Bešpelj
subota, 08.03.2008.
Dan žena-nekad i sad
Evo vratila sam se, ali s gripom.
Baš sam htjela biti poletna i raspoložena za ovaj naš dan, ali na žalost, ne ide.
Iscrpila me visoka temperatura, grlo me peče, sve me boli na dodir…i naravno ništa mi se ne da.
Ipak, s obzirom da me nije bilo neko vrijeme i da je danas ipak poseban dan, odlučila sam vam se javiti...a osim toga, prije nego me ulovila gripa uspjela sam djelomično pripremiti post o današnjem danu.
Osmi ožujak ili da budem precizna osmi mart 
je u Bešpelju bio prilično poseban dan.
Nije tu bilo specijalnih poklona i nisu žene taj dan bile oslobođene svojih svakodnevnih poslova, zapravo se ne sjećam da su muškarci svojim suprugama uopće kupovali poklone, barem nisam vidjela da je tata kupovao mami ikakav poklon na taj dan. Niti mi djeca nismo kupovali poklone (s obzirom da novac gotovo nismo ni viđali, to se nije niti očekivalo od nas), ali smo u školi crtali cvijeće i donosili svojim majkama.
Ono što je u Bešpelju bio običaj je da "kume koje su zajedno kavendisale" 
poklanjaju jedna drugoj: vazicu, nekakvu zdjelicu, čaše, đezvu za kavu ili ono što mi se čini da je bio hit među poklonima posudicu za šećer=šećernicu.
( To je bila ustvari obična zdjelica za sladoled, ali mi smo znali samo za sladoled u kornetu i to u vrlo vrlo rijetkim prilikama 
)
Bili smo stvarno siromašni i lakše bi bilo nabrojati što smo imali nego što nismo, ali uvijek smo imali lijepe šećernice i čaše. Bilo je važno pokazati se kad netko dođe na kavu.
Ovo kuma ne znam da li je zbog toga što nas ima jako puno pa smo imali/imamo jako puno kumova (krštenje, krizma, vjenčanje) ili zato što je bio takav običaj, ali znam da je svatko tko je dolazio kod nas na kavu bio kum/ kuma.
Taj je dan znalo biti i kolača, mame su bile dobre volje pa su manje vikale nego inače , a i proljeće je dalo svoj doprinos tako da se stvarno osjećalo nešto posebno u zraku….i osmi mart u meni budi lijepa sjećanja.
Znam da više dan žena nije tako popularan, ali ja ipak svim ženama i djevojkama želim SRETAN DAN ŽENA
Ja se vraćam u krevet-ispijanju čaja, lijekova i izvoljevanju…donesi mi ovo, daj mi ono, napravi mi to i to…hm hm…nije tako ni loše biti bolestan kad se ovako lijepo brinu o tebi 
