Secret will be descovered soon...

Muk je zavladao velikom dvoranom. Lik koji ju je izazvao krenuo je prema učiteljskom stolu ,no Filch ga je zaustavio . Nešto su razgovarali kada je Filtch uputio pogled Dumbledoru koji je potvrdno kimnuo glavom. Kada je prolazio pokraj našeg stola moglo se zamijetiti da nije stariji od sedamnaest godina. Pogedi su nam se susreli dok su njegove oči crveno zasvijetlile. Lecnula sam se na mjestu.

-Što li je ovo bilo?- upitao je Cedric
-Ne znam , ali doimalo se jezivo- reče Chloe
- Jeste li vidjeli?-upitah ih
-Što to?-reče Ryan
-Pa…Vidjeli kako su mu oči zasvijetlile kada je prolazio pokraj nas-?-
-Jill bojim se da mu oči nisu svijetlile- reče Sam
-Ali ja sam vidjela! Imale su crveni odsjaj-
-Ja nisam ništa vidio- rekao je Bastian dok su se svi složili sa njim

Znala sam da nisam luda, a zasigurno ni slijepa .Dumbledore ga je odveo u stražnju prostoriju. Svi su zinuli u čudu. Ne događa se svaki dan da potpunog neznanca Dumbledore primi nenajavljeno.

-Tko li je taj?- zanimalo je Chloe
-Ne bih ti znala odgovoriti-
-Čini se čudan. Mislim da nije tu iz puste zabave- reče Ryan
-Ljudi…ja ovaj …totalno sam zaboravila!Moram predati bilješke Chelsei iz Ravenclawa koje sam joj obćala iz napitaka. Brzo se vraćam!- slagala sam istrčala
iz društvene prostorije. Naravno nisam im željela reći da idem do Dumbledora jer bi ponovo postali sumnjičavi.

-Dobra večer Jill!Nije li već malo prekasno za izlaske?- upitao me Dumbedore
-Pravila su tu da se krše- rekoh mu
-Što li vas u ovo doba donosi ovdje?-
-Zanimalo me tko je ona osoba?-
-Ne mogu vam reći-
-Zašto?-
-Zato što ne mogu. Nije pravi trenutak za to. Ne biste mi vjerovali-
-Ali…-
-Bolje da pođeš na spavanje , da ne upadneš u nevolju…-
-Kako vi kažete-

Sljedećeg večeri smo za večerom sreli ni više ni manje, glavom i bradom Bryana Scotta – Ryanova brata blizanca kako se šepurio u Slytherinskoj pelerini i veselo pozdravljao svoje kolege za stolom dok su se Slytherinke hihotale. Nije mogao odoljeti da ne dođe do nas.

-Ryan !Buraz kako smo?-upitao ga je
- Nosi se kućo stara pomislit će da smo u rodu- cinično će mu Ryan
-Vidim da još nisi našao bolje drštvo. Sebastian ti još uvijek dosađuje?-
-Bastian! Moje ime je Bastian!-punih ustiju je govorio Basty
-Kako god…Vidi vidi … Jill ljepoto kako je?-
-Bilo je i boljih dana bez tebe Bryan- rekoh mu
- Znam ja da se ti još uvijek pališ na mene. Ne moraš to skirvati…-reče sa opasnim smiješkom
-Da, svake sekunde žudim za tobom…-odgovorih
-Znaš mogli bi se mi dogovoriti; jedan dan poslije nastave, u spremištu za metle , ti i ja-
-Wow polako! Ovo je prekršilo svaku mjeru !- ljutito će Ryan
-Smiri se! Sve je uredu! Vidimo se kasnije Bryan- rekoh namigujući mu
-Zašto to radiš?-upitao me Ryan
-Ako nisi primjetio , genije , najlakše ga se rješimo ako se služimo njegovim forama! Nisi valjda zaista pomislio da mu se nabacujem?-
-Pa zapravo…-zamucivao je
-Naš je Ryan samo malo previše zaštičnićki nastrojen. Bez razloga se brineš stari. Naša Jill je pametna, riješit će ga se ona već nekako-
-Valjda imaš pravo-
-Naravno da ima!Ja ću vas sada morati napustiti moji prinčevi. Moram još dovršiti zadaću iz Preobrazbe. Vidimo se u društvenoj-

Napustila sam hufflepuffski stol i krenula stepenicama kada sam osjetila vrtoglavicu. Počelo se događati nešto čudno . Na oči su mi navrla sjećanja…

Sjedila sam u šumi , na panju okružena raznim stablima. U zraku se osjećao miris vlage koji je širio vjetar. Sve je bilo tiho bez cvrkuta ptica bez ikakvog glasića.Listovi su mirno padali na vlažnu zemlju. Odjednom sam začula korake iza sebe. Nesigurno sam se okrenla i u nevjerici ugledala Olivera.

-Oliver?Što ti radiš ovdje?-
-Jill ovo nije san , pozorno me sušaj…-
-Ali kako…Ti si mrtav!-
-Znam ali samo ti želim pomoći.Ne smiješ ni pod koju cijenu Voldemortu otkriti gdje je Vorbei-
-Tko ? Vorbei?-
-Ne mogu ti ništa drugo reći. Jill ja znam da ti to možeš. Vorbei može uništiti horkruks u tebi…-
-Oliver! Reci mi što je to ,gdje ga mogu naći!- viknula sam mu
-Žao mi je sestrice…-reče dok je nestajao u daljini.

Magla se nadvila nas šumu i kiša je počela lagano sipiti .Počela sam trčati za njim , no uzalud. Pala sam i uprljala spavačicu. Suze su mi potekle niz lice…


-Jill! Probudi se otupštena si iz bolnice!-
-Mh…Oliver…Vrati se…-tapšao me po ramenu Harry dok sam mucala
-Ja,ja ne znam…-rekoh zbunjeno
-Ponovo je sanjala onaj san- predpostavljao je Ryan
-Ne nije bio san. Barem ne onaj san sa Voldemortom- na posljednju riječ su se svi osim Harry trznuli
-Da…hm…Društvo idemo. Mislim da je bolje da Harry i ona ostanu sami-rekla je Chloe i odvukla ih iz sobe
-Reci što si vidjela?-upitao me
-Ne bih rekla da j to bio san, više kao vizija- rekoh mu
-No što je bio?- zanimalo ga je, a ja sam mu ispričala
-Vorbei? Nikada nisan čuo za to. Zvuči jezivo-
-Znam. Veoma mi je važno da saznam što je to jer se time mogu rješiti horkruksa u sebi. Tada bi prestalo ubijanje moje obitelji.-
-Ne znam mogli bismo pitati Hermionu. Ona je pametna i pročitala je mnogo knjiga…-
-Ne! Ne njoj! Bolje da sama istražim-rekoh mu
-Kako ti želiš. Hajde idemo na večeru- reče mi dok sam ustajala iz kreveta. Spustila sam pogled na svoju bijelu spavačicu. Bila je uprljana blatom. Nemoguće cijelo vrijeme sam ležala u krevetu! Ali nije valjda…

-Harry…-
-Molim?-
-Znaš kada sam rekla da sam pala u šumi…-
-Da što s tim?-
-…i uprljala spavaćicu-rekoh drhtavim glasom pokazujući prstom na koljena mjesto gdje je bila uprljana
-To je nemoguće! Ti si to samo sanjala! Nisi bila u…-
-…šumi? Pa…-
-Nije valjda da posjeduješ moć teleportacije!-
-Ne znam! Ovo mi se nikad prije nije dogodilo! Što ako se teleportirm usred sna sa Voldemortom i on shvati da sam tijelom i duhom blizu njega?-
-To nije nimalo dobro. Okulmencija i zaustavljanje teleportacije – to moraš podhitno savladati inače smo u gnoju do grla –

Bila sam u nevjerici . Zar je zaista moguće da sam bila u toj šumi? Što li je taj Vorbei? Ništa mi više nije bilo jasno. Pridružila sam se kolegama na večeri.Djelovali su zabrinuto dok sam ih ja pokušala uvjeriti da je sve uredu iako nije bilo tako.

-Nekako si blijeda- zaključila je Sam
-Samantha! Pusti njezin izgled! To sada nije važno! –reče Chloe
-Hajde malo kobasice,jaja i slanine pojedi pa ćeš biti bolje –predložio je Bastian u svojem uobičajenom izdanju

Žamor u velikoj dvorni prekinulo je naglo otvaranje velikih vrata na čijem je ulazu stajala visoka prilika zaogrnuta crnim plaštom…

To be countinued …

-Ove godine ima više limača nego inače- primjećivao je Bastian
-Meni se čini kao da su svake godine sve manji i manji- nadovezao se Ryan
-Svake godine su isti i svake su jednake visine samo se tebi čini jer ti rasteš- objasnila sam Ryanu dok je Bastian očajnički pokušavao da se hrana stvari na pladnju
-Hajde Dumby bez govora molim te! Ovdje ima sirotinje koja je gladna. Hajde barem korica kruha i čaša vode molim te!-
- Bastian, take it easy!- rekoh mu
-Brzo će oni biti gotovi , a i Dumbledorovi govori su kraći nego inače-reče Ryan


Razvrstavanje je još potrajalo pola sata. Čini se da je Bastian imao pravo. Polako je počeo cupkati na mjestu dok su mu se dalnovi znojili. Konačno se oglasio Dumbledore ;
-Pošto vidim da ovdje ima mnogo gladne čeljadi neću duljiti-reče i pljesne rukama dok su se na stolu stvorila brda hrane, raj za Bastianov želudac.

-Ovo je izvrsno! Jeste li ikada jeli ovako dobru pitu od brusnice?-upitao je Basty
-Zar je tebi samo hrana napameti?-postavio je Ryan protupitanje
- A što bi mi trebalo biti? Cure nemam niti mi trenutno netreba ,društevni život mi je sux…Živim u tihom očaju samo što to vi ne primjećujete-dramatizirao je
-O Bože!Bastiane zar si homoseksualac?-šalio se Ryan
-Daj šuti i pusti me da jedem.Za tvoju informaciju mlade dame su mi još uvijek draže-
- Znaš draži si mi dok šutiš i dok su ti usta puna hrane-rekoh mu

Večera je pomalo odmicala kraju, kada je Cedric viknuo : Hufflepuffi za mnom!
Garda učenika sa crno žutim kravatama i u crnim pelerinama zaputila se prema društvenoj učionici punih želudaca i napola sklopljenih očiju.Izdvojila sam se iz kolone na putu prema pokretnim stepenicama gdje me čekao Harry. Zajedno smo trčećim korakom krenuli prema kabinetu profesora Dumbledora.Vodoriga nam se pomaknula na izgovorenu lozinku : Merlinov rukav .
Polako smo pokucali na vrata dok nam je prof. dao znak za ulazak.

-Čekajte da pogodim! Sigurno ne dolazite sa veselim vijestima jeli tako?-
-Kako ste samo pogodili?-reče Harry
-Profesore ponovo sam sanjala onaj san,ponovo mi je ušao u misli.-
-To nije nikako dobro. Znate li rabiti okulmenciju?-
-Da , ali…-
-Onda to učinite!Opet vas je tražio da mi otkrijete gdje je skriveni horkrus kojeg je izgubio?- upitao je Dumbledore
-Točno i opet je prijetio. Bojim se da će nauditi mom tati…-
-Ne bih se baš kladio u to-reče i pruži mi žuti pergament
-To je jutro stiglo na moju adresu ali upućeno za vas-reče mi

Odmotala žuti smotuljak i pročitala : Draga Jill ! Ja sam dobro , ne bih želio da se ti i Alwx brinete jer sam na sigurnom! Nisam otet već skriven iz određenih razloga.Slušajte profesora Dumbledora što god vam kaže jer vam on želi samo dobro! Nadam se da se vidimo uskoro ! Do tada budite oprezni i čuvajte se!

Tata Peter

-On je skriven? Ne otet? Znači bježi od nečega?-upitah
-Da, na zahtjev Reda se odlučio povući te da sve to izgleda kao otmica-
-Ali zašto?-zanimalo me
-Reći ću vam kada za to bude vrijeme. Nego recite mi ,planirate li otkriti Voldemortu gdje se nalazi horkrus?-
-Profesore nas troje dobro znamo da samo Harry i ja dijelovi horkrusa. Njegov dio je uništen umorstvom njegovih roditelja dok moj još uvijek živi. Počinjem sumnjati da…da bi ja zapravo trebala umrijeti da bi potpuno bio uništen.-
-Jill nemoj biti smiješna!-reče Harry
-Ja sam samo realna! Zbog mene su ubijeni i moja mama i moj brat! Umorstvom ni jednog od njih on nije uništen! Ne želim da mi poubijaju obitelj i tek tada shvate da je trebalo ubiti samo mene!-
-Moram priznati da to ima logike, nije isključivo ali ne mora biti, no jeste li mu rekli da horkrus onaj materijalni…-
-Ah taj horkrus…-
-Kako misliš taj horukrus?-upitao je Harry
- Stvar je u tome da ja ne znam što je taj horkrus i gdje se nalazi!-
-Kako molim?-reče Dumbledore
-Dobro ste me čuli!Ne znam što je taj horkrus-
-Ovo zaista nisam očekivao no pomoći ćemo vam u svakom slučaju.Mislim da bi bilo dobo da krenete prema društvenim prostorijama već je kasno-
-Uredu , laku noć profsore-rekohsmo Harry i j u isti glas

Napustili smo kabinet u najvećoj tišini jer nismo željeli da ns itko otkrije i viće prve večeri oduzme bodove,no želja nam se nije ostvarila jer smo sreli Cho koja je prefekt

-Vas dvoje! Stojte!-reče dok smo se Harry i ja ukipli na mjestu
-Koju merlinovu bradu ti radiš tu Jill , crrtići su prošli.Ooo Harry…Nisam znala da s vas dvoje volite družiti u kasne noćne sate…-
-Cho molim te…-reče joj Harry
-Oke oduzmi nam bodove radki što god želiš samo nas pusti na miru…-
-Jill znala sam da si kučka ali tako velika. Prvo mučiš jadnog Nicka, cijeli život vrtiš Ryana i onog Sebastiana oko malog prsta dok ti Jonathan ljubi pod pod nogama, a sad još i Harrry…-
-Ti misliš da nas dvoje?O Bože Cho!-viknuh
-A nego što!-
-Slušaj me kosooka glupačo!Da mi se više nisi približila i stala me vrijeđati iz čista mira jer i sama znaš da titulu glavne školske kučke zalužuješ ti a ne ,ja jer tebi nitko nije ni do koljena…-
-Dvadeset bodova manje Hufflepuffima!-reče ona
-Ne možeš tako!-reče joj Harry
-Mogu što hoću ja sam prefekt!-
-Dođi Harry idemo, nije ona vrijedna ovoga-rekoh povlačivši ga za rukav pelerine

Odšetali smo dalje od nje jer ona nije znala našu situaciju. Njezino vrijeđanje je najmanji problem i uopće me ne dira jer to su samo puste riječi.Zaputila sam se u spavaonicu iako sam se bojala zaspati.

Vratil sam se u novom izadnju! Možete li vjeorvati? Ja još ne mogu vjerovati da me Chloe nagovorila! Srce hvala ti ! Ova priča će biti nešto mračnija no što sam namjeravala. Sedma knjiga Harrya Pottera je u meni probudila inspiraciju!Toliko od mene. I da...molim vas da pustite neka glazba svira jer ćete se iznenaditi koja je to pjesma zapravo. Poljubac od mene!



Ponovo sam sanjala isti san koji se ponavlja već dva tjedna: stajala sam na rubu provalije u svojoj svilenoj spavačici dok mi je vjetar prolazio kroz kosu.Raširila sam ruke kao da želim poletjeti.Ispod mene se nalazilo stakleno prozirno jezero u kojem se mogla očitati savršeno istkana mjesečeva svijetlost, ali ne i u mojim očima. Umjesto svoje sijene tjednima sam u odrazu vode vidjela bratovo lice , lice Olivera koje mi se veselo smješlo.Moje modro plave oči zacaklile su se od suza. Sa mog lica nestao je smješak. Začula sam glas kako dobire iz daljine :

-Zašto se uopće trudiš Faith? Znaš i sama da ga ne možeš vratiti!Ono što je od moje ruke oduzeto ne moe se vratiti.Odustani Faith. Priznaj da sam pobjedio.Priznaj da si izgubila bitku i ne samo to već i rat…-
-Kada ćeš prestati?-upitah ga hladnim tonom
-Onda kada mi daš ono što tražim , samo jednu rečnicu Faith!-
-Zar očekuješ da ću samo tako popustiti?-
-Vrijeme teče Faith. Tko zna tko će biti sljedeća žrtva
-Jedno znam;da to ne mogu biti ja. Jer ja znam odgovor na pitanje koje tražiš-
-Nikad ne reci nikad…-

Osjetila sam kako strujanje vjetra pojačava. Našla sam se na rubu litice. Moje stopalo je zakoračilo u prazno. Voda i ja smo se stopile u jedno…

-Jill?Jesi li dobro?-upitao me Bastian
-Da ovaj…uredu sam-trgnula sam se iz sna te shvtila da se nalazim na putu za Hogwarts u našem kupeu u kojem putujemo već godinama
- Znamo da to nije istina i ti si toga svijesna.Opet si sanjala onaj san?- zapita Chloe
-Nažalost, to je točno . Ne znam kako da ga se riješim- rekoh im
-Bojim se da ti to ne sanjaš već ti znaš-već tko ulazi u misli- pomislio je Ryan
-Ne bih rekla…-
-Kada dođemo u Hogwarts, bilo bi dobro da odeš do Dumbledora-predložio je Jonathan
-Slažem se, ali Jill nije mi jasno…Što on želi od tebe? Zar nije Potter izabrani? Zar nema on neke veze s uništenjem znaš-već-koga?-zanimalo je Samanthu
-Sam duga je to priča. Istina da Potter ima zadaću da ga ubije ,ali ja bih trebala znati nešto što se tiče njih obojice : jednom je to presudno da opstane dok drugi to treba kako bi zauvijek njega izbrisao s lica Zemlje…-
-Kako to misliš trebala znati? –reče Cedric
-Mah zaboravite! Ispričajte me na trenutak brzo ću se vratiti.-

Zatvorila sam vrata kupea za sobom i ušla u prazan prolaz.To je bio onaj dio putovanja u kojem su svi drijemali na svojim mjestima tako da je bilo pusto kao na divljem zapadu. Zaputila sam se nešto niže niz prolaz.Lagano sam pokucala na prozor kupea u kojem su se nalazili Harry,Ron,Hermina,Ginny,Seamus i Dean. Svi su spavali osim Harrya kojeg sam dozvala rukom.

-Nadam se da je povod kojim si ovdje pozitivan…-reče mi
- Ne bih mogla reći…Ponovo sam sanjala…-
-Misliš ponovo ti je ušao u misli?-
-Tako nekako…-
-Opet je tražio da mu kažeš…-
-Da opet. Očito ne odustaje. Misliš da bi trebala početi koristit okulmenciju?-
-Pa predpostavljam da bi to bilo dobro u slučaju ako želiš da se ovo ne ponavlja ali dopuštajući da ti uđe u um i da vidiđ neke druge događaje koji bi ibli korisni…-
-Harry znaš da gledanje svega toga nije ni malo ugodno.. Ti si to sam iskusio na svojoj koži tako da ti to ne moram objašnjavati…-
-Vidi vidi Potter i Southwoodova. Znao sam ja da vi nešto mutite…-
-Začepi gubicu Malfoy-rekoh mu
-Ooo jaki smo na riječima…-
-Malfoy rađe nemoj tratiti naše vrijeme koj nije na bacanje već se rađe vrati tamo dje pripadaš : među ološ-
-Draco!Ne želim biti sama! Pusti ih više!-dozivala ga je Pansy dok se on namrgođeno odgegao od nas
-Bilo bi logično da pri dolasku posjetimo Dumbledora.-reče on
-Što mi to vrijedi kada sumnjam da mi može pomoći. Ionako će mi reći sve što već znam od prije-
-Ništa ne možeš izgubiti…-
-Uredu , poslije večere ćemo se izdvojiti iz kolone i otići do njega može?-
-Oke , vidimo se onda!-

Školska godina još nije ni počela,a ja sam bila u problemima do grla. Ljeto sam provela u Kaliforniji kod svoje tete pošto mom ocu još nema ni traga ni glasa.Duboko u duši sam se nadala da će mi Dubledore pomoći.

Ja,kao vrlo maštovita osba,kojoj je užitak pisati pričice,palo je napamet otvoriti još jedan HPFF,mnogo drukčiji od ovog Jill Southwood.Malo ću više pozornosti posvetiti tom blog ,jer ipak on je nov i treba mi da se malo ufuram.Sve mi je zacrtano u glavi samo to još želim podijeliti s vama.Čak sam imala na umu da izbrišem ovaj blog,no shvatila sam (uz malu pomoć frendice,Chole) da su mi likovi previše prirasli srcu da bi ih samo tako izbrisala s blogosfere.Kliknite na ovo i otvorit će vam se još jedan blog,koji je jedan od mojih plodova mašte!!!


vaša Jill a.k.a Cory

"Tog svibanjskog jutro prije deset godina bila sam na proljetnom odmoru s mamom kod bake Estell u Irskoj.Bila sam stvarno mala pa nisam shvaćala situciju koja je bila oko mene.Baka i mama su stalno nešto došaptavale i odlazile na tavan,dok sam ja slobodno vrijeme provodila na rijeci,igrajući se s psićem Linom i mačkom Charliom.Nakon doručka odlučila sam nacratit španjolski krajolik.Pribavila sam bojice i papir te se zaputila u radnu sobu.Bila sam crtala kada je mama sva uspaničena dojurila ,primila me te odmaknula policu s knjigama,te me smjestila u malenu prostoriju iz njih.Zaučula sam veliku buku.Kao da se tamo vani odvijaala velika borba.Iznendano jedna knjiga ispred mene počela je svijetliti neprestano mijenjajući boje .Odmakla sam se od nje,jer mi je djelovala neobično.Zatim sam začula kako muški glas izgovara Avada Kedavra ,te se soborm proširila zelena svijestlost."

Ispričala sam Cedricu o mom sjećanju,a on se složio da bi to mogla biti ta knjiga.Ali postojao je jedan problem koji sam Dumbledoru također željela reći ali nisam mogla jer mi je prof.Sprout rekla da je otputovao u Ameriku te da se vraća tek večeras.

Stigao je kraj listopada a s njime i naš najveći praznik Noć vještica.Hogwarts je toga jutra osvanuo u narančasto –crnom izdanju.Izgledao je pomalo i kićasto.Filch se izderavao na svakoga tko bi ostavio barem malo prljavštine iza sebe.Hufflpeuffi su se posebno potrudili oko naše društvene.Stvarno su je lijepo okitili .Imali smo slobodno popodne ,i dopušten odlazak u Hogesmeade,koji je kasnije vrvio učenicima.Ubrzo sam se morala vratit jer je Cedric organizirao trening.Bilo je malo prohladno no neobično toplo za ovaj dio godine.Po mom mišljenju svi smo letjeli vrlo dobro.

Iako je 15.listopada moj rođendan,rekla sam svim svojim prijateljima da ga neću slaviti iz osobnih razloga te neka me ne pitaju zašto.Svi su bili razočarani jer san ih prikratila jednog tuluma u društvenoj.No zaista nije bilo vrijeme za slvalje.Bastian i Cedric su se složili s tim ali su mi ipak kupili dar,koji nisam mogla odbiti.

Predavanja su se bližila kraju.Nakon posljednjeg sata odjurila sam u društvnu,a zatim u spavaonicu gdje sam ostavila školsku torbu.Bastiana nije bilo na vidiku.Hodnici Hogwartsa su bili prazni.Zrakom je lelujao Peeves koji je gnjavio gospu Norris.Ušla sam u kabinet i zatekla neočekivan prizor:Isabel,Cedric,Jonathan i Michael sjedili su zbunjeni u kabinetu.Nemoguće....oni su potomci?

Bastian je zinuo u čudu.Nije mogao povjerovati u priču koju sam mu malo prije ispričala.No ubrzo je njegovo lice poprimilo zabrinut oblik.