prošlost u sadašnjosti i povratak u budućnost
"zašto je najveća inspircija upravo ona kada mi nisu blizu ni kompjuter ni olovka ni papir...
danas miriše ljeto. ovdje na klupici uz more. negdje na pola puta između grada i dvorca. poput bajke. a već je sumrak.
jako je puno ljudi ovdje danas. puno djece koja se bezbrižno igraju u pjesku. parovi,mladi i stari koji se drže za ruke i prolaze..tu i tamo neki jogger... ja sam jednom bila jogger. jako kratko..
kako mirišu more,riba,sol..miris ljeta. ovdje,danas, sad.
pitam se hiću li ja jednom šetati s nekim uz more. nisam romantična. valjda se svi kad tad pitamo nešto takvo..na kraju krajeva,lijepo izgleda...prolazi
možda budem opet sama sjedila na klupici.a možda i kupim psa.uz psa nisi sam. ni uz cigaretu nisi sam,ali eto prestala sam pušiti.ne mogu vjerovati. najgore,ili najbolje(kako se uzme) jest da se ne sjećam zadnje cigarete. ni kada ni gdje sam je zapalila. ni kakvog je okusa bila..a nejljepša je uz prvu,zadnja uspomena.
neobična sam valjda ljudima.neobična sam i sama sebi dok pišem po reklami časopisa. srećom,njihovi časopisi imaju puno reklama. a kemijsku sam našla u torbici...
što želim biti kad odrastem?
ne znam.ne bojim se,ali ne znam. želim znati.ne želim znati što me čeka u budućnosti ni dali ću doživjeti određenu dob..ali želim znati što želim.a ne znam.
neki dan sam se posramila. valjda je najgore što vam se može desiti jest da postanete svjesni samog sebe. najteže je uvidjeti vlastite mane. ah,kad bi bilo samo to. znam svoje mane.ponekad ih čak i priznam,prijateljima. ali nisam vidjela manu. vidjela sam da je cijeli moj život obmana. varam samu sebe i varam druge.i onda okrivljujem druge da imaju prevelika očekivanja. sve je to golema laž. vjerujte mi,ja nisam ono što mislite,ono što svi misle da jesam. ja sam daleko od toga i ne znam što sam.
stairway to heaven na mp3. miris ljeta,sunce zalazi. ovo će izgorjeti..."
objašnjenje:ovo je napisano prije tri mjeseca..u međuvremenu su se neke stvari promjenile,a neke ostale iste.. važno je da papir nije izgorio..sada sam ga našla i primjetila već sada promjenu..neizvjesnost budućnosti. poslala sam si mail u budućnost. jednom,za tri godine,iznenaditi će me..i vjerojatno će onda moj život biti drugačiji nego sada,kao što mi je sada drugačiji nego prije samo tri mjeseca... napisala sam samo ono što u sadašnjosti imam i osjećam...i jedino što si želim kad budem čitala taj mail:sjetiti se i javiti se svim ljudima koji su mi u sadašnjosti učinili život ljepšim,sretnijim i na neki način ga obilježili...
svaki dan nosi novo svijetlo na stare stvari. mikroanaliza doručka,napisala je Tomica.. ono čemu pridajete najviše važnosti kada se prisjećate vašeg doručka,samo je sitnica koja je zapravo nesvjesno vaš životni put i želja.. sjećate li se doručka..koji dio biste izdvojili? ja ništa... tj.ne znam koji dio.. jesam li doručkovala danas??
moj život je savršen..hvala ti Bože na tome.ništa drugo nije važno,samo neka potraje... svaki dan,novo svijetlo,baca novu sjenu na stare stvari..treba ga vidjeti i prepoznati..ponekad ne..i bolje je tako
|
