim, ali ne mogu na takav način. Meni je odmor samo vrijeme s njim... SAmo vrijeme s njim.
A sorrte, moram.
Ne znam.
Treba mi on.
I to znam.
Jer.... nije vrijedno spomena. Sve je jasno.
I zbog vas ću. Hvala vam, stvarno vam hvala cur'ce. Smiješno mi je to kako mi je kupila čokoladu samo zato jer sam živa.. hehe.
Ko bi rekao da je smrt tako blizu. Da u jednom trenutku je sve moglo drukčije izgledati, da u jednom trenutku život može biti ugašen. Znala sam to do sada, no nikada nisam iskusila taj osjećaj. I sad samo ne želim potratiti život na gluposti, samo želim dobro dobro i dobro. Ne želim nesretna umrijeti nikada. Ma makar za sto godina.
Želim da svi znaju da ih volim, da tebe ljube obožavam, da roditelji moji stalo mi do vas.
Želim da sve to znate.
Dat ću vam do znanja, neću se prevariti više nikada.
i meni nije potreban psihijatar, nek vam bude jasno
Nisam toliko prolupala.
Nadoć ću ja na svoje. Budem.
Hvala svima.
Volim te dečko moj, i vjeruj mi, sav si moj svijet. Majke mi. Ne mogu.
I grešku radim, jer ću se ubiti jer znam da te neću vidjeti do sutra, i stalno mislim i osjećam da ćeš negdje otići, i da ću ja negdje možda otputovati i da se opet sve ispočetka mora ponavljati.!
Ne želim to.
Neću dopustiti to.
Ne smijem.
Morat ću.
Volim vas. Obožavam te.
