Blog Sadašnjeg trenutka

Već je postao i kliše - "nije problem u stvarnosti, već u načinu na koji mi vidio tu stvarnost". Kliše ili ne, ali to je tako.
Kada se ljudi osjećaju tužno, nesretno, ljuto ili kada je prisutna neka četvrta neugodna emocija zapravo je prisutan neki program koji potiče tu emociju. Moje uvjerenje je da iza svakog neugodnog osjećaja stoji na nekoj razini sistema pogreška u razmišljanju koje kad ne bi bilo, ne bi bilo ni neugodnog osjećaja. Npr. za nekog je možda izuzetno bolno da ga napusti partner. Ali, neka druga osoba će takvu istu situaciju dočekati s osmijehom sretna jer će njezin bivši partner biti u vezi sa nekim tko će joj više odgovarati.

Svatko od nas ima ono što Eckhart Tolle naziva "tijelo boli" - nakupinu programa koja kad se aktivira kod nas može pobuditi neugodne osjećaje. Ja mogu reći sa sigurnošću da dio mojeg sistema čini tijelo boli.
Osoba koja je duboko prisutna u Sadašnjem trenutku (npr. Eckhart Tolle) više neće biti pod utjecajem tijela boli i npr. bol kod drugih će biti u stanju prepoznati kao dijelovanje tijela boli. Eckhart Tolle će vjerojatno prepoznati i razumjeti zašto neka osoba doživljava bol, ali neće se zbog toga osjećati loše - ostati će iznutra jednako miran (a po meni i sretna). Nije stvar u tome da je ET bezosjećajan, već da nije pod utjecajem programa koji se temelje na pogrešci u razmišljanju. I mislim da će ET puno prije pozitivno utjecati na nekog tko je pod utjecajem tijela boli jer njegova akcija nastupa iz Prisutnosti, nego li netko tko se trudi pomoći, ali zapravo dijeluje iz svojih unutarnjih programa tijela boli.

I zato, odgovor na komentar Kate (koja je BTW, za one koji ne znaju, moja supruga) iz prošlog posta:
" Drugim riječima, želiš biti iskreno sretan kad uspiješ duboko rastužiti vlastitu suprugu?! " je sljedeći:
0. Netko bi mogao pomisliti na temelju ovog pitanja da je potencijalni uzrok moje sreće taj da nanesem nekome bol?!!?
1. Ne rastužujem ja nikog - već programi te osobe ju rastužuju. Kao što ni mene nitko ne rastužuje već moji unutarnji programi. Ako nemam te programe, neću biti rastužen - što znači da nije problem u vanjskoj osobi nego u mojim programima.
2. Ako me rastuži to da je neka moja akcija rastužila nekog drugog - tada se je kod mene aktivirao neki od programa mojeg tijela boli. Mogu to razumjeti i ne osuđujem to, ali to ne znači da to nije moj program koji se temelji na pogrešci.
3. Ako sam duboko u Prisutnosti, tada to što je moja spontana akcija aktivirala nečiji neugodni unutarnji program, neće uzrokovati aktivaciju mojeg tijela boli - i time me ostaviti jednako iskreno mirnim (a time i sretnim) kao i da se to nije dogodilo.
4. Samim time ako moj mir (i sreća) dolazi iz Prisutnosti, tada ću biti u puno boljoj poziciji i da utječem na to da osoba kod koje se je aktivirao program duboke rastuženosti lakše izađe iz njega.
5. Na temelju točaka od 1. do 4. zaključujem "Da, želim biti iskreno miran (sretan), pa i ako se dogodi da su se aktivirali neki od neugodnih programa meni bliske osobe. Pa makar toj osobi njezini programi govorili da sam ja krivac njezinog stanja."

Za većinu ljudi će u ovom životu ovo što pišem u ovom postu biti neostvarivo - nikad im neće ni pasti na pamet da su pod utjecajem programa, a kamoli da se oslobode utjecaja svojeg tijela boli i duboko povežu sa Prisutnošću. I to mi je razumljivo. Možda će tako biti i za mene - možda i ako poživim još 70 godina još uvijek ću biti pod njegovim utjecajem. Ne mogu to znati.
Ali znam da moj sistem na nekoj razini želi da se duboko poveže sa tom Prisutnošću... I to mi je u ovom trenutku i više nego dovoljno da mi izmami osmjeh na lice.