petak, 03.08.2007.

Don't try to fix me because I am not broken

-Ove godine ima više limača nego inače- primjećivao je Bastian
-Meni se čini kao da su svake godine sve manji i manji- nadovezao se Ryan
-Svake godine su isti i svake su jednake visine samo se tebi čini jer ti rasteš- objasnila sam Ryanu dok je Bastian očajnički pokušavao da se hrana stvari na pladnju
-Hajde Dumby bez govora molim te! Ovdje ima sirotinje koja je gladna. Hajde barem korica kruha i čaša vode molim te!-
- Bastian, take it easy!- rekoh mu
-Brzo će oni biti gotovi , a i Dumbledorovi govori su kraći nego inače-reče Ryan


Razvrstavanje je još potrajalo pola sata. Čini se da je Bastian imao pravo. Polako je počeo cupkati na mjestu dok su mu se dalnovi znojili. Konačno se oglasio Dumbledore ;
-Pošto vidim da ovdje ima mnogo gladne čeljadi neću duljiti-reče i pljesne rukama dok su se na stolu stvorila brda hrane, raj za Bastianov želudac.

-Ovo je izvrsno! Jeste li ikada jeli ovako dobru pitu od brusnice?-upitao je Basty
-Zar je tebi samo hrana napameti?-postavio je Ryan protupitanje
- A što bi mi trebalo biti? Cure nemam niti mi trenutno netreba ,društevni život mi je sux…Živim u tihom očaju samo što to vi ne primjećujete-dramatizirao je
-O Bože!Bastiane zar si homoseksualac?-šalio se Ryan
-Daj šuti i pusti me da jedem.Za tvoju informaciju mlade dame su mi još uvijek draže-
- Znaš draži si mi dok šutiš i dok su ti usta puna hrane-rekoh mu

Večera je pomalo odmicala kraju, kada je Cedric viknuo : Hufflepuffi za mnom!
Garda učenika sa crno žutim kravatama i u crnim pelerinama zaputila se prema društvenoj učionici punih želudaca i napola sklopljenih očiju.Izdvojila sam se iz kolone na putu prema pokretnim stepenicama gdje me čekao Harry. Zajedno smo trčećim korakom krenuli prema kabinetu profesora Dumbledora.Vodoriga nam se pomaknula na izgovorenu lozinku : Merlinov rukav .
Polako smo pokucali na vrata dok nam je prof. dao znak za ulazak.

-Čekajte da pogodim! Sigurno ne dolazite sa veselim vijestima jeli tako?-
-Kako ste samo pogodili?-reče Harry
-Profesore ponovo sam sanjala onaj san,ponovo mi je ušao u misli.-
-To nije nikako dobro. Znate li rabiti okulmenciju?-
-Da , ali…-
-Onda to učinite!Opet vas je tražio da mi otkrijete gdje je skriveni horkrus kojeg je izgubio?- upitao je Dumbledore
-Točno i opet je prijetio. Bojim se da će nauditi mom tati…-
-Ne bih se baš kladio u to-reče i pruži mi žuti pergament
-To je jutro stiglo na moju adresu ali upućeno za vas-reče mi

Odmotala žuti smotuljak i pročitala : Draga Jill ! Ja sam dobro , ne bih želio da se ti i Alwx brinete jer sam na sigurnom! Nisam otet već skriven iz određenih razloga.Slušajte profesora Dumbledora što god vam kaže jer vam on želi samo dobro! Nadam se da se vidimo uskoro ! Do tada budite oprezni i čuvajte se!

Tata Peter

-On je skriven? Ne otet? Znači bježi od nečega?-upitah
-Da, na zahtjev Reda se odlučio povući te da sve to izgleda kao otmica-
-Ali zašto?-zanimalo me
-Reći ću vam kada za to bude vrijeme. Nego recite mi ,planirate li otkriti Voldemortu gdje se nalazi horkrus?-
-Profesore nas troje dobro znamo da samo Harry i ja dijelovi horkrusa. Njegov dio je uništen umorstvom njegovih roditelja dok moj još uvijek živi. Počinjem sumnjati da…da bi ja zapravo trebala umrijeti da bi potpuno bio uništen.-
-Jill nemoj biti smiješna!-reče Harry
-Ja sam samo realna! Zbog mene su ubijeni i moja mama i moj brat! Umorstvom ni jednog od njih on nije uništen! Ne želim da mi poubijaju obitelj i tek tada shvate da je trebalo ubiti samo mene!-
-Moram priznati da to ima logike, nije isključivo ali ne mora biti, no jeste li mu rekli da horkrus onaj materijalni…-
-Ah taj horkrus…-
-Kako misliš taj horukrus?-upitao je Harry
- Stvar je u tome da ja ne znam što je taj horkrus i gdje se nalazi!-
-Kako molim?-reče Dumbledore
-Dobro ste me čuli!Ne znam što je taj horkrus-
-Ovo zaista nisam očekivao no pomoći ćemo vam u svakom slučaju.Mislim da bi bilo dobo da krenete prema društvenim prostorijama već je kasno-
-Uredu , laku noć profsore-rekohsmo Harry i j u isti glas

Napustili smo kabinet u najvećoj tišini jer nismo željeli da ns itko otkrije i viće prve večeri oduzme bodove,no želja nam se nije ostvarila jer smo sreli Cho koja je prefekt

-Vas dvoje! Stojte!-reče dok smo se Harry i ja ukipli na mjestu
-Koju merlinovu bradu ti radiš tu Jill , crrtići su prošli.Ooo Harry…Nisam znala da s vas dvoje volite družiti u kasne noćne sate…-
-Cho molim te…-reče joj Harry
-Oke oduzmi nam bodove radki što god želiš samo nas pusti na miru…-
-Jill znala sam da si kučka ali tako velika. Prvo mučiš jadnog Nicka, cijeli život vrtiš Ryana i onog Sebastiana oko malog prsta dok ti Jonathan ljubi pod pod nogama, a sad još i Harrry…-
-Ti misliš da nas dvoje?O Bože Cho!-viknuh
-A nego što!-
-Slušaj me kosooka glupačo!Da mi se više nisi približila i stala me vrijeđati iz čista mira jer i sama znaš da titulu glavne školske kučke zalužuješ ti a ne ,ja jer tebi nitko nije ni do koljena…-
-Dvadeset bodova manje Hufflepuffima!-reče ona
-Ne možeš tako!-reče joj Harry
-Mogu što hoću ja sam prefekt!-
-Dođi Harry idemo, nije ona vrijedna ovoga-rekoh povlačivši ga za rukav pelerine

Odšetali smo dalje od nje jer ona nije znala našu situaciju. Njezino vrijeđanje je najmanji problem i uopće me ne dira jer to su samo puste riječi.Zaputila sam se u spavaonicu iako sam se bojala zaspati.

- 12:27 - Komentari (23) - *

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.