moj prvi posao i odustajanje od istog
već dobrih par mjeseci svima govorim kako ću naći posao u Italy,nešto part-time,da si zaradim što za Australiju,što za sve lude ideje koje imam..mislila sam,pa dobro,ionako nemam predavanja,a namjeravam plaćati stan još ovu godinu,pa zašto ne...
već tri tjedna čitam oglase,podcrtavam,nikako da nazovem..ali neki dan se dogodila prekretnica..vidjela sam savršeni oglas,savršen posao...i za struku i za gušt i za mene.. rad u tropskom parku,pomoć oko održavanja,životinja,i vođenje turista po parku..kud ćeš bolje..nešto kao Beli,samo te jo plaćaju za to.. i tako smo otišle cime i ja,i odmah prvi dan prisustvovale vođenju turista,iako su svi bili jako šturi oko informacija vezanih za radno vrijeme... danas smo opet otišle..i prisustvovale čišćenju parka,hranjenju životinja..koje su btw,predivne... kolibrići u svim bojama, pelikani, flamingo,papige..ima svega...
uvijeti rada: pet dana u tjednu: utorak,srijedu,petak,subotu i nedjelju, po pet sati dnevno za 400 eura mjesečno...uz mogućnost napredovanja.. mislim da nije uopće loše.. ali dok je teta pričala o svemu tome,samo mi se odjednom javila neka neopisiva tjeskoba,želja da se maknem,da otiđem,da kažem da zbog nekog žnj razloga ne mogu to raditi.. ne mogu vam opisati taj osjećaj.. iz prvenstvenog uzbuđenja na takvu anksioznost... i trenutak kad sam rekla da moram ići i da ne mogu ostati jer mi se ne poklapa sa predavanjima,što je laž jer nemam predavanja,osjetih takvo olakšanje i smirenje...
ali sam zato cijelim putem doma,razmišljala što mi je i u čemu je problem... ok,pod stresom sam,imam ispit u čet,još uvijek nisam prošla sve gradivo i ljutim se na samu sebe zbog neodgovornosti...ali sam mogla ostat nakon ispita na pripremama..naime nakon priprema,svaki kandidat je testiran i onda odaberu jednog,najboljeg...ne bojim se konkurencije,ako nešto volim to je onda biti vodič i pričati ljudima o životinjama..dakle to mi isto ne bi bio problem...ne bojim se ni posla,zbilja bi htjela naći neki poslić uz studij ako ništa drugo zbog iskustva...nemam problema ni s odgovornošću ako je o nečem takvom riječ...
a onda mi je sinulo... i ne mogu vjerovati da je zbog toga ali je.. VIKEND... raditi vikendom,značilo bi da bi bila cijeli tjedan u Italy, nema doma.. nema staraca,nema seke,i nema Njega.. i onda sam shvatila da koliko god se uvjeravala da bi mogla bez svega toga,u biti ne mogu ni pomisliti na to..pa majka me očekuje vikendom,i koliko god me to izluđivalo ponekad,ja obožavam ići doma..i nisam to izgubila od prve godine i ne želim ni dalje..da ne govorim za seku..u zadnje vrijeme i On je tu,a vikendi su nam jedina opcija ako se želimo viđati.. mislila sam da me u životnim odabirima neće sputavati nitko i da u prilog tome govori što sam otišla u Italy..mislila sam da mi neće biti problem opet otići,na post diplomski,na putovanje po svijetu,nije bitno... ali shvatih da ne mogu bez doma ni za vikend.. i da mi radi toga uopće nije žao...
s jedne strane,bojim se da neću nikada moći otići i da ću možda zanemariti neke ideje radi obitelji...a s druge strane,sretna sam ovako kako je,i ne bi to za ništa mjenjala.. i ne mogu vjerovat da to govorim,jer nisam vjerovala da bi mi se moglo desiti da shvatim da me ipak neka spona veže za sve to..a opet,nikad do sad nisam ni bila u situaciji za shvatiti... opet sam iznenadila samu sebe...
ali potraga za poslom se nastavlja:part time, od PON-PET!
|
