Blog Sadašnjeg trenutka

Svi mi imamo neki svoj način kako pristupamo pojmu duhovnosti. Netko je ateist, netko je fanatični vjernik, netko ne razmišlja o tome, mada vjeruje da ima nešto u cijeloj toj priči...
Osobno, vjerujem da postoje više duhovne razine i da nas one barem ponekad vode i usmjeravaju na našem putu. Kažem "barem ponekad", a možda je to zapravo i često. Iskreno ne znam pravu objektivnu istinu, nitko ne može reći sa 100% sigurnošću - i zato to i je prvenstveno pitanja vjere, a ne znanosti. O vjeri se vode silne rasprave, od čega su neke ispunjene izuzetno snažnim emocionalnim nabojem gdje jedna strana pokušava dokazati drugoj da je u pravu. Nerijetko, da li kao uzrok ili kao maska, vjera je bila nešto što je bila usko povezano sa ratovanjem. Uglavnom jako puno energije se u ime vjere troši na krivi (destruktivni) način. Jedan od načina trošenja je rasprava oko toga što je stvarno vjerska istina, a što nije - zato me takve rasprave ni ne zanimaju. Sasvim mi je svejedno da li netko vjeruje da je koncept Boga opijum za mase, nešto od čega je sve počelo i gdje će sve završiti, kozmička inteligencija, simpatični čika sa velikom bradom, crnac i sl. Bitno mi je ono što ja vjerujem jer ja sam taj koji ide svojim putem, a ne drugi.
E sad, ajmo malo razmisliti o ovakvoj hipotetskoj situaciji:
Postoji neka duhovna sila koja je u stanju djelovati na vanjske i unutarnje okolnosti ljudi. I ta duhovna sila je prilično moćna i sposobna - puno toga može napraviti, no treba joj netko tko će izvršiti njezine upute na fizičkoj razini. I ta duhovna sila je dobra, želi pomoći ljudima. I gledajući jednu širu sliku, odluči da bi bilo dobro da starta blog pozitivnog utjecaja. I izabere nekog tamo momka koji se odaziva na ime Berix. I došapne mu suptilno da bi on trebao startati blog. I on uopće se ne zapitkujući otkud mu sad ideja da mora startati blog počne ga pisati. U početku on nešto piše, i nakon par dana duhovna sila mu opet došapne nešto na uho, i on skuži da bi taj blog mogao imati i neku svrhu. I tako s vremena na vrijeme mu nešto došapne, Berix opet ne sumnjajući otkud mu sad odjednom tako dobra ideja napravi i to. I bi dobro. I onda duhovna sila zaključi da je Berix dobar(poslušan?) suradnik i odluči mu pomoći tako što će i nekim drugim ljudima došapnuti u uho da odu na njegov blog i da ga linkaju, preporuče, pomognu mu savjetom i sl. I s obzirom da je ta sila toliko sposobna, ljudi pomisle da je to njihova ideja, da se je dogodila slučajnost i sl. I dođe do daljnjeg napretka bloga kojeg službeno vodi Berix. I koliko god Berixu izgledalo da je nešto dobro ili nije, duhovna sila je ispunjena radošću i mirom jer zna da sve ide savršenim tokom i da za sve postoji pravo vrijeme, pa tako i za Berixov blog.

Eto, nakon ove pričice, moram priznati da osobno vjerujem u nešto slično. Da li je to samo moja halucinacija ili je to stvarno istina? Rekao bi da to uopće nije bitno pitanje. Bitno pitanje je who cares da li je ili nije istina? Personally, I don't care - dok god se osjećam dobro i imam osjećaj da djelujem ispravno, zadovoljan sam sa tim aspektom svoje vjere. To je ionako nešto što nije dokazivo, pa onda je bolje da vjerujem u nešto što će mi pomoći da se bolje osjećam. A ako je moja vjera stvarno istinita, ovaj blog će uspjeti bez obzira što god bilo tko od nas mislio o tome... I to smiruje.