I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"

Ovo čudo koje je Isus učinio kao pojedinačan događaj je jedno fizičko čudo ozdravljenja koje ima svoj trenutak u Povijesti spasenja, ali još mnogo više od toga ovo je jedna Riječ za nas danas. Jer ovaj paralizirani čovjek jest svatko tko se ne može micati. Mnogo teža paraliza od one tjelesne jest duhovna paraliza, tj. nemoć čovjeka da čini djela Božja, da živi ispunjen život. Ne ispunjen tek nekim doživljajima, uspjesima, putovanjima i sl., već prije svega ispunjen Duhom Svetim. Mnogi se ljudi danas nalaze u ovakvoj situaciji. Ali postoji Isus Krist koji ima moć nad našom paralizom. On ima vlast reći: Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!
Prošle Nedjelje Crkva je proglasila Evanđelje o gubavcu koji želi ozdraviti te dolazi k Isusu. Ovdje se radi o jednoj drugoj vrsti čovjeka. Čovjeka toliko pogođenog grijehom da nema snage ni volje doći, pokajati se i tražiti ozdravljenje. Ovaj čovjek je do te mjere uronjen u grijeh da jednostavno leži u njemu bez imalo otpora, bez imalo nade da bi ikako moglo biti drugačije. Ovom čovjeku potreban je netko da ga donese k Isusu. Stoga ova četvorica koji nose uzetoga na neki način predstavljaju Crkvu. Crkva snagom propovijedanja Radosne vijesti može čovjeka koji ne vidi uzrok svojeg nezadovoljstva, svoje nevolje, dovesti Kristu. Može mu malo po malo pomoći da otvori oči, da vidi istinu o sebi i da zavapi. Zanimljivo je kako kaže Evanđelje: Vidjevši [B]njihovu[B] vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." Dakle, ovdje se radi o jednom ozdravljenju koje dolazi ne po vjeri onoga koji ozdravljenje treba, već po vjeri onih koji ga dovode Isusu.
Tako vjera kršćanina, vjera Crkve nikada nema samo individualnu dimenziju. Krćanin je uvijek upućen na bližnjega, pa tako nije nipošto svejedno moliti ili ne moliti za nekoga. Svatko je slobodan, ali na otajstven način Bog djeluje preko čovjeka, djeluje preko Crkve.Moguće je pomoći drugome da dođe do Krista. Paralizirani ima potrebu vidjeti da postoji jedan koji mu može oprostiti grijehe, koji može učiniti da on ponovno hoda, da živi, da bude čovjek. Rekao bih da je riječ ove Nedjelje snažan poziv svakom kršćaninu da ponese bližnjega koji je paraliziran i dovede ga Kristu. Jer kaže sv. Jakov: Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.