Bešpelj
ponedjeljak, 18.02.2008.
Učitelj Miralem
I eto pretražujući na internetu, naišla sam (ipak!) na jednu lijepu ljudsku priču…o učitelju Miralemu.
Učitelju koji pješači svaki dan pedesetak kilometara od Jajca do Gornjeg Bešpelja kako bi održao predavanje. Požrtvovnom i nesebičnom učitelju sa neobičnim, ali učinkovitim pedagoškim metodama.
Svima koji zalutaju na ove stranice toplo preporučam da pročitaju cijeli tekst jer vjerujem da će vas dirnuti veličina i nesebičnost ovog posebnog čovjeka. Ja, koja sam ga poznavala, bila sam duboko ganuta. Čitajući tekst cijelo vrijeme sam plakala.
Učitelj Miralem meni nije predavao, nego mojoj sestri, ali je ipak poznavao svakog učenika u školi. Družio se s nama za vrijeme velikog odmora.
Sjećam se, on je jedini učitelj kojeg se nismo bojali i pred kojim nismo bježali i skrivali se. Ono što smo radili mogli smo nastaviti i dok je on u blizini. U to su vrijeme šibe bile dozvoljene, a neki su učitelji to itekako iskorištavali. Iako sam bila odlična učenica, nadobivala sam se dosta šiba 
….i sad me dlanovi bole kad se sjetim.
Učitelj Miralem je svoj autoritet gradio na drugačiji, mnogo ljepši način.
Kako sam samo zavidjela sestri kad bi pričala što su radili u školi i kako im je bilo. Svaki dan nešto novo i neobično. Koliko smo ih puta ljubomorno gledali iz prozora učionice dok su imali sat u prirodi….
Unazad par godina, desetak godina nakon mog odlaska iz Bešpelja, mama mi kaže kako se učitelj Miralem raspitivao o meni, da mu je drago što sam završila fakultet i kako bi me volio vidjeti. Mene?! Nakon toliko godina, nakon toliko generacija učenika? Mene koja nikad i nisam bila njegova učenica? Bila sam prilično šokirana i zatečena…i naravno polaskana. Nakon toliko godina, da me se uopće sjeća. To zaista mnogo govori o njegovoj posebnosti i o njegovoj ljudskosti.
Sljedeći put kad odem na Bešpelj svakako ću ga potražiti, a vama dajem nekoliko slika Osnovne škole u Bešpelju o kojoj ću vam najvjerojatnije još pisati.
