Kuda idu divlji maltezeri
27.04.2011., srijeda
kako smo preživjeli raznosanje pozivnica
|
tako to bude, kada je sve gotovo, našao si restoran, glazbu, prošao si žaručnički tečaj, našla se savršena vjenčanica/odjelo/cipele, cvijeće i vrhunski fotograf, a sve pozivnice su odštampane, sjedneš uz svog odabranika i kažeš treba nam dići spomenik. mašala! onda se dogodi čudo, običaj je i podijeliti te pozivnice prijateljima i rodbini koju viđaš prije rijeđe nego češće će će. krenete u križarski rat, borbu protiv napadnog nutkanja hranom, rakijom i rešetanja nepotrebnim pitanjima. uz sve to sa svakim moraš iz pristojnosti posjedit sat-dva. ajme meni. svi su oni najpametniji i nema veze što su se ženili prije 30 godina, stvari se kroz taj eon nisu promijenile, ne nikako. na kraju dana ne znaš što te više boli, glava od spike ili trbuh od sto vrsta rakije. uf na kraju dana, najbolje je što prije zaspati i sjetit se priče koja se ne mijenja iz godine u godinu. kada sve kažu da boli onda boli, vjerujem da su porođajne muke ništa naspram ovoga, bude ti lakše, nisi još ništa iskusila ako nisi rodila, jebeš pozivnice, treba istisnuti lubenicu. napiješ se nit luk jeo niti luk mirisao. |
pije se đeki puši se sobranie
|
dan 20. nema plaće. ali ima duha. kolektiv je super stvar, svi smo jednaki, ako ne pred zakonom barem pred šeficom :))) baš imam neki plan, samo ću reći da idem, ja sam nezamjenjiva. jedva čekam vidjeti tu facu cccc. iz malog mire tri vraga vire, a tri loša ubiše miloša. zamislite, ona se ljuti što pričamo o tome kad će plaća. luđakinja. jedan kolega je kršćanski fanatik, a drugi može živjeti dva-tri tjedna a ne jede, jogi nešto. sve to treba ujediniti, kršćanski nauk da se dobro vraća dobrim i holističko/hindu/neki đava vjerovanje da čovjek može živjeti bez hrane i pića duuugoooo. jebiga kad nemaš para, nemaš kaj jesti. priručnik za preživljavanje u oskudnim uvjetima, borba za goli život. onaj tenkre što se smuca po pustinjama je goli kurac za nas u firmi. dođi preživi ovdje majku ti tvoju. ionako, pijem đeki, pušim sobraniu, jedem biftek, a narod kolače. boli me briga glavu svakako nosim u torbi, neka mi ju odfikare- moto naše šefice...u potpisu živuća legenda |
21.04.2011., četvrtak
Ajde reci gnjurac!
|
tako to ide, od stanice nastane čovjek, od čovjeka pepeo, a pušenje skraćuje cigaretu. e da mi je sad jedna pljuga. imam popriličnih poteškoća s problemima momentalno. kažem, dignem glavu visoko pa ne vidim te probleme sve dok ne sjednem. razmišljam, što bi bilo kad bi šefici rekla da kaže gnjurac, rado bi ju poslala u kurac. daj pare... ne sramim se rada, nikada nisam, ta to nam je genetsko nasljeđe, ali brate kad zaradim daj mi pare. eto dragi svi, izdržala sam mjesec i pol dana, nisam ja magarac da radim za kocku šećera ili zob. iden ća. sjedit kući i drkat, svejedno će mi starci dati pare, kao i do sada. sramota postala sam jedan od onih 300 tisuća koji rade a za ništa, mifka. al dobro barem ću na miru dočekati vjenčnje. barem sam dobila bon za H&M pa sam ga danas iskoristila za sve što mi ne treba. |
12.04.2011., utorak
elvis prestly
|
svako jutro idem s 17ticom na posao, tj do savskog mosta pa pješice do centra...kardio fitness. isti ljudi idu sa mnom na posao, u grad...babe na plac. ima jedna cura, koja uvijek ima istu frizuru, istu kombinaciju boja (crveni sako, crne hlače, ili crveni sako, crna suknja) i crvene nokte, nije sirotinja i ne rugam se. najčudnije od svega mi je to što svako jutro kad uđem u tramvaj, čujem kako sluša istu pjesmu od elvisa burnin' love. vjerovatno je to rezultat toga što čim izađe iz stana/kuće na mp3-u pusti pjesme (koje su vjerovatno iste svakodnevno) i taman na vrbanima bude burnin' love. smiješno. nekada davno živio je tip pod imenom K.M. pisao je o otuđivanju radnika od posla, ljudi od obitelji...zatim je jedan tip A.d.T. pisao o izloženosti jedinki masi, tiraniji većine. ja bih samo rekla kako svakim danom svi postajemo sve sličniji jedni drugima. tko je kriv za to? demokracija? isti problemi, krediti, plaće, zaostaci... tako sam ja sinoć skinula burnin' love s neta, stavila na mob...hehe, ali čim sam izašla iz kuće sam pustila tu pjesmu, tako da me crvenkapica ne pretekne u tramvaju. neš se ti s rogatin bost psihodelija |
05.04.2011., utorak
novi trend u hrvata
|
manu chao je bio sinoć u zagrebu. mi bili. kao partizani 43'. svi znojni, zaliveni pivom i spaljeni od čikova. dakle, show. toliko puno ljudi zgurano u maloj dvorani. nisam imala zraka. kako bi počeli skakati uz zvuke pjesme, tako su me zanosili. u jednom trenutku mi je pukla tašna. fuck. cijeli koncert sam ju morala držati u ruci i brinuti se a tlinest mobitela, ključeve novog auta... pored mene je stajala neka korpulentna curetina, koja mi je stalno skakala po nozi i gazila me, valjda me nije vidjela. moram pohvaliti mlade ljude. naime, nitko nije zaćiftao po znoju, čak ni ova krupna koja se btw skinula u grudnjak. eto hrvati su počeli koristit dezić. mašala. na poslu je ok, prospavala sam cijeli dan i naučila da ne smijem zatvarati vrata serveru jer se mora hladiti, gle, uvijek možeš kupiti novi. sutra novi izazovi i možda koji novi trend u hrvata. pusa od krampusa |
03.04.2011., nedjelja
biti dite, a ne sin
|
dobro jutro, dobar tek. znaš ono, a i nije ti baš neko jutro, skoro je podne. sveta nedjelja. nakon što sam i ovu nedjelju propustila jutarnju misu, mocaisina i duasvetog, božmiprosti, jednako kao proteklih 12 godina, bit ću kratka, nediljom se ne radi. eto, vjenčanje se bliži, sve smo obavili. sad samo treba čekati još par tjedana. lagano osjećam neki pritisak. nije to onaj pritisak nesigurnosti i troumice, nego više onaj, hoće li sve biti ok? ne bi htjela da netko kasnije priča da se nije zabavio u me na svadbi. tot je ono kao kad nazovu hercegovca na telefon, on se javi pa ga pitaju jel to stan *******, a on kaže šta stan, p**** ti m******, kuća trokatnica. Mi stalno imamo potrebu naglašavati koliko smo dobri, kako smo iz ničega stvorili nešto, ali ne nešto malo, nego primjerice kuću trokatnicu. nitko se kod nas pretjerano ne hvali s dicom, samo ako naprave nešto hvale vrijedno, osim sa sinovima, oni ne mogu falit. kako ja nisam sin nego dite, morala sam završiti faks, naći sebi poštena momka i udati se, kako bi rekli: "...a vidi naše *****, jes nam pametna, zgodna i sposobna, a i momak joj iz dobre familije, bit će dobar muž...". jedva su prihvatili to što sam prvo našla momka, završila faks, zaposlila se tek onda ću se udati. hehe. al tako to iđe u nas, iz malena se trn oštri. ne ide pjesma zbog ničega... S mercedesom doć ću po tebe, nazvat ću te ja na mobitel, obući ću bijele čarape, kažu da nas znaju po tome. na poslu je ok, poslovni prijatelji su svi zdravi, rade i tako. moram ići čeka me 7 kg hobotnice pod pekom i pršut za zamezit. stvarno je težak ovaj život, da sam se bar rodila kao muško. zvala bi se vjerovatno **** po didu. |
