Bešpelj
ponedjeljak, 12.01.2009.
Baula i D.D.Ž.
Danas je moj red da vas ugostim na blogu povodom "Dana dobrih želja" koji je osmislila i pokrenula blogerica Dordora2.
I dok sam razmišljala o škrinjici želja, sjetila sam se jedne druge škrinje, zapravo sanduka-koji se zove baula. (Meni u sjećanju ostala bavla, a ne baula. Ne znam je li to zato što kao mala nisam znala izgovoriti baula, ili zato što smo mi na Bešpelju govorili bavla, a ne baula).
Baula nije bila obična škrinja-bila je to ukrašena, lijepa drvena škrinja u koju su djevojke spremale miraz dok su se spremale za udaju-isheklane stolnjake i tabletiće, ispletene čarape, ručnike, posteljinu, platno i što se već spremalo za miraz.
Kad se djevojka udavala-nosila je sa sobom svoju baulu (ovo "nosila" nemojte shvatiti doslovno 
)
Sjećam se da smo imali jednu baulu na tavanu u kojoj su stajale mamine košulje i jeleci, čarapi i sl.
Zapravo, kad bolje razmislim, baule su služile umjesto ormara- u njima je bila složena odjeća, samo što su one za svakodnevnu upotrebu bile jednostavnije izrade.
Jedan takav običan sanduk-uslikala sam kod strine na tavanu. Loše se vidi zbog sjene na prozoru, a prozor se nije mogao otvoriti , ali čisto da vidite o čemu pričam.
Ja svoju baulu još uvijek nemam tako da ni od udaje ništa do daljnjega
Vama na ovaj dan poklanjam "Baulu" od Slavka Jelice
Znate li šta je baula?
To je sanduk drveni
u koji bi ruho
mlade djevojke pohranile
Nekada u baulu
Ne bi sve stalo
Ručni rad djevojke
Nakit i ogledalo
Prije je bilo sramota
A nije kao sada
Da se djevojka bez ruha
za momka uda
U svakoj kući su imali baule
bili siromašni ili bogati
u kojoj su se čuvale
kućne dragocjenosti.
Evo, škrinja je prilično velika, pa navalite.....treba to napuniti
