Secret will be descovered soon...

Muk je zavladao velikom dvoranom. Lik koji ju je izazvao krenuo je prema učiteljskom stolu ,no Filch ga je zaustavio . Nešto su razgovarali kada je Filtch uputio pogled Dumbledoru koji je potvrdno kimnuo glavom. Kada je prolazio pokraj našeg stola moglo se zamijetiti da nije stariji od sedamnaest godina. Pogedi su nam se susreli dok su njegove oči crveno zasvijetlile. Lecnula sam se na mjestu.

-Što li je ovo bilo?- upitao je Cedric
-Ne znam , ali doimalo se jezivo- reče Chloe
- Jeste li vidjeli?-upitah ih
-Što to?-reče Ryan
-Pa…Vidjeli kako su mu oči zasvijetlile kada je prolazio pokraj nas-?-
-Jill bojim se da mu oči nisu svijetlile- reče Sam
-Ali ja sam vidjela! Imale su crveni odsjaj-
-Ja nisam ništa vidio- rekao je Bastian dok su se svi složili sa njim

Znala sam da nisam luda, a zasigurno ni slijepa .Dumbledore ga je odveo u stražnju prostoriju. Svi su zinuli u čudu. Ne događa se svaki dan da potpunog neznanca Dumbledore primi nenajavljeno.

-Tko li je taj?- zanimalo je Chloe
-Ne bih ti znala odgovoriti-
-Čini se čudan. Mislim da nije tu iz puste zabave- reče Ryan
-Ljudi…ja ovaj …totalno sam zaboravila!Moram predati bilješke Chelsei iz Ravenclawa koje sam joj obćala iz napitaka. Brzo se vraćam!- slagala sam istrčala
iz društvene prostorije. Naravno nisam im željela reći da idem do Dumbledora jer bi ponovo postali sumnjičavi.

-Dobra večer Jill!Nije li već malo prekasno za izlaske?- upitao me Dumbedore
-Pravila su tu da se krše- rekoh mu
-Što li vas u ovo doba donosi ovdje?-
-Zanimalo me tko je ona osoba?-
-Ne mogu vam reći-
-Zašto?-
-Zato što ne mogu. Nije pravi trenutak za to. Ne biste mi vjerovali-
-Ali…-
-Bolje da pođeš na spavanje , da ne upadneš u nevolju…-
-Kako vi kažete-

Sljedećeg večeri smo za večerom sreli ni više ni manje, glavom i bradom Bryana Scotta – Ryanova brata blizanca kako se šepurio u Slytherinskoj pelerini i veselo pozdravljao svoje kolege za stolom dok su se Slytherinke hihotale. Nije mogao odoljeti da ne dođe do nas.

-Ryan !Buraz kako smo?-upitao ga je
- Nosi se kućo stara pomislit će da smo u rodu- cinično će mu Ryan
-Vidim da još nisi našao bolje drštvo. Sebastian ti još uvijek dosađuje?-
-Bastian! Moje ime je Bastian!-punih ustiju je govorio Basty
-Kako god…Vidi vidi … Jill ljepoto kako je?-
-Bilo je i boljih dana bez tebe Bryan- rekoh mu
- Znam ja da se ti još uvijek pališ na mene. Ne moraš to skirvati…-reče sa opasnim smiješkom
-Da, svake sekunde žudim za tobom…-odgovorih
-Znaš mogli bi se mi dogovoriti; jedan dan poslije nastave, u spremištu za metle , ti i ja-
-Wow polako! Ovo je prekršilo svaku mjeru !- ljutito će Ryan
-Smiri se! Sve je uredu! Vidimo se kasnije Bryan- rekoh namigujući mu
-Zašto to radiš?-upitao me Ryan
-Ako nisi primjetio , genije , najlakše ga se rješimo ako se služimo njegovim forama! Nisi valjda zaista pomislio da mu se nabacujem?-
-Pa zapravo…-zamucivao je
-Naš je Ryan samo malo previše zaštičnićki nastrojen. Bez razloga se brineš stari. Naša Jill je pametna, riješit će ga se ona već nekako-
-Valjda imaš pravo-
-Naravno da ima!Ja ću vas sada morati napustiti moji prinčevi. Moram još dovršiti zadaću iz Preobrazbe. Vidimo se u društvenoj-

Napustila sam hufflepuffski stol i krenula stepenicama kada sam osjetila vrtoglavicu. Počelo se događati nešto čudno . Na oči su mi navrla sjećanja…

Sjedila sam u šumi , na panju okružena raznim stablima. U zraku se osjećao miris vlage koji je širio vjetar. Sve je bilo tiho bez cvrkuta ptica bez ikakvog glasića.Listovi su mirno padali na vlažnu zemlju. Odjednom sam začula korake iza sebe. Nesigurno sam se okrenla i u nevjerici ugledala Olivera.

-Oliver?Što ti radiš ovdje?-
-Jill ovo nije san , pozorno me sušaj…-
-Ali kako…Ti si mrtav!-
-Znam ali samo ti želim pomoći.Ne smiješ ni pod koju cijenu Voldemortu otkriti gdje je Vorbei-
-Tko ? Vorbei?-
-Ne mogu ti ništa drugo reći. Jill ja znam da ti to možeš. Vorbei može uništiti horkruks u tebi…-
-Oliver! Reci mi što je to ,gdje ga mogu naći!- viknula sam mu
-Žao mi je sestrice…-reče dok je nestajao u daljini.

Magla se nadvila nas šumu i kiša je počela lagano sipiti .Počela sam trčati za njim , no uzalud. Pala sam i uprljala spavačicu. Suze su mi potekle niz lice…


-Jill! Probudi se otupštena si iz bolnice!-
-Mh…Oliver…Vrati se…-tapšao me po ramenu Harry dok sam mucala
-Ja,ja ne znam…-rekoh zbunjeno
-Ponovo je sanjala onaj san- predpostavljao je Ryan
-Ne nije bio san. Barem ne onaj san sa Voldemortom- na posljednju riječ su se svi osim Harry trznuli
-Da…hm…Društvo idemo. Mislim da je bolje da Harry i ona ostanu sami-rekla je Chloe i odvukla ih iz sobe
-Reci što si vidjela?-upitao me
-Ne bih rekla da j to bio san, više kao vizija- rekoh mu
-No što je bio?- zanimalo ga je, a ja sam mu ispričala
-Vorbei? Nikada nisan čuo za to. Zvuči jezivo-
-Znam. Veoma mi je važno da saznam što je to jer se time mogu rješiti horkruksa u sebi. Tada bi prestalo ubijanje moje obitelji.-
-Ne znam mogli bismo pitati Hermionu. Ona je pametna i pročitala je mnogo knjiga…-
-Ne! Ne njoj! Bolje da sama istražim-rekoh mu
-Kako ti želiš. Hajde idemo na večeru- reče mi dok sam ustajala iz kreveta. Spustila sam pogled na svoju bijelu spavačicu. Bila je uprljana blatom. Nemoguće cijelo vrijeme sam ležala u krevetu! Ali nije valjda…

-Harry…-
-Molim?-
-Znaš kada sam rekla da sam pala u šumi…-
-Da što s tim?-
-…i uprljala spavaćicu-rekoh drhtavim glasom pokazujući prstom na koljena mjesto gdje je bila uprljana
-To je nemoguće! Ti si to samo sanjala! Nisi bila u…-
-…šumi? Pa…-
-Nije valjda da posjeduješ moć teleportacije!-
-Ne znam! Ovo mi se nikad prije nije dogodilo! Što ako se teleportirm usred sna sa Voldemortom i on shvati da sam tijelom i duhom blizu njega?-
-To nije nimalo dobro. Okulmencija i zaustavljanje teleportacije – to moraš podhitno savladati inače smo u gnoju do grla –

Bila sam u nevjerici . Zar je zaista moguće da sam bila u toj šumi? Što li je taj Vorbei? Ništa mi više nije bilo jasno. Pridružila sam se kolegama na večeri.Djelovali su zabrinuto dok sam ih ja pokušala uvjeriti da je sve uredu iako nije bilo tako.

-Nekako si blijeda- zaključila je Sam
-Samantha! Pusti njezin izgled! To sada nije važno! –reče Chloe
-Hajde malo kobasice,jaja i slanine pojedi pa ćeš biti bolje –predložio je Bastian u svojem uobičajenom izdanju

Žamor u velikoj dvorni prekinulo je naglo otvaranje velikih vrata na čijem je ulazu stajala visoka prilika zaogrnuta crnim plaštom…

To be countinued …

-Ove godine ima više limača nego inače- primjećivao je Bastian
-Meni se čini kao da su svake godine sve manji i manji- nadovezao se Ryan
-Svake godine su isti i svake su jednake visine samo se tebi čini jer ti rasteš- objasnila sam Ryanu dok je Bastian očajnički pokušavao da se hrana stvari na pladnju
-Hajde Dumby bez govora molim te! Ovdje ima sirotinje koja je gladna. Hajde barem korica kruha i čaša vode molim te!-
- Bastian, take it easy!- rekoh mu
-Brzo će oni biti gotovi , a i Dumbledorovi govori su kraći nego inače-reče Ryan


Razvrstavanje je još potrajalo pola sata. Čini se da je Bastian imao pravo. Polako je počeo cupkati na mjestu dok su mu se dalnovi znojili. Konačno se oglasio Dumbledore ;
-Pošto vidim da ovdje ima mnogo gladne čeljadi neću duljiti-reče i pljesne rukama dok su se na stolu stvorila brda hrane, raj za Bastianov želudac.

-Ovo je izvrsno! Jeste li ikada jeli ovako dobru pitu od brusnice?-upitao je Basty
-Zar je tebi samo hrana napameti?-postavio je Ryan protupitanje
- A što bi mi trebalo biti? Cure nemam niti mi trenutno netreba ,društevni život mi je sux…Živim u tihom očaju samo što to vi ne primjećujete-dramatizirao je
-O Bože!Bastiane zar si homoseksualac?-šalio se Ryan
-Daj šuti i pusti me da jedem.Za tvoju informaciju mlade dame su mi još uvijek draže-
- Znaš draži si mi dok šutiš i dok su ti usta puna hrane-rekoh mu

Večera je pomalo odmicala kraju, kada je Cedric viknuo : Hufflepuffi za mnom!
Garda učenika sa crno žutim kravatama i u crnim pelerinama zaputila se prema društvenoj učionici punih želudaca i napola sklopljenih očiju.Izdvojila sam se iz kolone na putu prema pokretnim stepenicama gdje me čekao Harry. Zajedno smo trčećim korakom krenuli prema kabinetu profesora Dumbledora.Vodoriga nam se pomaknula na izgovorenu lozinku : Merlinov rukav .
Polako smo pokucali na vrata dok nam je prof. dao znak za ulazak.

-Čekajte da pogodim! Sigurno ne dolazite sa veselim vijestima jeli tako?-
-Kako ste samo pogodili?-reče Harry
-Profesore ponovo sam sanjala onaj san,ponovo mi je ušao u misli.-
-To nije nikako dobro. Znate li rabiti okulmenciju?-
-Da , ali…-
-Onda to učinite!Opet vas je tražio da mi otkrijete gdje je skriveni horkrus kojeg je izgubio?- upitao je Dumbledore
-Točno i opet je prijetio. Bojim se da će nauditi mom tati…-
-Ne bih se baš kladio u to-reče i pruži mi žuti pergament
-To je jutro stiglo na moju adresu ali upućeno za vas-reče mi

Odmotala žuti smotuljak i pročitala : Draga Jill ! Ja sam dobro , ne bih želio da se ti i Alwx brinete jer sam na sigurnom! Nisam otet već skriven iz određenih razloga.Slušajte profesora Dumbledora što god vam kaže jer vam on želi samo dobro! Nadam se da se vidimo uskoro ! Do tada budite oprezni i čuvajte se!

Tata Peter

-On je skriven? Ne otet? Znači bježi od nečega?-upitah
-Da, na zahtjev Reda se odlučio povući te da sve to izgleda kao otmica-
-Ali zašto?-zanimalo me
-Reći ću vam kada za to bude vrijeme. Nego recite mi ,planirate li otkriti Voldemortu gdje se nalazi horkrus?-
-Profesore nas troje dobro znamo da samo Harry i ja dijelovi horkrusa. Njegov dio je uništen umorstvom njegovih roditelja dok moj još uvijek živi. Počinjem sumnjati da…da bi ja zapravo trebala umrijeti da bi potpuno bio uništen.-
-Jill nemoj biti smiješna!-reče Harry
-Ja sam samo realna! Zbog mene su ubijeni i moja mama i moj brat! Umorstvom ni jednog od njih on nije uništen! Ne želim da mi poubijaju obitelj i tek tada shvate da je trebalo ubiti samo mene!-
-Moram priznati da to ima logike, nije isključivo ali ne mora biti, no jeste li mu rekli da horkrus onaj materijalni…-
-Ah taj horkrus…-
-Kako misliš taj horukrus?-upitao je Harry
- Stvar je u tome da ja ne znam što je taj horkrus i gdje se nalazi!-
-Kako molim?-reče Dumbledore
-Dobro ste me čuli!Ne znam što je taj horkrus-
-Ovo zaista nisam očekivao no pomoći ćemo vam u svakom slučaju.Mislim da bi bilo dobo da krenete prema društvenim prostorijama već je kasno-
-Uredu , laku noć profsore-rekohsmo Harry i j u isti glas

Napustili smo kabinet u najvećoj tišini jer nismo željeli da ns itko otkrije i viće prve večeri oduzme bodove,no želja nam se nije ostvarila jer smo sreli Cho koja je prefekt

-Vas dvoje! Stojte!-reče dok smo se Harry i ja ukipli na mjestu
-Koju merlinovu bradu ti radiš tu Jill , crrtići su prošli.Ooo Harry…Nisam znala da s vas dvoje volite družiti u kasne noćne sate…-
-Cho molim te…-reče joj Harry
-Oke oduzmi nam bodove radki što god želiš samo nas pusti na miru…-
-Jill znala sam da si kučka ali tako velika. Prvo mučiš jadnog Nicka, cijeli život vrtiš Ryana i onog Sebastiana oko malog prsta dok ti Jonathan ljubi pod pod nogama, a sad još i Harrry…-
-Ti misliš da nas dvoje?O Bože Cho!-viknuh
-A nego što!-
-Slušaj me kosooka glupačo!Da mi se više nisi približila i stala me vrijeđati iz čista mira jer i sama znaš da titulu glavne školske kučke zalužuješ ti a ne ,ja jer tebi nitko nije ni do koljena…-
-Dvadeset bodova manje Hufflepuffima!-reče ona
-Ne možeš tako!-reče joj Harry
-Mogu što hoću ja sam prefekt!-
-Dođi Harry idemo, nije ona vrijedna ovoga-rekoh povlačivši ga za rukav pelerine

Odšetali smo dalje od nje jer ona nije znala našu situaciju. Njezino vrijeđanje je najmanji problem i uopće me ne dira jer to su samo puste riječi.Zaputila sam se u spavaonicu iako sam se bojala zaspati.