Nisam svjesna toga. Ne želim biti svjesna toga da opet deset mjeseci ispočetka moram u tu ustanovu. Kroz te hodnike. I opet nositi torbu, i jednu tehničku. Bez gumice. Ne mogu vjerovati da je to već zadnji tjedan. Da već kreće sve ispočetka. A uuu. Sranje.
Opet prepucavanja oko maturalca.
Opet plač zbog ocjena.
Opet pedagoginja zbog ponašanja.
Opet smijeh zbog sprdanja.
Opet sve.
A možda mi je malo i falilo. Ma koga zavaravam? Ovo ljeto. Ovo sunce. Ova Kupa. Ove cure. Ovaj dečko. A daaa, sigurno mi je nedostajala škola, možeš si misliti. Ja bi opet ljeto ispočetka. Ja bi opet more bez sudara, ja bi opet Bosnu bez posljedica, ja bi opet nju bez ovakvog odnosa, no to su već spomenute posljedice. Alaaa, ja bi jednostavno sve na početku. Da stojim pred školom i da kažem: "Alooooo, ljeto je počeeelo!"
No sačekat ću još kojih 10 mjeseci.
Bome da.
Uf, sad bi otputovala negdje. Majki sam jednom rekla, i obećala da ću vidjeti što više mogu u svom životu. Makar samo Hrvatsku, makar svijet, makar svemir. Ali želim. I razglednicu ćeš dobiti makar bila u Prnjavoru.
Joj, sve je to nemoguće. Prilike se ne pružaju samo tako. A ne znam.
Mene muči. OnA.
A bit će ok. Morat će.
"Prije bi duša sama dotakla dno, a tebi to ništa ne bi značilo. A ti ne bi ni primjetio."
Idem učit. (pripreme.pripreme.) haha.
Idem radit. (pare. pare.) haha.
Post je objavljen 22.08.2008. u 13:33 sati.