gdje je nestao carpe diem
tila sam pisati kad imam nešto za reći. sad pišem kad sam u bedu. u zadnje vrime češće pišem. u zadnje vrime sam češće u bedu. bolje da pišem postove nego režem ruke da sjeta iscuri
faks je završia koju minutu kasnije. bus je pobiga. na stanici gomila ljudi. kad će doći sljedeći? oću li uopće moći ući u njega? oću li stići na bus za zadar za kojeg već imam kartu. na zadnji bus za zadar večeras. spuštam se prema gradu. trčim preko puno škalina. dolazim do tračnica. pričekat ću tramvaj,već sam puno vrimena izgubila,tramvaj je brži od mojih nogu. tramvaj ne dolazi. jesam li tribala još trčati? oću li stići? tramvaj dolazi. još 35 minuta. ovaj ne vozi do kolodvora. tribam izaći na trgu pa u 6icu. zovem brata. 6ica možda neće doći na vrime. tribam se iskrcati stanicu prije. neznam točno di. onda jednu stanicu 1icom ili 17 icom. neznam točno di. posli džamije skreniti desno pa pješke samo ravno. triba mi nekih 15ak minuta do kolodvora. dobro sam se iskrcala, ali nema jedinice ni sedamnaestice. idem pješke. prolazim kraj džamije. ne vidim sljedeću stanicu na kojoj sam se trebala iskrcati. neznam točno di sam. ne mogu u zadar sutra ujutro jer u 8 moram biti u zadru. skrećem desno. to nije ta ulica. brat zove. skužia je di sam. krivo sam skrenila. trčim. ovaj put u pravom smijeru. oću li stići? gomila ljudi na jednom mjestu. što oni čekaju? možda kazališnu predstavu. izgleda ka ulaz u nešto. više ne trčim. brzo hodam. ako sad odem u zadar možda neću proći računarstvo. ne mogu se vratiti na jedno popodne na računarstvo pa onda opet nazad!! zašto to ne može skužiti. sjebala sam stvari. lina sam. napokon poznata ulica. sad bar zan di sam. još uvik neznam oću li stići. tramvajska stanica. ali onaj tramvaj nije 6ica nego 7ica. vidim da 7ica prije nje skreće prema kolodvoru. trčim preko ceste. dobro je, nitko me nije zgazia. ulićem u tramvaj. sjedam. napokon hvatam zrak. mogla bi stići. jeli na kolodvoru tribam gori ili mogu odma doli na peron? neznam di je točno peron. peron 401. tamo iza dolaznih. najprije idu 200 i nešto, pa tristo i nešto, onda 400 i nešto. kolodvor. trčim prema peronu. bus je tamo. vadim kartu. sjedalo 4. to je ono ful naprid. nevolim siditi ful naprid. bar ću moći gledati cestu i to. zašto bjesomućno trčim ulicama koje ne poznam i ugrožavam opstanak na faksu? zbog ljubavi? sreće? nažalost ne. zbog još jedne obaveze (ili obveze,neznam gramatiku). ajde, ova je bar nešto korisnija-ispit iz vožnje. ali pritisak je prevelik. nevolim pritisak. sidam u bus. vozač još puši. čak sam došla prerano :) ali sve mi se čini besmisleno. di je nestala sreća zbog uspjeha? uspjeh je posta normalna stvar. i očekivana. to me muči. želim trčati zbog ljubavi,a ne zbog obaveza. ma problem je što nemam razloga biti u bedu. jednostavno ne volim trčati :)
jer ja nikad
ja nikad neću biti nikad
ja nikad neću biti nikad
ja nikad neću biti
velik ni jak
eto tako. rađe komentirajte ß-u, mene nema smisla komentirati. ovo je samo oblik samoizlječenja :)
|
