...mene ljubav muči?...čudo!

Eto da, svakim danom sve više shvaćam da je život tolika komplikacija da to nije normalno...Ponekad me strah svega toga, no ipak se ne dam, suočavam se sa svime što mi se ispruži na putu..Pokušavam. To je dovoljno ponekad. Al sad trenutno me druge stvari muče. Neke stvari koje sam rekle da me nikad ne smiju sputavat u životu. Ali eto, ispada drukčije..Ja znam, svi ćete reći, moraš proći i te "ljubavne jade" , ali ja nisam takva osoba koja si dopušta da je takve stvari muče, i da sa takvim stvarima gubi razum i živce. Ne mogu to. Ali što je najgore, nisam zaljubljena, ne sviđa mi se ne znam ni ja kako, ali me nešto drugo unutra muči. Nemam pojma šta je to! Ne znam. Kad ga vidim , ne događa se ništa posebno u meni, kao što bi to trebali biti leptirići ili ne znam ni ja što, nego eto, samo ga pogledam i to je to. Hladna sam. Ali ne tako jako. Osjećam da nešto čudno kuha u meni. A kad on pogleda! Nema trnaca, samo neko zadovoljstvo. Šta je to? Neki novi osjećaji? Znam, sviđa mi se bar malo, ali ja sebe uvjeravam da mi se to ne smije događati jer nikad ništa neće biti. Nikad on neće išta htjeti. Nikad mi neće prići. Ali što je najgore, njegov broj mobitela stoji u mom imeniku. Njegova poruka stoji u mom mobitelu. I šta da si ja sad mislim? Da se ponadam bar malo? NE! Rekla sam da neću, sto posto. Jer sam takva. Borim se sama sa sobom, i uspijevam. Iako se izmučim kasnije sam zadovoljna rezultatima.
Do sad je sve bilo na polju ljubavi savršeno. Uvijek je netko postojao kraj mene, al ne u smislu da sam uvijek bila s nekim. NE. Nisam takva, dečko mi se stvarno mora svidjeti, da išta bude. Bar malo da me privuče s nečim. Ponekad sam se znala natjerati da mi se svidi dobar dečko jer sam se već bojala da sam hladna, da nemam osjećaja. Ali sad tek shvaćam da ne mogu imati neke snažne osjećaje s 15 godina, i drago mi je..
A ne znam, možda se sve to čini glupo, možda nisam ni uspjela sve napisati kako sam htjela i kako razmišljam, al lakše mi je kad sve to prebacim na papir. Kad se ispucam.
Idem sad. Bože mi pomozi da me prođe taj "čudan" osjećaj, samo da se ne zaljubim u krivu osobu, u kretena. Samo to ne! I da zapustim školu možda? Ma! Nema šanse!

22.11.2006. u 09:57 | Broj komentara 0 | Print | # | ^

...život je jedan...

Došlo mi da pišem malo bezveze...Shvaćam puno stvari u životu, ali neke stvarno ne uspijevam shvatit..Znam da, život je okrutan, nepredvidljiv, da znam, pomirila sam se s tim, al da mi da bar malo da budem sretna, da bar uživam kako treba u nekim trenucima...Ja uživam i veselim se i najmanjim i nevažnim stvarima, al ne mogu više..Stvarno bi htjela da se sve sredi, makar na jedan običan dan..Da se opustim...Uživam...Ne brinem se za ništa...Istina, imam samo 15 godina, gdje sam još od pravog okrutnog života, al eto i ti mali problemi što nas muče, ubijaju ponekad u pojam...Bezbrižno djetinjstvo i period u kojem bi trebali uživat pretvara u pakao, jer se mi, "djeca" ne znamo postavit prema životu...Pa istina, neki ne uspijevaju, neki se toliko zbediraju da dođe do strašnih stvari...Ali kako si to mogu dopustiti čovječe, pa život je pred tobom..! Kakav to problem mora biti da dođe do samoubojstva...Da dođe do toga da si sam ugasiš život koji je jedan...Samo jedan, čovječe, daj se probudi, razmisli malo...Ne misli samo o sebi..Ima ljudi kojima je stalo do tebe...U većini slučajeva su to roditelji, no znam da ponekad nisu oni ono što bi trebali biti, znam da ih oni, ljudi koji su te stvorili, natjeraju na taj čin, no ipak ima tu ljudi koji te vole..Možda ih nekad nema ne znam ni ja koliko, al jedna osoba sigurno postoji...Jedna! Možda nikad ne bi ni pomislio da je njoj stalo, al eto, iznenadiš se...I bude ti drago...A šta da to ne doznaš ne vrijeme, šta ako napraviš neko sranje? I onda bi tek žalio..A šta bi onda ta osoba? Daj ljudi, razmislite prije nego što išta napravite..Okrenite se oko sebe...Upoznajte ljude..Zbližite se..Daj uzmite taj život, uživajte u njemu..Nemojte ga potratit na gluposti neke, uradite nešto za vašu dušu, srce...Pomažite drugima, ne mislite samo na sebe...Volite se, ne mrzite bez razloga...
Nadam se da nisam gluposti pričala...ali...

SAMO GA ISKORITITE NA DOBAR NAČIN, MOLIM VAS....

Toliko od mene danas, baš sam si neka pametna danas, moš si mislit...
Uživajte...

20.11.2006. u 10:19 | Broj komentara 0 | Print | # | ^

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da/ne

Hm.

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Ovaj blog je tu da se ja ispušem, jer volim pisati, a ovako znam da nitko čitati neće. A lijena sam da pišem olovkom, kemijskom. Ne daj Bože, nalivperom.


Free Music

Free Music



Free Music

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zar ja?

Maloljetnica koja traži nešto što će ju nasmijati. Hvala Bogu sve ju uspije nasmijati.
Živi u jednom gradiću gdje svatko svakoga zna, na sreću ili nesreću?
Svaki dan ulazi u zgradu, tzv. školu misleći da će nešto naučiti.
Pokušava biti zadovoljna sobom, i ponekad probava shvatiti smisao ovog života, no nakon par seknudi odustane i samo se nasmiješi.
Želi uživati dok može.
Gledati druge dok se smiju i vesele.
Samo želi pjevati iako nema ni sluha ni glasa. / na nesreću drugih /
Ponekad joj se i pleše.
Ta maloljetnica samo želi jesti slatko.
Nikakvo povrće molim.
Utjehu nalazi u molitvi i Bogu. ( i ne, ne sramim se toga )
I samo želi živjeti s prijateljima i u ljubavi.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Ko fina prasina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oci same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosis na dusi
I nemas s kime sagraditi dom
Ako me nosis na dusi
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjecam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

When the night has come
And the land is dark
And the moon is the only light we'll see
No I won't be afraid, no I won't be afraid
Just as long as you stand stand by me
And darlin', darlin', stand by me, oh now now stand by me
Stand by me, stand by me
If the sky that we look upon
Should tumble and fall
And the mountains should crumble to the sea
I won't cry, I won't cry, no I won't shed a tear
Just as long as you stand, stand by me
And darlin', darlin', stand by me, oh stand by me
Stand by me, stand by me, stand by me-e, yeah
Whenever you're in trouble won't you stand by me, oh now now stand by me
Oh stand by me, stand by me, stand by me

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

ne sjecam se imena tvog
ni kad sam zadnji put ti poklonio stih
al' necu da budem dio tog
ne mogu ja nikad vise biti jedan od njih
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno
ne sjecam se dodira tvog
ni kad sam zadnji put osjetio slast
sve mi je to darovao Bog
da probam strah i nemir koju nosi strast
pa da i ja zapjevam kome trebam
kao onaj svirac da se predam
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno (Za to)
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno
hajde i ti zapjevaj kome trebas
kao onaj svirac sav mu se predaj
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Gospod je pastir moj: ništa mi neće nedostajati!
Na poljanama zelenim pusti me da sjedim; na vodama odmorišta pusti me da počinem.
On krijepi dušu moju, vodi me pravom stazom zbog imena svojega.
Moram li i putovati smrtnom dolinom: ne bojim se nesreće, jer ti si s menom; štap tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tješe.
Pripremaš stol preda mnom, na pogled neprijateljima mojim; mažeš mi glavu uljem; čaša se moja prelijeva.
Samo sreća i milost pratit će me kroz sav život; i prebivat ću u domu Gospodnjem zauvijek.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.

Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.

Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja koje zjapi -
Da bodež u vrat zabode mi slađe:
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

BALADA IZ PREDGRAĐA

....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

Photobucket

MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.

Photobucket