smisleni paradoks

rođendani (by M)

negdi sam procitala da Aboriđini uopće ne slave rođendane nego slave obljetnice onih dana kad su postigli nešto u životu. to mi se čini puno normalnije, ali ni rođendani nisu loši. lipo je primiti čestitke, poklone, baš obraduje čovika :) ali kao dan u biti ništa ne znači. tako sam ja danas napunila 18 i počela malo razmišljati o životu i sličnim stvarima. mislim, što sa prominilo od jučer-ama baš ništa, a opet sad mogu legalno kupovati alkohol i cigarete, može me policija uhititi, mogu glasati... i zašto to nisam mogla jučer? jer sam bila dan mlađa? ma gluposti...
nego,razmišljala sam malo i o budućnosti, što ću napraviti sa svojim životom. nekako mi je čudno da sad moram birati faks, otići od kuće... a opet jedva čekam da se osamostalim i počnem sama živiti. baš me zanima što će za 20 godina biti sa mnom, oće li mi se razmišljanje prominiti, oću li raditi u CERN-u (ili nekom drugom institutu), što će na kraju biti sa mojim snovima, oću se udati,imati dicu, oću li se previše prepustiti životu i odustati u borbe s vjetrenjačama (onima u meni i onima u svijetu)...
možda se nakon nekog vrimena vratim na ovaj blog pa pogledam što sam pisala, čemu sam se nadala, ako se previše ne prominim možda nadopišem i nastavak ovog posta :) a na netu čak ima neka stranica di možeš poslati mail sebi, ali da stigne za 10-20 godina. zanimljiva stvar, ali mi se neda to tražiti, do tad ću vjerojatno i prominiti mail :)