Bešpelj
subota, 01.03.2008.
Partenza
Evo i mene je ulovio virus proljetnog fjakitisa, glupitisa i bezidejnosti. Ma zapravo mi se dosta ideja vrti po glavi, ali niti jednu ne uspijevam pretočiti u smislenu rečenicu, a kamoli u smisleni tekst. 
Kao što je Old bat savjetovala...obrisala sam prašinu i počistila sve 
, ali i spakirala kofer!....Put putujem 
i vraćam se za 8 dana. Nadam se da će do tada ovaj virus proći
Lijepo vas pozdravljam uz stihove Zrinke Kundić
Proljetna igra boja
Dogodilo se u proljeće
- što manje, što veće, po zraku,
po travi i mojoj glavi -
- boja se šeće.
" Što radiš ti ovdje?" upitah je ja,
a ona od srama pocrvenila.
"Oprosti, zar ne vidiš da šetam"- reče
"Osim toga, čekam prijateljicu žutu
da se igramo po putu. A
ne mogu mirno stajati jer nisam
drvena - ja sam CRVENA.
Uto je doletjela žuta na krilima vjetra.
Došla je sva vesela i kraj crvene je sjela.
Začas je zelena doskočila,
a plava ih preskočila.
S naranče preko puta dopuzala je
narančasta brže nego ljubičasta.
Njoj se kroz noge provlačila
žuta, a plava joj se čas amo,
čas tamo sklanjala sa puta.
Ovu je ludu igru promatrala bijela
i veselo doskakutala, pa se
malo sklonila i uz žutu priklonila.
Zagrlila je zelena i kapnula na crvenu.
Začas je uhvatila plavu i narančastoj
dopuzala na glavu.
Sad sve su boje pomalo bile
svjetle, al' bijela se još uvijek
željela igrati i nije ih prestala
loviti.
Crvena, crvenija, najcrvenija
- bila je svuda ta boja
jedna luda.
Zelena je od sreće zaplesala
i svoje svijetle tonove posvuda
istresala.
A žuta je sada zasjala
k'o prije i silno se
umorila od ove ludorije!
