|
što biste učinili da vam kažu da umirete..Kažem vam ja,dakako da umirete. Svi umiremo,i svaki korak našeg života samo je korak bliže našoj smrti. Ali što biste učinili da znate koji vam je rok trajanja,da znate koliko vam je još ostalo od života.
Mnogo sam razmišljala o tome. ne u morbidnom,mračnom raspoloženju,nego tek tako. Što bi ja učinila? Ovisi. O vremenu koje mi je preostalo.
Da je riječ o 6 mjeseci,svakako bi prekinula školovanje i zaputila se put svijeta. Putovala bi,išla na sva ona mjesta na koja sam oduvijek htjela ići,radila sve ono što sam htjela i isprobala sve što se da isprobati. Ukratko,iživila bi se i proživjela na najbolji mogući način preostalo vrijeme. Dakako,provela bi i puno vremena s ljudima do kojih mi je stalo. Ne znam čak dali bi im rekla da umirem. Ljudi gledaju drugim očima osuđene na smrt.Možda bi bilo bolje ništa ne govoriti, sretniji bi bili oni a i ja. Ne bih htjela sažaljenje ni tugu u očima ni osjećaj odgovornosti.
Da je pak riječ o dvije-tri godine završila bi fax,dokazala samoj sebi da sam sposobna,i onda tek činila sve gore navedeno. Ne bi imala vremena promijeniti svijet ali za pokušati nikada nije kasno,zar ne?
Da je riječ o više od tri godine,rodila bi dijete. Možda će vam se učiniti sebično,egoistično. S jedne strane zaista je. Zašto donijeti na svijet dijete koje neće imati majke. Ja bi to učinila da,koliko god to suludo djelovalo,ostavim trag. Da ostavim trajnu uspomenu na mene. Dakako,mnogo je uspomena koje bi živjele i bez mene. Ali ja bi rodila dijete.. Ne zato jer mislim da bi bilo kakav podsjetnik na mene bio potreban, možda bi čak bio i prebolan,nego jer bi iz moje smrti najbolje što se može izvući bio novi život. Ne zamjena, ne uspomena, ne nadoknada. Dijete za koje bi se brinuli moji roditelji i moja obitelj. Dijete koje bi imalo možda moje oči a opet bilo sasvim svoje. Teško mi je objasniti ideju jer samoj sebi zvučim preokrutno. Ali vjerujte mi,nije mi namjera. Jednostavno mislim da bi to bilo to. Pružila bi mu maximalnu ljubav dok bi me bilo.. i čuvala ga kad me ne bi....
Da je riječ o jednom danu, ne znam. Pojurila bi sada ovog trenutka doma, provela večer, noć i jutro s roditeljima,sekom,prijateljima,Njim... s nekim suludim izgovorom,kao da je normalno i svakidašnje. Ne bi stigla ni plakati za životom. Ne bi imalo ni smisla.
Što biste vi učinili?
ima nešto u onoj: živi svaki dan kao da ti je poslijednji,jednom će i biti.
pogledala sam još jednom "Love story"..valjda je to to..
|
