Blog Sadašnjeg trenutka

Potaknut Neinim komentarom u prošlom postu, odlučio sam napokon napisati novi post vezan za produktivnost. Prvi dio možete naći ovdje.

Kao prvo, da sa vama podijelim činjenično stanje - imam puno aktivnih projekata koje sam dobio svojevremeno inspiraciju da ih započnem, a koje sam u najboljem slučaju tek djelomično završio. Neki od tih projekata su manje kompleksni, neki više - no zajedničko im je svima da donose meni neku koristu , a samim time i posljedice ako ih ne završim. Od nekih sam po putu totalno odustao, neki će me držati još godinama na način da ću se svakih nekoliko mjeseci posvetiti tome na jedno mjesec dana.
Neki primjeri mojih projekata:
- napraviti igru Othello u kojoj će kompjuter učiti iz svake odigrane partije i nakon svake partije postojati sve bolji kao igrač
- postati jako dobar igrač u Othellu
- završiti program Sapere: softver za izradu rječnika, sa već ugrađenim talijansko-hrvatskim rječnikom i mogućnosti kreiranja testova, konjugacija talijanskih glagola, memorijskih kartica itd.
- pokrenuti dobrotvorni site
- položiti preostala dva ispita na faksu (povezano sa program Sapere koji je dio tih ispita i dio diplomskog)
- realizacija nekoliko softverskih ideja koje sam tek djelomično napravio
- položiti ispite za .net certifikate (bitno za posao)
- naučti jako dobro talijanski
- naučiti razne druge stvari, da sad ne nabrajam što sve ne

To su samo neki. Ima ih još, no ono što je svima zajedničko je to da neovisno o tome kako se oni razvili, posljedice imam samo ja. (OK, možda oko ovog za dobrotvorni site to ne stoji - ali to je već tema za neki drugi post.)

Postoje ljudi koji su u stanju postaviti prioritete i držati se toga. Takvi ljudi završavaju svoje projekte i imaju vidljive rezultate. Očito ja nisam u toj kategoriji. Uz duboko poštovanje prema tim ljudima, nije mi krivo da nisam u toj grupi.
Pokušavao sam dovoljno dugo postavljati prioritete i na kraju sam zapravo došao do toga da radim nešto što me ne usrećuje u tom trenutku i to zato da bi jednom u budućnosti bio sretan zbog toga. Uz svo poštovanje prema samodisciplini, ali to mi i nije baš smisleno - barem ne kada su u pitanju projekti gdje samo ja imam posljedice. Zašto razvijam te projekte? Jer me u tom trenutku to čini sretno. Veseli me kada barem za malo neki projekt evoluira u nešto bolje. Nije mi nužno da ih ikada završim da bi onda mogao doći i reći "super, sada sam završio projekt i sada sam sretan." Sretan sam sada, a bilo koji od tih projekata ako se i završi - super. Kao što je i sasvim OK ako ne. I ako me u ovom mjesecu usrećuje razvijati Sapere, zašto bih se onda prisiljavao na nešto drugo sa gore navedenog popisa?
Naravno, postoje projekti u kojima se ne bi osjećao tako opušteno - a to su oni koji utječu i na druge, no ipak veliki dio nekih naših ciljeva i ambicija je zapravo nastojanje da nam postane bolje - i onda ljudi potroše godine radeći nešto što ne vole da bi možda nekad u nekoj dalekoj budućnosti imali nešto što će ih činiti sretnima. Nadam se da nisam jedini koji misli da oko takvog pristupa možda nešto ne štima.
Prije sam znao imati grižnju savjest jer ne radim "korisne" stvari - npr. ne radim nešto na nečemu od gore navedenog, sada mi je tako drago da sam skužio koliko je to bilo bedasto sa moje strane. Nisam puno više produktivan nego li prije, ali sam ipak puno mirniji sam sa sobom i sretniji u Sadašnjem trenutku. Pa vi vidite što više vrijedi...