Berini dnevnici

Danas me puklo na nostalgiju, valjda zbog vožnje u tramvaju, gdje su neke curice raspravljale o maturalcu i svim, ostalim slatkim događajima vezanima uz to. Malo je opet proradila bujica prisjećanja, na pet pametnjakovića, koji su se sjetili posjetiti jedan sportski događaj, koji se odvijao sutradan popodne. A gdje drugdje nego li u Firenzi. Odluka je pala navečer na čašici razgovora, pa smo se ubrzano pripremili za putovanje. Uglavnom, sjedneš u auto i voziš. Prvo smo se skupili, na kvatru, nas četvorica, a kasnije smo pokupili petog, koji nas je iznenadio s hrpom Bućnica. Uzeli smo si i Chivas Regal i tek onako, da se nađe, nekoliko konzervi pive. Još smo nabacili šteku Marlboro-a lights op.a. (nije reklama), dijeljenu na 4 pušaća. Sloveniju smo za čas prošli, koja slovi kao jedna mikroeuro državica tik do nas i došli na Taljansku granicu, gdje nas je Polizia pitala za putovnice, zelene karte i ostalo. Jedan se počeo smijati ko blesav, kad je vidio kako jedan od nas ima Taljansko prezime. Onako, doslovno, upro prstom u frenda, pa u putovnicu kao Strippy, sam što je još falilo URIKADUBRI, UBRIKADUBBRI BUAHAHHAHAHHA. Poslije nas je još i Guarda di finanzia, detaljno preispitala, imamo li kakvog alkohola za prijaviti, na što sam ja kazao da imamo i pokazao izvadio dvije konzerve Pive iz gepeka. Lik se, naravno, primio za glavu i počeo mahalu s rukama u stilu: Adje kao gubite se Loozeri, koji su tako pošteni, da čak i Pivu prijavljuju. Krenuli smo dalje po Italiji, gdje se već snalazim kao doma, jer sam se više puta vozio po njihovom Autoputu sunca od Sežane do Coma. Malo smo se zaustavili, napraviti predah, na nekoj benzinskoj te da udahnemo zraka i ispustimo višak tekućine iz mjehura. A svakako se trebalo i nešto baciti u kljun. Jah da, slatko, kompa koji ima onako malo pre desna uvjerenja snimil si je Duceov kipic. pa se divio kako to da ga prodaju ko suvenir. Poslje dućana izađemo vani, gdje sam prvi puta u životu vidio, Škoda autobus te zaključio da Čehinje prate najnoviju modu, kada je jedan komad istrčao u crvenoj trenirci i crnim lakiranim cipelicama. A slatko, malo smo se kesili i krenuli dalje. Dogovor je bio, da prednja dva moraju biti budni, pod svaku cijenu, dok ostala trojica hrću odozada. Jebi ga, nakon nekoliko stotina kilometara, suvozač je primijetio, kako se auto malo čudno ponaša i da nekako vrluda. Kada je pogleao vozača, ovaj je zadnjim snagama držao oči otvorenima: STANI, STANI, jebo te pas, zaspat češ, dreknuo je. Onda smo se zamijenili, pa sam se ja malo kurčio za upravljačem. To je već bilo negdje blizu Firenze. Krasno Vidim Firenza nešto uscita bla, bla i nasavim dalje kad li primijetim, da smo kao već promašili ulaz i došli na kraj grada, prekrasno. Onda smo malo prekršili, prometne propise i onako se, kao divljaci, okrenuli na autocesti te smo se vratili do prvog Uscita za Firenzu. Rekao ja njima: Ma jebite se, ja idem unutra. Stigli smo, sparkamo se, rastežemo kad li ulete njihovi drotovi i odmah nabace interview: tko smo, što smo, zakaj smo došli i kolko ćemo ostat. Sve to njima, jedan kolega lijepo, na materinjem, objasni na što su se oni čudili ko pura dreku, da uopće ima neki sportski događaj u F ????. Super, mi iz HR znamo, oni domaći ne. Popili smo si kavicu i nastavli haračenje po gradu. Kako je bilo jako sunčan dan, išao sam si uzet neke sunčane cvikeršajbe. Došli do tako do famozne rijeke Arno, prema kojoj je Sava pitka voda, a kao hvale se s njom. Tamo sam nekog Crnčugu pitao: Pošto cvikeri? Odgovori on, mrtav hladan 22000 L. U mamu ti, pa kaj ima i radio u Cvikerima, pitao sam se. Onda sam mu dao 2 x 10 KN to je kao 20000 tisuća L i 50 Slovenskih tolara to je kao 5000 L. A jebi ga, sucker je popušio, kaj ćeš, kad su tada kune bile, kao marke. S time da majmun čim je vidio broj 50 odmah se poveselio. Tako da sam na kraju dobio neke očale za 20,0000x? KN. Haračenje se nastavilo do neke tržnice, gdje su si dečki kupili neke dresove od Fjorentine i Milana. Poslije toga došli do nekih štengi, gdje je frend zabrijao da se hoće slikat s kineskinjama, pa je davio dvije u raznim pozama op.a. Prolazi tako vrijeme i nekaj se mora ujest, jer smo bučnicu spizdili do pola Slovenije. Došli smo u neki dučkas, gdje nas niko ne jebe ni pol posto, iako smo bili prvi u redu. Bilo je to prije IperCoopova i ostalih kulturnih veletrgovačkih lanaca. Nismo, naravno imali onaj papirček s brojem, pa je bilo: E pa jebite se Balkanci. Na kraju smo skužili zakaj nas ignoriraju pa smo kulturno zamolili neke nareske pecivo, par Stella 0,66. E to je već standard, a ne 0.5., a naravno nekoliko Stella i dvije litre mljeka popalili. Na mlijeko je jedan zabrijao, tek tako, pa smo mu udovoljili. Kada smo se nahranili, zamotali smo auto u HR zastavu i furali se po Firenzi, prekršivši sve propise koje smo mogli znači: Suprotan smjer, jednosmjerna ulica, glasna truba itd.. Ma ne kužim te njihove znakove po zgradama malo su drugačiji. Na kraju smo ipak došli do mjesta sportskog događaja gdje su Taljanski pederi pokupovali sve karte, jer su mislili da će oni dobili lovorov vijenac. Tako da nismo imali karte. A ništa, šverc, komerc dvoje su uletili a mene je skužio, mamu mu jebem, samo ne znam kako? Bio sam komplet omotan u neku crven bijeli plavi zastavu, sa nekim kockicama u sredini. Veli meni karabinjer: Skači preko žice. Kažem ja njemu: Ma to mi je visoko, onda su dotrčala još dva s pendrecima, tako da sam se ipak prebacio preko bodlji, bez većih problema. Pošto je rulja popizdila zbog karata, počeli smo ih gađati staklenim flašama. Na što su oni navukli kacige i pozvali pojačanje. A u kurac, kada su se zaletili, opća bežanija, tukli su sve živo muško, žensko, djecu, baš sve. Slučajno sam vidio kak su jednu curu opizdili s penrekom da su mi sve suze došle na oči, da je sam strgao bi mu obje ruke, ovako se ne možeš se kurčit kad ih ima sto. Trčim ja kad li topot 5 konja, skuliram se usporim, korak i kao ono pogledam ih: koji kurac oćete? U zadnji čas sam uspio nekako strpat zastavu u njedra. Drugog kompića je spasio kupljeni dres od Fjorentine tako da smo dobro prošli i nitko nije stradao. Nekako smo došli s druge strane objekta gdje me frend, koji se ušuljao skužio i krenuo prema žici. Ali su ga pet karabinjera zaustavila, a on kao pa idem do buraza, tako da smo se pozdravili te rekli da smo svi ok , pa bumo mi vani. Poslije sam malo dekorirao aute s taljanskim registracijama iz inata, ispuštao gume i stavljao boce od Pive pod gume. Nakon toga smo se svi skupa našli i krenuli nazad u ZG. Uh da super, izađemo iz Firenze i vozimo se oko 2-3 vure kad frend veli jebo te evo nas opet u Firenzi ??? Pukne kompić, koji je trebao biti na busu u 9 ujutro. Stani, Satni! Stanemo i izađemo van stavi on kartu Italije i veli sad mi pokaži di si i to PRSTOM MI POKAŽI, a ovaj će onak kružno evo tu negdje. Izađe drugi kompa veli: E ja ću zapalit. Kad je ovaj popizdio: Ma ulazi unutra i ja ću vozit jebem vas smotane. Tako nas je fural par sati. Zbudim se ja vidim nekaj mi je čudo. Pa di ti ideš ? Pa evo sad smo još malo u Goriziji ! E pa jebem te u glavu to je samo pedeset kilometara putovanja više, kažem ja njemu. Trebao si prema Trstu ići. Ja onako strgan uzmem volan i nagazim na gasčinu, a samo sam jedva dočekao, prvu pumpu u Sloveniji. Skoro sam zaspao, oči krvavice. Izletim van pita ovaj kao: Ma di ćeš sad ? Ajd čekajte samo tu. Uzeo sam si tri Bulla i fakat me zdiglo, tako da je auto letio kao zver. Na kraju je ipak, na opće zadovoljstvo, kompa stigao na bus. A mi ostali kud koji mili moji. Dvojica s podočnjacima na posao, a drugi kompa i ja spat.....