Srela sam nakon dugo vremena D. jedan dan u gradu.
Šetala sam Zagrebom i razmišljala koliko zapravo, obožavam taj svoj grad, kad sam u izlogu Algoritma ugledala njega. I teško bi živjela ikada negdje drugdje jer ono što osjećam za moj grad ne mogu osjećati za ni jedan drugi. D. nije bio iz Zagreba, došao je iz malog mjesta na rubu naše zemlje. Mirisao je na svježu travu i proljeće. Bio je visok, krupan, velikih ruku koje su mi ulijevale pozornost ali mi davale osjećaj sigurnosti koju sam toliko željno htjela osjetiti. Smijao je glasno i s toliko energije da sam ponekad pomislila da bi mogao srušiti planinu. Nisam ga vidjela nekoliko godina ali ta njegova usta teško da ne bi prepoznala i u mrklom mraku. Danas više nije s njom ali naš trenutak je prošao, a ostala je priča. Poljubio me u obraz, nježno kako samo on to zna, i pitao me da li sam još uvijek sama...
Kada smo se prvi puta upoznali, na nekom mračnom tulumu, ostavio je dojam osobe koja iako izgledom podsjeća na drvosječu. Izgled često vara, pa je i njegov zavarao mnoge. Njegove oči odavale su zapravo osobu koja čezne za nekime tko će vidjeti da se iza njegovog sirovog lica krije nesiguran i nježan muškarac. Bio je nesiguran u nastupu, dlanovi su mu se znojili, graške znoja ocrtavale su se na prvim borama njegovog visokog čela. Punio je 33 godine i surov rad na zemlji ostavljali su svoj trag na njemu. Oštre crte lica i duboke tamne oči u meni su izazivale osjećaj sigurnosti. Onaj isti osjećaj koji sam imala kada sam se nalazila u blizini svojeg starog oca, osjećaj zaštićenosti i pripadnosti.
D. se volio smijati, a ja sam voljela biti u njegovoj blizini. Pričao mi je o svojem životu. Nije pričao mnogo, ali iza njegovih riječi moglo se pročitati da nije sretan. Da je u dugoj vezi koja odavno više nije dio njegovog željenog sna, da ne voli više na isti način ženu pored koje se budi svakog jutra i da je puno godina iza njih s kojima on sam ne zna što da učini. Jer on odavno više nije sretan... Tuga koju sam vidjela u očima tog čovjeka ispunila me prazninom. Dugo nisam osjetila bol drugog čovjeka na način na koji sam doživjela njega. U jednom trenutku poželjela sam zagrliti ga. Njegove oči govorile su istu stvar, ali nešto jače od njega samoga govorilo mu je da ne smije prekoračiti granicu koju je sam zadao. Nemarnim pokretom ruke prešao je preko mog koljena. Zadrhtala sam a on se je okrenuo prema meni da uhvati moju reakciju. "Igra se s vatrom" pomislila sam. U glavi mi se vrtio film kako da mu uzvratim. Smislila sam plan samo da mu dođem iza leđa. Digla sam se od društva, otišla na wc.
Cilj: D. Način: šaputanje. Metoda: vrat, nježno, zločesto ali mazno.
Prošla sam iza njega. Nagnula sam se kao da ću mu prišapnuti nešto na uho. Umjesto da mu išta kažem, moj jezik potražio je rub njegovog uha i nježno ga dodirnuo. Ostao je bez daha, vidjela sam da traži način da sakrije crvenilo na licu. Nije mu bilo ugodno, tražio je način da makne pogled s mene ali nije mu uspijevalo. Sva sreća da nitko nije primijetio što radim, da nitko ne osjeti napaljenost koju smo osjećali samo on i ja, poglede koji su skidali s nas komade odjeće i rušili sve pretpostavljene tabue u našim glavama. Gutali smo se pogledima, a nitko osim nas to nije vidio. Izašla sam na balkon, on je krenuo iza mene. Naslonila sam se na ogradu i gledala Zagreb i njegove svjetlom okupane ulice. Zapalila sam cigaretu, nervozno. Prišao mi je tiho, iza leđa. Maknuo je moju dugu kosu s leđa na lijevo rame i spustio usne na moj vrat. "Ne smijem ovo raditi, ja imam djevojku, ne mogu nam ovo napraviti!" rekao je u jednom trenutku, no nije me prestajao ljubiti. "Prestani onda. Nemoj si to raditi. Ja nisam takva, ja nisam takva...", i da to uistinu nisam ja... Odmaknuo se pola koraka unazad, pažljivo mi je vratio kosu na leđa, okrenuo se i otišao natrag u stan.
Od tada do danas D. i ja nismo se sreli. Kad razmislim o onom trenutku, i bolje da nismo... tko zna gdje bi nam bio kraj...
"Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto" - Elizabeth David
Opis bloga
Moje privatno igralište za umne devijacije. Za posljedice čitanja ne odgovaram, ovo je moje mjesto, moj kutak, moja rupa i samo ja imam pravo na tekstove objavljene na ovom blogu.
Novi dizajn osmislila ja sama... ako kome treba dizajn, nek se javi mailom... ponuda se odnosi samo na meni drage ljude koji me čitaju!
TODO lista:
- skinuti nešto kila ako Bog da! A ako ne, onda neka učini da su mi svi prijatelji debeli! :-)
- skinuti nekog slatkog dječaka (piletina je piletina )
Copyrigths by B. 2007. zabranjeno prenašanje tekstova bez mojeg odobrenja!
I neka ostane za sve generacije blogovaca pjesma slavne tete Velvet o palačinkama jendog petka 21.9.2007:
PALAČINKIJADA
U jednoj ulici, na kraju puta
Bezazleno đevojče povazdan luta.
Od ruba do ruba, često je vide
s gajbama pive kući ide.
Mačak joj, Frodo, kroz prozor bježi
kad psiho-Bezazlena na njeg zareži.
(hihihi)
Jednoga dana, čudnog li čuda
Bezze si dade velikog... truda.
Misleć ko Baltazar, na pamet joj palo
na palačinke blogere pozvati malo.
Napekla Bezze hrpu cijelu
da vidi konačno blogere na djelu
Palačinki bilo vrsta raznih
- mit votka, šljivovica, travarica, kruškovača, višnjevac, viljamovka, und ohne pekmez, nutella und so weiter
(pivu s početka čuva ljubomorno za sebe) nikako praznih.
Kad su se blogeri opuštati stali
Klonz jaukne bolno kak mu je mali.
Lazanje miška u guzu voli
Dan sanjari o vojsci - kad su se kupali goli.
Shvati Bastard - Nastranu šala!!
Ovo je klopka! Baš sam budala!-
Odluči mudro odšutjet priču
o analnim kuglicama i dečkima u klinču.
Milojka shvati u svojoj tuzi
zašto njen dragi želi po guzi.
Zašto "bigstronggay" stranice traži
zašto mu big bradr postao draži.
DoKoske, Bezz i ja shvatismo čudom
da muški u biti pate za udom!!!
Da sami sebi fellatio žele!
Kobase svih vrsta gutaju cijele!
Lazanje uzme stvar u svoje ruke
riješiti Klonza njegove muke.
I tako smo, eto, na kraju balade
dobili novi par gay parade.
Dodaje KLonZ:
Ali o vel ništa čuli nismo
pravila se fina nije joj bas mjesto
Ali ipak zborom posumnjaše muški
Da tu ipak nešto, možda malo smudi
Oči joj sjaje, pogled joj grize
kurac joj očito stran bas i nije
Strašno se mreška kad čuje koješta
Kuglice, dildo... pomisli smjesta.
Vrijedna je bari, bavi se lovom
Samo te hulje neće po njenom
zato se buni, protestno viče
Al zle hulje sredit moći neće
A onda nadopisuje i Vol u kupusu:
Moja guza je djeva fina
grije se pokraj toplog kamina
zločko klonz je dirao nije
to samo draga vel brije
kada udahnem svježi zrak
vidim vel na licu zlobni znak
milojka voli kurac ko meri
znam ja imam na kameri
stoga ne po stupu inje lizati
jel ćemo na jutub svašta dizati
bila je borba da se vel snimi
a nije ružna ko prištava mimi
Na kraju dodaje i DanZaMetak:
Danza je mislio i mislio,
ne bi l' pjesnički odgovor smislio.
Ali kako ne čita puno knjiga,
ništa smislio nije, jebiga.
Mlada damo, zvijezdo sjajna,
pjesma ti je genijalna.
p.s.
I još na kraju, ovo ti velim,
za palačinke ja sam, trbuhom cijelim.
p.p.s.
rima je ovo,
bez glave i repa,
zaobiđimo je
izdaleka ;-p
(piletina je piletina 
)