smisleni paradoks

ponedjeljak, 23.10.2006.

hiperproduktivna

nisi mi jasan
što ti hoćeš od života?
misliš da si dobar?
da radiš pravu stvar?
tito je bio zakon,kažeš. a goli otok? jeli i to zakon?
daj otvori oči! komunizam nije loš kao ideja, ali da ono nije ličilo na tu ideju. i nije bilo održivo. jer da je bilo održivo još bi postojalo.
misliš da si bolji od drugih? želiš promijeniti svijet?
čini mi se da samo želiš svom životu dati neki smisao. neki cilj da ti pomogne prebroditi ono kroz što si prošao, da ti da snage. to je ok, ali ne kužim kako možeš o tome otvoreno pričati totalnim strancima. kakvu reakciju očekuješ? razumijevanje? sažaljenje? što bi ja trebala reći na to? joj, kako si ti snažan kad si to prebrodio? ma jesi, ali zašto se hvališ s tim? zašto sad to iskorištavš? i zašto osuđuješ druge? imam osjećaj kao da imaš potrebu druge osuđivati jer nisu dobri kao ti. e pa oprosti, ali ja ni ne želim biti dobra. i neću se osjećati manje vrijedna jer nisam ko ti. ni ne pokušavaš razumjeti ljude drukčijeg mišljenja nego ih odma osuđuješ. dobro, ustaštvo nije u redu, tj. sranje je, ali daj pogledaj razloge zbog kojih je nastalo. priča nikad nije tako jednostavna. svijet nije crno-bijel. u biti glup si. prazna ljuštura.

- 00:28 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 8.) - Link na ovo

petak, 20.10.2006.

gdje je nestao carpe diem

tila sam pisati kad imam nešto za reći. sad pišem kad sam u bedu. u zadnje vrime češće pišem. u zadnje vrime sam češće u bedu. bolje da pišem postove nego režem ruke da sjeta iscuri

faks je završia koju minutu kasnije. bus je pobiga. na stanici gomila ljudi. kad će doći sljedeći? oću li uopće moći ući u njega? oću li stići na bus za zadar za kojeg već imam kartu. na zadnji bus za zadar večeras. spuštam se prema gradu. trčim preko puno škalina. dolazim do tračnica. pričekat ću tramvaj,već sam puno vrimena izgubila,tramvaj je brži od mojih nogu. tramvaj ne dolazi. jesam li tribala još trčati? oću li stići? tramvaj dolazi. još 35 minuta. ovaj ne vozi do kolodvora. tribam izaći na trgu pa u 6icu. zovem brata. 6ica možda neće doći na vrime. tribam se iskrcati stanicu prije. neznam točno di. onda jednu stanicu 1icom ili 17 icom. neznam točno di. posli džamije skreniti desno pa pješke samo ravno. triba mi nekih 15ak minuta do kolodvora. dobro sam se iskrcala, ali nema jedinice ni sedamnaestice. idem pješke. prolazim kraj džamije. ne vidim sljedeću stanicu na kojoj sam se trebala iskrcati. neznam točno di sam. ne mogu u zadar sutra ujutro jer u 8 moram biti u zadru. skrećem desno. to nije ta ulica. brat zove. skužia je di sam. krivo sam skrenila. trčim. ovaj put u pravom smijeru. oću li stići? gomila ljudi na jednom mjestu. što oni čekaju? možda kazališnu predstavu. izgleda ka ulaz u nešto. više ne trčim. brzo hodam. ako sad odem u zadar možda neću proći računarstvo. ne mogu se vratiti na jedno popodne na računarstvo pa onda opet nazad!! zašto to ne može skužiti. sjebala sam stvari. lina sam. napokon poznata ulica. sad bar zan di sam. još uvik neznam oću li stići. tramvajska stanica. ali onaj tramvaj nije 6ica nego 7ica. vidim da 7ica prije nje skreće prema kolodvoru. trčim preko ceste. dobro je, nitko me nije zgazia. ulićem u tramvaj. sjedam. napokon hvatam zrak. mogla bi stići. jeli na kolodvoru tribam gori ili mogu odma doli na peron? neznam di je točno peron. peron 401. tamo iza dolaznih. najprije idu 200 i nešto, pa tristo i nešto, onda 400 i nešto. kolodvor. trčim prema peronu. bus je tamo. vadim kartu. sjedalo 4. to je ono ful naprid. nevolim siditi ful naprid. bar ću moći gledati cestu i to. zašto bjesomućno trčim ulicama koje ne poznam i ugrožavam opstanak na faksu? zbog ljubavi? sreće? nažalost ne. zbog još jedne obaveze (ili obveze,neznam gramatiku). ajde, ova je bar nešto korisnija-ispit iz vožnje. ali pritisak je prevelik. nevolim pritisak. sidam u bus. vozač još puši. čak sam došla prerano :) ali sve mi se čini besmisleno. di je nestala sreća zbog uspjeha? uspjeh je posta normalna stvar. i očekivana. to me muči. želim trčati zbog ljubavi,a ne zbog obaveza. ma problem je što nemam razloga biti u bedu. jednostavno ne volim trčati :)

jer ja nikad
ja nikad neću biti nikad
ja nikad neću biti nikad
ja nikad neću biti
velik ni jak

eto tako. rađe komentirajte ß-u, mene nema smisla komentirati. ovo je samo oblik samoizlječenja :)

- 19:20 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 4.) - Link na ovo

četvrtak, 19.10.2006.

Intuitivno

Intuitivno? Može.

Uostalom, kako drugačije? Ja sam konačno i ograničeno biće. Moja intuicija moj je najveći domet prema nečemu nekonačnome ili neograničenome, kako vam drago.
Dakle, tako kažu neki koji se očito trude ostaviti dojam da znaju o čemu pričaju.
Ja ne ostavljam takav dojam. Na sebe. Na nekog drugog možda, ali sumnjam. Dojmovi su ionako glupa stvar, pogotovo tuđi. Zašto smo onda toliko opsjednuti njima? Pretpostavljam da ne znam odgovor i nastavljam dalje.
Dakle, danas mi je rodjendan. Dotični traje tek nekih 40tak minuta a već sam dobio 7 čestitki. Netko bi pomislio, blago njemu, ima toliko ljudi kojih JEST BRIGA.
E pa i ja tako mislim. Hvala svima koji su mi čestitali i koji će mi čestitati u međuvremenu, kao i onima koji su baš imali namjeru ali su zaokupljeni s previše stvari da bi na mene mislili. Iako ne shvaćam svrhu čestitanja.. Moja vjerojatnost "sreće" u životu trebala bi se povećavati s brojem ljudi koji su mi to poželjeli? Ajd, bilo bi lijepo da je tako.

Sad sam shvatio da se svrha ovog posta i njegova osnovna grana misli pogubila u prevelikoj konkretnosti u koju sam skrenuo, ali neka bude. Uostalom, smisao je isto tako besmislen pojam kao i naprimjer sreća. Ili nedajbože dojam.

Pozdravljam vas sve još jednom, iz maglovito-hladne zagrebačke atmosfere. Dvaput pogađajte sviđa li mi se tu. Sigurno ćete pogriješiti, mwa- ha - ha -ha- haa.

- 00:38 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 8.) - Link na ovo

srijeda, 11.10.2006.

nezaštićena

necu poniti marte. u rusaku nema mista za njih. tribaju mi marte-broj vece,teske. marte koje me zuljaju pa u njima cudno hodam. triba mi duga kosa. da mi sakrije lice. ponekad se samo zelim uvuci u sebe, cesto mi treba maska. maska s kojom cu izgledati jaka. a nisam jaka. zbog njega kojeg volim,a nesmim ga voliti. i ne zelim ga voliti. moram pronaci nekog drugog jer s njim nikad necu biti i nikom necu moci reci tko je on. onaj kojeg volim mene ne voli. ja ne volim one koji vole mene. mrzim to! triba mi poljubac i cvrste ruke, ali vidim samo njegovo lice i njegove ruke kad zaklopim oci. opet ista prica. mrzim ovakve trenutke. tribaju mi marte

- 13:41 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 6.) - Link na ovo

utorak, 03.10.2006.

Zagreb (m)

cekan. docekan.
red straha, red euforije, red nervoze, red nostalgije
strah- od nepoznatog, novih ljudi (zelja da budem pricljivija,drustvenija, zabavnija), ponekad od tramvaja (prevelike ceste za prelaziti), od samoce, svega sto me ceka, neizvjesnosti
euforija-pas pustan s lanca, sava, izlasci, alkohol, "sloboda"
nervoza- faks, ucenje, ispiti, guzve, prekrcani tramvaji
nostalgija- zadar, privlaka, obitelj, marina, mioc, maya, more

- 21:52 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 6.) - Link na ovo

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31