Bešpelj
subota, 10.05.2008.
Čudnih li ukrasa!
Imali smo ovih dana radove u stanu koji su uključivali bušenje i prašinu po svuda, tako da je trebalo malo detaljnije čistiti 
. I tako čisteći police s knjigama, vadeći jednu po jednu van, (to inače ne radim nego samo pobrišem prašinu koja se skupila pored knjiga) rodila se i ideja za današnji post. ( ah čudna je ta inspiracija 
)
Sjetila sam se kako u Bešpelju nismo uopće imali policu s knjigama. Školske knjige su se posuđivale i prenosile s generacije na generaciju (tada se to još moglo, jer nisu mijenjali školski program i knjige svake godine!), a neke druge knjige, osim sanjarice, nismo imali. Da, tata je imao svoju zbirku pjesmarica o uskocima i hajducima, bibliju i druge knjige vjerske tematike koje je držao zaključane u jednom kovčegu. Zapravo ih nije morao niti zaključavati jer nikoga nisu niti interesirale. Doduše, kad se sjetim što smo radili s rijetkim knjigama (školskim udžbenicima koje nije imao tko naslijediti ili možda nekim drugim, vrijednijim knjigama, više se ne sjećam) jasno mi je zašto ih je zaključavao.
Naime, imali smo običaj, u nedostatku drugih ukrasa, vaza, posudica i tome slično, od knjiga izrađivati ukrase! 
Stranica knjige se savije na pola, zatim se na drugoj stranici krajevi presavinu do sredine i tako naizmjenično sve do kraja knjige. Na kraju se knjiga uspravi i takav «ukras» se stavljao na ormar ili policu.
Da bih vam pokazala o kakvom «ukrasu» se tu radilo, napravila sam jedan takav. Nisam uzela knjigu nego katalog.
Danas se moj odnos prema knjigama promijenio. Volim knjige i čuvam ih i pazim. Ne volim za neki komad odjeće dati puno novaca, ali za dobru knjigu mi uopće nije žao dati i poveću svotu novaca. Jedini je problem da ih zbog nedostatka prostora nemam više kamo stavljati 
.
Zaista ne znam kakve smo mi to knjige pretvarali u «ukrase», ali danas mi je nezamislivo s bilo kakvom knjigom tako postupati, pogotovo zato što su knjige tamo u to vrijeme bile takva rijetkost.
