Beyond Q

Nebi živ čovjek vjerovao, ali imam razloga vjerovati da vrijeme stvarno nije konstantna vrijednost. Najme, povećavanjem fizičke brzine smanjuje se brzina protoka vremena. Astronauti, koji u nekim satelitima ili sličnim letjelicama kruže oko zemlje, su po našim pojmovima putnici kroz vrijeme. Dokazano je da kronografski uređaji (satovi), koji su bili usklađeni s onima na zemlji, redovito rane kada se ini vrate na zemlju. Taj nesklad je minimalan, ali natjerao je fizičare da istraže zašto je to tako. A to je tako jer njima vrijeme sporije prolazi, jer oni postoje u takvoj dimenziji, a mi zemljani koji mjerimo i uspoređujemo to s nama i našim vremenom, smo u drugoj dimenziji. Nemojte se zbunit, te dimenzije postoje u istom prostoru, razlikuju se samo u toj četvrtoj domeni, vremenu. Nije da se tamo stvari brže zbivaju, nego vrijeme doista teče sporije, tj. ljudi koji su tamo ne osjećaju nikakvu razliku, jer se i oni uspore zajedno s vremenom. Sporije dišu, sporije razmišljaju, i sporije stare, ustvari žive jednako kao i mi, sve je isto, samo sporije u usporedbi s našom dimenzijom. A naša je dimenzija određena širenjem svemira, rotacijom galaksije, kretnjom zemlje oko sunca, i okretanjem zemlje oko svoje osi. To ja kao laik mogu nabrojati, a vjrojatno bi neki fizičar dodao još 4 utjecaja na vrijeme… Sjećate se onog tsunamija koji je razvalio Indiju? Rekli su da se zbog tih nekih stravično jakih sezmičkih udaraca zemlja malo pomaknula, u odnosu na to kak je stajala u svemiru prije toga, i da se malo brže vrti oko svoje osi. Navodno smo zbog toga izgubili jednu godinu u milijun godina. Tj, zemlja se počela rotirati toliko brže da nam se sve toliko usporilo, da će nam u vremenu u kojem bi prije tsunamija prošlo milijun godina, proći jedna godina manje. Naravno mi nećemo osjetiti nikakvu razliku, iz više očitih razloga. Pa mi pada napamet da u tom slučaju na drugim planetima u sunčevom sustavu ili galaksiji vrijeme isto ne teče istom brzinom. Naravno, to je minimalna razlika, razlika od nekoliko sekundi na tisuću godina, ali sada mi pada na pamet ideja kako to iskoristiti uspijemo li taj fenomen savladati i ukrotiti.
Recimo kad bi neko konstruirao jedan prsten oko zemaljske kugle, koji bi se pomoću vlastitog pogona, inercije, i gravitacijskih sila vrtio jako, jako brzo, ljudi bi se mogli normalno preseliti u tu orbitalnu stanicu i tamo živjeti. Oni bi starili sporije u odnosu na one ljude koji su na zemlji. Kad bi recimo gledali prijenos neke utakmice koja se odvija na zemlji, utakmica bi već davno bila gotova dok bi ju oni gledali u svojem realnom vremenu. Na taj bi način čak i djeca mogla prerasti roditelje. Zamislimo da neka majka ostavi dijete na zemlji i ode živjeti u orbitalnom prstenu… Za pedeset godina, ona bi (recimo…) ostarila samo 25, a on 50. On bi imao 50 a ona npr. 49godina, ako ga je ona rodila sa 24. Ludilo. Ili npr. neki biznismen se bavi proizvodnjom nekog proizvoda na zemlji, koji se proizvodi 50 komada po danu, i to mu donosi dnevnu zaradu od 500 kredita, (ß he, he, najčešće ime za valutu koja se koristi u budućnosti), njemu bi onda u interesu bilo preseliti s obitelji u orbitalni prsten i živjeti tamo s milijunima drugih, jer bi tim potezom znatno napredovao u poslu. Njemu zarada više ne bi bila 500 k dnevno, niti 50 gotovih proizvoda nego, recimo duplo više, ako takva bila razlika u vremenu tu i na zemlji. Dok bi njemu prošao jedan dan, na zemlji bi to bila dva dana… znaći duplo više prihoda dnevno… zamislite samo život u takvim uvjetima, s dvojnim vremenom… neodređen broj ideja mi se javlja kako bi to mogli iskoristiti. Naravno to ima i mnogo negativnih strana. Tamo bi vjerojatno živjeli bogati, a na zemlji radna snaga. Ali, možda ta postrojenja na zemlji mogu biti automatizirana, pa tamo niti ne bi trebalo biti ljudi. Samo bi se odlazilo na zemlju po te gotove proizvode, ili bi oni bili automatski poslani na stanicu. Ali ovo vrijedi samo dok je većina stanovništva na stanici. A ako je recimo taj projekt još mlad, i većina stanovništva je na zemlji onda bi učinci te stanice ustvari bili negativni za one koji su gore. Onda bi se recimo stanica mogla koristiti sasvim drugu svrhu. Gore bi mogle biti stvari za koje je bolje da se sporije odvijaju.
Onda opet, ako bi život bujao gore, dolje bi mogli biti smješteni zatvori za manje prijestupnike. Njima bi kazna trajala jednako dugo kao i da su gore, ali kad je odsluže i vrate se u prsten, prošlo bi manje vremena u prstenu, i prije bi se uključili natrag u život s ljudima koje poznaju. Mogle bi dolje biti ustanove s ljudima koji su u komi, pa ako se probude, stignu provesti što više vremena na stanici s ljudima koje poznaju, ili na liječenju neke bolesti za koju treba vremena, a život prije ozdravljenja im je nezanimljiv. Ustvari to se može primijeniti na bilo što, što traje dugo a da se bez toga ne može. Ili npr, dolje bi mogli biti znanstveni laboratoriji u kojima bi onda, iz perspektive orbitalaca, izumi i otkrića nastupili prije, i tako bi se mogli i prije ugraditi u život gore. Broj ideja kako dobro iskoristiti tu pojavu je vjerojatno, kao i brojevi sami, beskonačan. Sve ostale ideje prepuštam onom ko ovo čita da izmisli sam, a ako je neka posebno dobra može mi ju i poslat jer bi me zanimalo kaj je smislil…
Znanstvena je fantastika je ovaj put ipak više fantastika nego znanstvena. Nije da bilo što od toga kaj sam naveo nije znanstveno utemeljeno, jer je, nego je problem u tome da na zemlji nema dovoljno materijala da se oko zemlje u svemiru izgradi prsten. Važno je shvatiti da su izvori svega na zemlji itekako presušivi i neće ih biti zauvijek. To bi eventualno bilo moguće nakon kolonizacije drugih svjetova i otkrića novih izvora rude. Isti razlog kao i zašto nije moguće ostvariti izvrstan fenomen Dysonove sfere. (Dysonova sfera je naziv za projekt, tj. ideju jednog čovjeka, koji se očito zvao Dyson. Njemu je pala na pamet ideja kako riješiti problem izvora energije, tj stvoriti relativno nepresušiv izvor energije. Njegova se ideja zasniva na tome da se oko sunca izgradi kugla, kojoj bi sunce bilo središte, koja bi onda pomoću toplinskih i svjetlosnih kolektora sakupljala besprekidno enormne količine sunčeve energije, i te bi energije tada bilo više od potrebne količine. Naravno u toj bi sferi živjeli i ljudi. To je ustvari svojevrsni „perpetum mobile“ (iako zapravo nije), shvatimo li sunce kao dio sustava, stroja. Naravno u cijelom sunčevom sustavu nema dovoljno materijala da se ogradi sunce…) Iako bi se to možda čak moglo postići s neutronskom zvijezdom, one navodno mogu biti nevjerojatno male, čak i do samo nekoliko desetaka kilometara kubičnih. Naravno, u blizini nema nit jedne neutronske zvijezde, pa ne mogu znati, niti znam dovoljno fizike, ali eto, ideja.