I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. (Mk 1, 40-45)

Gubavci su u Isusovo vrijeme bili ljudi pogođeni višestrukom nevoljom. Osim što su imali užasnu bolest koja ih je polako vodila k smrti, kroz raspadanje udova i nepodnošljiv smrad, zbog tog su svog stanja morali biti izbačeni iz društva. Otjerani daleko od "normalnog" svijeta, hraneći se otpadcima, ovi su ljudi izgubili svako dostojanstvo. Čekali su smrt. Ukoliko bi hodali putem i naišli na ljude morali su vikati: "Nečist, nečist!" kako im se ljudi ne bi približili.
No ovaj gubavac je čuo za Isusa. Čuo je za tolike ljude koje je on ozdravio. I dolazi k njemu svjestan da je dovoljna jedna Isusova riječ i on će ponovno živjeti, biti zdrav, zadovoljan... I njegova nada nije bila uzaludna. Isus ga ozdravlja.
Postoji li guba danas? Samo u nerazvijenim zemljama, reći ćemo. No, što je guba u Bibliji, osim što je teška zarazna bolest? Guba je SLIKA. Ona predstavlja grijeh. Na neki način, ono što guba čini tijelu, to grijeh čini kompletnom čovjeku. Grijeh je bolest koja donosi smrt, odvajanje od Boga i čovjeka. Grijeh zaudara, tj. čini čovjeka odbojnim, izoliranim, osamljenim. Upravo je grijeh ono zbog čega ne možemo ljubiti, zbog čega ostajemo sami, odsječeni od drugoga. I ne samo to. On prelazi na druge, tj. grijeh nikada nema samo osobnu dimenziju. Grijeh je jedna zarazna bolest, koja okuži čovjeka i njegove bližnje. Čini nas nesretnima.
Ali postoji lijek, bolje reći - liječnik: Isus Krist. Nama su otvorena vrata do ovog liječnika. Moguće je doći k njemu i zajedno s ovim gubavcem reći: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Čovjek koji prepoznaje da je gubav, tj. da ima grijeh, da nije u stanju imati ljubavi za bližnje ne mora ostati u ovom svom stanju. Isus ljubi grešnike, ljubi nas koji smo gubavci i ne želi našu smrt. Želi nas ozdraviti, kao što je htio ozdraviti ovog gubavca. Problem je u tome da mi često ne želimo vidjeti svoju gubu. Ona je nešto odvratno i teško je sebi priznati istinu. Čini nam se da je uvijek problem u drugima ili da imamo pravo činiti što hoćemo. "Tko meni smije reći da sam u krivu, da sam lažac, probisvijet...? Pa trudim se činiti dobro i ne čekam da mi sve padne s neba. Moj je život u mojim rukama..." Tako ne uviđamo istinu i nismo, u svojoj oholosti, u stanju doći k Isusu kao ono što jesmo, kao GREŠNICI. Zato ostajemo u svojoj bolesti. Jer veli Isus: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." (Mk 2, 17)
Evanđelje ove Nedjelje je puno nade za grešnike, za one koje su svi drugi prezreli. Za zločince, za ubojice. Ono je Riječ koja nam jasno kaže da je guba (grijeh) uistinu nešto užasno. Užasno je ubiti, prevariti, slagati, bludničiti... Užasno je griješiti, jer u grijehu ne nađemo sreću, već smrt. Ali nada koju donosi Evanđelje jest u ovome: "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." (Iv 3, 16) Onaj koji je jedini pobijedio grijeh i smrt uistinu ljubi grešnike. Nismo prepušteni u ovoj grozoti gube sami sebi. Ne moramo čučati osamljeni, izolirani čekajući smrt. Postoji Bog koji nas ljubi, postoji Isus koji čeka da mu zavapimo, da mu priznamo da smo gubavi. On nas hoće očistiti, učiniti nas zadovoljnima. On je Onaj kojemu možemo doći iako su nas svi drugi odbacili. U ovome je ljepota kršćanskog života: Iako gledajući sebe vidimo trulež svojih grijeha, možemo pogledati Isusa puni nade uvjereni da će on biti ganut nad našom nevoljom i podići nas iz truleži grijeha u radostan život djece Božje.