Bešpelj
srijeda, 24.09.2008.
Pita krumpiruša od tikava :)
Dugo me nije bilo. Pitu sam vam obećala, a i mnogi vaši komentari su me nasmijali i raznježili tako da mi nema druge nego vam dati pitu! 
Pa evo, pita je tu. Ne, nisam ju ja radila-skrušeno priznajem. 
Kao mala (s 12-13 godina) radila sam pite da se sve prašilo 
ali već ju dugo nisam radila pa sam zakržljala.
Ali zato sam slikala onu koja je još u formi i napravi pitu dok si rekao keks.
Pitu je, naravno, napravila mama dok sam bila na Bešpelju. (I ne samo jednu-tek da se zna!)
Pa idemo redom.
Prvo se ubere tikva iz bašče, ako ju nije pojela krava
Tijesto se zamijesi tako da se u brašno samo stavi malo soli i zamijesi vodom.
Tikva se izreže na kockice. U nju se “ubiju” dva jaja i stavi jedna šaka šećera.
I sad slijedi ono najzanimljivije. Razvijanje juke. Mama koristi stol koji samo svojim oblikom podsjeća na sofru, ali sofra nije. Tako da Koraljka i Neolina-mislim da trebate tražiti ispriku u nečem drugom.
Uglavnom, mama je uzela oklagiju u ruke, posula tijesto brašnom i razmahala se. Morala sam ju moliti da malo stane da ju stignem fotografirati.
Zanimljiv stoljnjak ha....možda malo predugačak?!
Na rasvijeno tijesto se posipa ulje i pripremljena tikva. Lijepo se smota u zmiju i stavi u tevsiju (tepsiju, pleh).
I evo je....pita spremna za pečenje.
Stavi se peći.
Kad porumeni, malo prije nego će se izvaditi van-pita se polije s malo vrele vode u koju se stavi malo ulja i soli, da omekša. Kad malo omekša na pitu se odozgo stavi kajmaka i malo zapeče.
Dalje nisam fotografirala....bila sam previše zaposlena Ne trebam vam govoriti da je bilo jaaako ukusno, jel da?
A zašto takav naslov?
Pa ovako...najobičnija pita koja se pripremala svakodnevno bila je pita krumpiruša. Krumpir se izreže na kockice, kao u ovom slučaju tikva.
Jednom je neko dijete, koje je prvi put jelo pitu tikvampitu, kad su ga pitali što je jeo, ne znajući reći tikvampita, reklo-”jeo sam pitu krumpirušu, ali od tikava”.
