Beyond Q

Najveće od svih putovanja, najzanimljivija od svih zagonetki, i jedina koja je neizbježna a nećemo je doživjeti. Smrt. Što se događa kada čovjek umre (ili ne samo čovjek)? Postoje dvije mogućnosti, kao i obično, u svijetu uvijek postoje samo dvije mogućnosti. Ili je to doista kraj svega, jer nam se svijest ugasila i više ne postoji, ili nastavljamo postajati u nekom van tjelesnom, ne fizičkom obličju, tj. kao duhovi, duše, ili u što god već netko može vjerovati ili pretpostaviti. Ja živim u nadi da kad ću, kad umrem, biti stvarno mrtav. Ne želim da postoje duše i ne želim se ponovo roditi, i ići tako u nedogled. A moram pretpostaviti da se radi o nedogledu, jer ne vidim cilja u tome da se itko reinkarnira, a kada bi bilo koja fiksna brojka bila spomenuta morao bih imati neku predodžbu zašto sam baš taj broj izabrao, a to ne mogu jer nemam baš nikakvo znanje o prirodi života poslije smrti. Dakle, ili se reinkarniramo beskonačno ili se ne reinkarniramo uopće… A možda se reinkarniramo sve dok ne postignemo neki cilj i tek onda doista prestanemo postajati. Budući da ne postoji ništa što je beskonačno, mi to ne možemo zamisliti, a ja ne želim niti isprobati jer je beskonačnost navodno jako puno vremena. Što, dovraga, mogu raditi kad sam mrtav, u nekom bestjelesnom obličju… bilo što, ali koliko dugo i zašto? Kakve stvari zanimaju duše? Više ne mogu svirati gitaru i imati bend ili tako nešto… ne mogu biti voditelj nekog kviza, ne mogu predavati, ne mogu crtati ili oblikovati, pretpostavljam da bi komunikacija s drugim dušama bila neograničena, jer ako nemam usta vjerojatno bi se ona odvijala na neki napredniji i brži način. Dakle, to postojanje bi moralo biti ispunjeno van zemaljskim stvarima, vjerojatno ništa od našeg ovozemaljskog života ne bi bilo prisutno. Ja, a pretpostavljam niti bilo tko drugi ne može znati kakve bi to stvari mogle biti, čime se bave tako napredni oblici postojanja. Sasvim nova dimenzija bivanja. Ima li onda na nas utjecaj vrijeme? A prostor? Jer gdi bi se tada nalazili? Lutali svemirom ili zemljom… Ok, ali ako smo već nad fizička pojava, ima li na nas utjecaja to što će se kroz kojih dosta milijardi godina svemir ponovo vratiti u točku iz koja je i nastao, i nestati, urušiti se sam u sebe? Gdi ćemo onda postajati? Ali da se vratim na prvu temu. Smrt. Recimo da je smrt finalni prestanak postojanja, kako ovozemaljskog tako i onozemaljskog. Hajde da sada započnemo drugu temu. Besmrtnost. Npr. besmrtnost kakvu su maštoviti ljudi dali izmišljenim vilenjacima, i gomilama drugih rasa kako u svemiru tako i na zemlji. Nisu ne neuništivi, moguće ih je ubiti, ali nemaju određen rok trajanja. Ako ih nitko ne ubije, ili se ne ubiju sami, znači, živjeli bi zauvijek. No, dali je to doista tako? Najme, palo mi je na pamet, kako netko zna da je besmrtan?! Ako si besmrtan, npr. pripadnik besmrtne rase, kako ustvari znaš da je tako? Jer, ako nisi doživio svoj, ili nečiji, prirodni kraj, kako znaš da ga doista nema, možda samo još uvijek nije došao na red. Ako se oni razmnožavaju kao i ostala bića na zemlji, tj rađaju se i odrastaju, nije li malo glupo pretpostaviti da taj proces prestaje s dosizanjem zrele dobi. Nema nikakvog logičnog razloga za to. Možda je samo problem u tome što su toliko dugovječni da nitko nije dobio priliku umrijeti prirodnom smrću, nego je toliko dugo živio da mu se na kraju desila neka nezgoda, ili je ubijen. Ili se rađaju s svijesti o tome da im nema kraja do umorstva, ili im to netko mora reći, a to bi značilo da je to ili njemu netko rekao ili je on to sam zaključio, ali dokaza ipak nema. To bi bila besmrtnost, ili bolje rećeno dugovječnost. A beskonačnost? Ona bi za razliku od besmrtnosti ipak trebala biti, kako joj i ime kaže, vječna. Uzmimo za primjer neku beskonačnu pojavu, npr. takvih ima dosta u star treku. Postoje krizmatični Q iz Q kontiniuma, Arson s napuštenog planeta, Putnik kojem se ne zna podrijetlo, i gomila drugih bića. Oni su navodno beskonačni, i samim time imaju i sposobnosti koja nadilaze granice nas ograničena života. Mogu putovati kroz prostor, neki čak i kroz vrijeme, krše zakon o očuvanju energije u prirodi materijaliziranjem predmeta, mijenjaju obličje, sve to samo snagom misli, i potpuno su nedodirljivi našoj tehnologiji. Oni su tada valjda beskonačni. No kako sad oni znaju da su beskonačni? Oni bi se možda mogli roditi sa svijesti o tome, samo kada bi se rađali. Nekako mi se ne čini logičnom da bi se oni mogli roditi ili nastati, jer imam osjećaj da u tom slučaju oni ne bi bili beskonačni. Valjda bi onda trebali nastati prije svega ostaloga ili barem istovremeno. Ali ipak, čini se da nemaju pojam o tome jesu li stvarno beskonačni ili ne. U jednom nastavku Q dovodi ljude u jednu verziju Q kontiniuma koju je prilagodio tako da ju oni mogu pokušati razumjeti. Tamo nema ničega osim jedne ceste koja je beskonačna je ide u krug i kučice s još nekoliko Qa. Oni nemaju osobna imena i iako mogu razlikovati množinu i jedninu, i shvatiti to što ostali imaju osobna imena, svi se zovu Q, i tako se međusobno obraćaju. Q ih je odveo tamo da bi im upriličio život Qa jer se jedan Q htio ubiti a ostali mu to brane, jer bi to poništilo njihovu beskonačnu prirodu koju tvrde da posjeduju. A on se želi ubiti jer ne vidi više smisao postojanja. Sve je napravio, i sve je rekao, i više nema o čemu razgovarati, više nema što raditi. On tvrdi da zna sve, da više ne postoji ništa što bi mogao naučiti. I usprkos svom tom znanju, ipak još jednu stvar ne zna. A to je potpuna suprotnost onome što on predstavlja, a to je ne postojanje, smrt. Najveća od svih pustolovina, a posebno nekome tko je ne mora doživjeti. Dali bi se beskonačno biće stvarno moglo moći ubiti ili ne? Dali je moguće da se beskonačno biće dosađuje, da nema više što raditi, da iscrpi sve do toga kraja, kada još jedino ostaje ono što da bi spoznao, mora otići u fazu u kojoj nema spoznaje? On može mišlju stvoriti predmet, energiju, ili život. Može proputovati prostorom i vremenom, može mijenjati svoj oblik i masu, može uništiti prostor, predmet, energiju, ili život. Tj. može ubiti. Ako druge, onda valjda i sebe. Ako on upravlja svime time mišlju, što je onda na kraju beskonačno, a što besmrtno, a što smrt…………? …….Misao………………..?
Besmrtna je Ideja. Beskonačna je ideja, i smrt je ideja.
Nije fizička, ali ipak postoji, moguće ju je prenijeti drugome, pa ne mora nestati s nama, i ima silinu stvaranja i uništavanja, postajala je prije nas i prije ičega, i postojati će nakon nas i do kraja.