Želim se samo smijati iz svega glasa!

E toliko guuuubim. Nisam ni svjesna. No kažu da život ide dalje.....!!!

Gubim ju. I izgubila sam ju skroz. Zahvaljujući mom kratkom mozgu? Ili nizu okolnosti? Ili sudbini? Ili Božjem zapisu?
Nije to ni važno, samo je važno to da sam ju izgubila. Nakon dugih 11 godina našeg druženja, nje više neće biti. Udaljile smo se, prestale smo se viđati, no ona je meni i dalje bila Ona, i dalje sam ju mogla zvati kad bi mi došlo, i dalje sam s njoj ja bila ja. Nije bilo tišine među nama ili neke napetosti, jednostavno smo to bile i mi dalje. No, zahvaljujući čemu to više nismo mi? KRIVA SAM JA? Ili ona? Ili obje?
Škola nas je razdvojila.
Grad nas je razdvojio.
No jesu li to bili dovoljno dobri razlozi da nas više nema? NE. Bože, zašto? Nije li bilo dovoljno sve druge u životu, pa sad i ovo? Stalno mislim, nazvat ću je sutra. Vidjet ćemo se preksutra. Ići ćemo zajedno van. Dalje ćemo se smijat i sprdat. Spavat će kod mene. No sada me nešto steže! Nešto me guši!
Toga više neće biti??????
Ne, ja to neću podnijeti. Stalno govorim zaboli me, ja više ne znam šta da poduzmem, a nisam ni svjesna toga da nas stvarno više nema, da mi nismo više ko prije! Ne!!!
Previše mi faaaali! Previše, Bože, previše. Nisam ni svjesna toga još zapravo. Nisam. Kad ću biti? Kada ću opet suze liti?
Već jesam. I sad mi cure niz lice. A rekla sam da više ne plačem. I neću.
Ali Bože, što god se ovo sad sve događa među nama, koliko god to mene živiciralo i iznenađivalo, mene to sve boli. Previše. Jer nije lako samo tako nekog izgubiti iz svog života, što je najgore, ovih trenutaka sam shvatila što se događa.Tek sad. Je li sada kasno? No čini mi se kao da se ona više ne trudi, kao da ne želi. Stalno tražim nove načine, nudim ih, a ona mi nekak poklopi. Zašto? Razočarala si me, ženo, jesi. Užasno. I shvatila sam neke stvari tek sada koje su se prije događale. Ja znam da sam i ja tebe. I ja sam htjela da mi ostanemo one dvije stare, to smo mogle. Čuješ? MOGLE SMO. Da smo se trudile i odmah skontale. Bez krivljenja i upletanja drugih, to je između nas dvije. Ako sam se promijenila, nisam to zbog drugih, već zbog sebe same. Jer ljudi se mijenjaju, ljudi odrastaju. To je jasno. I sad mi je žao što sve to tako završava. I kriva jesam, no možda nije stvar cijela u meni, jer postoji osoba s kojom sam u istoj situaciji bila sto puta, i dalje smo naj naj. Jer nema forsiranja, jer nema sraćke svaki put kad se neka ne može vidjet s drugom.
¤¤¤¤
Traži taj petak, a zna gdje sam, i to je samo još jedan povod za svađu. Ma super.
Ma super.
Život ide daljeeee.
Sranje ide daljeee.!

21.10.2007. u 22:05 | Broj komentara 0 | Print | # | ^

Kako ću živjeti s tim ako ti sreću poželim, a ja te volim više. Kada vidim da nemam kud, jer na mojem srcu uzalud tvoje ime piše.
I volim te. Sa mojih jadnih 16 godina. Zaljubljena jesam, ali i volim. Zar je moguće? Uvijek sam govorila da to nije moguće, no izgleda da je. Izgleda da mi je to uspjelo ovaj put. Hvala Bogu da je. Drago mi, ne žalim zbog toga. Nikada. I neću. Ne želim.
I ovaj život što je toliko glup i jadan, me živicira. I izbacuje me iz takta, i ponekad me ubija u pojam skroz. I ne znam što da napravim. Bojim se previše jedne stvari.! Užasno se bojim da ću ostati sama, da neću imati nikoga, jer se osjećam jadno i pokvareno. I glupa sam. Jadna. I ne znam da li uopće vrijedi moje postojanje na ovom svijetu. Služim li za išta drugo osim da budem jednostavno tu i pravim drugima sranja i ne pomažem. Da li sam tu samo da bi svaki put rekla neku krivu stvar, ništa drugo, ništa pametno.
Ne znam zašto sam tu. Ali jedino me Bog drži vamo, bez nejga bi bila nitko i ništa.
I gubim se. I sve oko sebe. ! Zar stvarno?
I sad isapda da sam glupa i da imam užasno mišljenje o sebi, no možda imam razloga za to. Možda stvarno imam. I nema veze, nikome to ne smeta, na nikoga to ne utječe. Ja šutim i držim to u sebi. Izbacim ovdje i šutim. Jer previše volim frendice i njega, i obitelj, i sve ostale da bi ih išla zamarati time. Ne želim. Ko da je meni teško šutit i samo držati u sebi to.
Ma i brišem ovaj blog. Ide mi na živce jer previše serem. U tri ćoška.

06.10.2007. u 12:29 | Broj komentara 1 | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>