Blog Sadašnjeg trenutka

U svakoj imalo ozbiljnijoj knjizi/teoriji o organizaciji vremena se spominju prioriteti.
Iskreno, tek povremeno ono što znam o tome i primjenim u svom životu.

U ovom postu se neću baviti sa time kako odrediti prioritete. To je tema nekog drugog posta - i to uopće nije banalno. Ovaj post kreće od pretpostavke da već imamo postavljene prioritete.

Dio modela kojeg ja nastojim koristiti je taj da za sva meni važna područja imam ToDo listu rangiranu tako da je postavljeno od najvećeg prioriteta prema najmanjem. Unutar tog modela, dok prva stvar nije gotova, ako je to ikako moguće, ostale su blokirane. Od ukupne ToDo liste izvlačim top 3 prioriteta koji blokiraju ostale stvari (opet napominjem ako je to ikako moguće).

Npr. ako na području informatike imam ciljeve:
- napraviti verziju programa Sapere 1.0
- napraviti verziju programa Sapere 1.5
- instalirati i naučiti dobro se snalaziti u Linuxu (konkretno Ubuntu)
- napraviti full backup svega što je bitno

I ako je napraviti verziju programa Sapere 1.0 glavni cilj, tada dok god ga ne ostvarim neću se baviti proučavanjem Ubuntua. Inače, često sam znao napraviti malo od jednog cilja, pa malo od nekog drugog cilja i nakon mjesec dana nemam ništa završeno, a otvoreno 10 ciljeva. Na ovaj način se postiže bolja produktivnost u većini slučajeva. Kažem u većini, jer postoje i situacije kada je bolje neki cilj ostaviti sa strane jer okolnosti nisu povoljne za njega i umjesto toga biti aktivan na sljedećem cilju sa popisa.

Još jednom bitna napomena, ja težim tome da većinu vremena koristim taj model, ali za sada je to ipak u određenim periodima. Ima se još puno toga za pisati o svemu ovome dok to ne ispadne jedna smislena cjelina koja nudi odgovore na razna pitanja koja imaju ljudi koji se žele bolje organizirati i što bolje iskoristiti svoje vrijeme.
Za danas će i ovo biti dosta, pošto mi je isteklo 30 minuta predviđenih za pisanje ovog posta.