21.08.2006., ponedjeljak

II Epizoda

Celo to popodne i veče smo proveli u kolima pri brzini 130-150 km/h da bi na kraju stigli kod rodbine u Franfurkt. Ali što smo mi bili bliži Franfurktu, rodbina je bila sve dalje od istog, ispostavilo se da je rodbina ustvari u mestu Niderau kod Hanau-a kod Franfurkta. Nema veze, bio nam je potreban samo tuš i krevet, i automehaničar. I kobasice i pivo. Ujutro je automehaničar rekao da je sve kul i da slobodno nastavimo put. Provozali smo se malo kroz Franfurkt, to je bankarski centar Nemačke i pun je velikih poslovnih zgrada kakve mi možemo samo da sanjamo. A onda pravac Amsterdam. Već pri ulasku u Holandiju smo shvatili da nas očekuje nešto posebno. Auto-putevi su odjednom postali savršeni, novi, osvetljeni, lepo obeležen. Ograničenje brzine je 100 km/h i gotovo svi ga poštuju. I jebene krave pored puta su izgledale kao sa reklame. Kada smo ušli u grad ostali smo zapanjeni. Svaka kuća, svaka zgrada izgleda savršeno, ulice i biciklističke staze izgledaju savršeno, sve to je ispresecano kanalima, koji su ispresecani mostovima ispod kojih prolaze brodići i čamci. Vozikali smo se tako ukrug poluotvorenih usta jedno 30 minuta dok se nismo trgli i setili da bi trebalo da nadjemo hotel. Počeli smo da startujemo ljude, što nije baš lako budući da svi voze bicikle. Bilo je potrebno otprilike 6-7 ovakvih presretanja da bismo stigli do hotela, jer smo očigledno završili u potpuno pogrešnom delu grada. Svi ljudi koje smo startovali su izgledali jebeno savršeno, bili su obučeni u rasponu od „veoma kul“ do „jebeno kul“, bili su veoma ljubazni i pričali su engleski perfektno. Odseli smo u nekom trash hotelu na Museumplein-u, ali koga je briga, samo smo čekali da svane i da izađemo napolje da uživamo u ovom divnom gradu. Sledeća tri dana smo šetali po Amsterdamu, obišli naravno Rijksmuseum, Van Gogh i Stedelijk museum, red light district, vozili se kanalima, pili pivo u kafićima, jeli dutch steak. Ostaje možda jedino žal za uživanjem u nekom coffee shopu, ali nije se imalo vremena za sve, a i bilo nam je toliko lepo da nam nije trebao nikakav boost. Amsterdam je zaista ostavio jak utisak na mene, kao da poseduje sve prednosti jednog malog grada, a opet jasno je da se radi o svetskoj metropoli. Potomci Rembrandta, Vermeera i Van Gogha vrlo dobro znaju zašto su ovde i zbog čega, sa lakoćom održavaju bogatstvo koje su stekli njihovi preci, vešti brodograditelji, mornari i trgovci još u vreme zlatnog doba u XVII veku, a na kraju dana im jedino preostaje da uživaju u vožnji kanalima sa dobrim džointom i pivom u ruci. Siguran sam da su Srbi kojim slučajem dospeli na depresivno područje današnje Holandije da bi svi bili podavljeni posle neke veće bure, a Holanđani su uspeli da prirodu ukrote i okrenu njenu snagu u potpunosti na svoju vodenicu. Nerado se rastajemo od Amsterdama jednog prelepog jutra i odlazimo put Briža. Briž je flamanski grad, kažu u najbogatijem kraju Belgije, arhitektura je slična amsterdamskoj, grad je ispresecan nekolicinom kanala takođe i ima veliki i lep trg. Međutim, za razliku od Amsterdama Briž miriše na provinciju i mislim da je jedan dan prava doza ovog lepog grada za nas. Moramo da nastavimo dalje, da do večeri stignemo do rodbine koja bi trebalo da je u blizini mesta Charleroi 50 km južno od Bruxellesa. Dok smo se kretali ka kolima ivice horizonta su se bojile tamnim oblacima, a dva kao noć crna gavrana su krešteći glasno preletela u niskom letu. U daljini je tutnjala grmljavina, a oštre munje su presecale nebo nad Flandrijom. Seo sam u auto, ubacio ključ u bravu, okrenuo ga, međutim ništa – nema ni kontakta, nema struje ni za lek, ni jedan jedini mili amper. Fuck shit up. Noć polako pada i mi smo prinuđeni da uradimo ono najgore...
- 23:27 - Komentari (14) - Isprintaj - #

09.08.2006., srijeda

Putopis

Planirana ruta: Valjevo-Šabac-Zagreb-Maribor-Linz-Franfurkt (spavanje)-Amsterdam (3 dana)-Brugge-Brussels-Pariz (5-6 dana)-Valjevo

Na put smo krenuli u ponedeljak 17.07.2006. Ja sam već od subote hodao naokolo sa smeškom na licu, jedva sam čekao da vidim to čudo od zapadne Evrope, jer sam do tada bio samo u Mađarskoj, Grčkoj i na Siciliji, koja baš i nije najbolji predstavnik EU. Sve peripetije oko dobijanja vize su zaboravljene i posle pozdravljanja sa porodicama krećemo na put. Na put smo krenuli automobilom Opel Astra 1.6 karavan čiju smo saobraćajnu dozvolu zaboravili u Valjevu, ali smo to saznali tek kada smo stigli na krajnje odredište, a ispostavilo se da nam nije ni bila potrebna. Prvi dan je trebalo da stignemo do Aleksandrine sestre u Franfurktu. To je bio veoma ambiciozan plan s’obzirom da je trebalo preći više od 1300 km. Krenuli smo u 6 sati preko Šapca, a u 8:15 smo bili na granici sa Hrvatskom. Tu smo doživeli manji pokušaj šikaniranja od strane hrvatskog carinika, koji je brzo zaboravljen posle bujice psovki koje još ne čuh iz svojih usta. Hrvatski auto putevi su odlični, ali su ograničenja brzine povremeno niska zbog radova na putu, a posle epizode sa carinikom poslednje što sam hteo je da me neki hrvatski pandur riba zbog prekoračenja brzine. Na granicu sa Slovenijom stižemo posle 6 časova vožnje. O deželi su mi svi pričali sve najbolje, a ja sam očekivao savršene auto-puteve na kojima ću moći da nadoknadim zaostatak. Međutim put od granice do Maribora je grozan, poput najgorih u Srbiji, a od Maribora do graničnog prelaza Šentilj su gotovo celom dužinom radovi na putu. Veliko razočaranje i još veći zaostatak. Zato sa pravom od Austrije očekujemo mnogo. Odmah po prelasku granice stajemo da kupimo vinjetu. Vraćamo se u auto, ubacujem ključ u bravu, dajem kontakt, okrećem ključ, međutim ništa se ne dešava. Ne, ne, ne, molim te nemoj to da mi radiš. Pokušavam još jednom. I još jednom, ali uzalud. Imao sam sličan problem sa mojim autom, grozničavo pokušavam sve fore – mala gurka u trećoj, lupanje po anlaseru, međutim ništa. Neki momci Hrvati pokušavaju da pomognu, ali ništa. Odlučujemo da pozovemo „auto-moto-savez“ Austrije, jedva uspevamo da dobijemo broj telefona (ni pandur, ni devojka koja prodaje vinjete ne razumeju engleski jezik). Međutim javlja se automat na nemačkom, koji otprilike kaže: ukoliko vam je raštelovan alternator pritisnite jedan, ukoliko vam je pukao homokinetički zglob pritisnite 2 itd. Odlučujem da pronađem Nemca ili Austrijanca koji zna engleski, pa da mi on odradi posao sa automatom. Startujem simpatičnog čikicu, koji je rad da pomogne, ali ne razume engleski. Taman odustajem od njega, kada se pojavljuje njegova supruga i obrati mu se na srpskom. „Pa vi pričate srpski“ – izlete mi spasonosni uzdah. „Hrvatski“ – odgovori ljutito bakica. Hrvatski bakice nego šta, yeah whatever, hoćete li da nam zovete AMSA. Ali ispostavlja se da je čikica penzionisani auto-mehaničar, koji je, ispostaviće se kasnije, služio vojsku u Valjevu i koji brzo uspostavlja dijagnozu – anlaser se malo raštelovao, ali se i akumulator ispraznio zbog mnogobrojnih pokušaja paljenja, biće potrebna dvojica-trojica jačih da se pogura, a onda pravac Franfurkt bez gašenja. Palimo auto na gurku, zahvaljujemo čikici i odlazimo istraumirani i sa još većim zaostatkom. Međutim moramo da stanemo da sipamo gorivo. Po povratku u auto ponovo hladan tuš. Ne pali. Ali pali, sva sreća, na malu gurku u trećoj. Nastavljamo dalje... Nastaviće se...

- 21:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Neil Young - Living With War
Sufjan Stevens - Illinois
Ali Farka Toure - Savane
Sonic Youth - Rather Ripped
Andrew Bird - The Mysterious Production Of Eggs
Sons & Daughters - The Repulsion Box
Devendra Banhart
- Cripple Crow

Joanna Newsom - Ys
Andrew Bird - The Mysterious Production Of Eggs

Man In Black
by Johnny Cash


Well, you wonder why I always dress in black,
Why you never see bright colors on my back,
And why does my appearance seem to have a somber tone.
Well, there's a reason for the things that I have on.
.............
Ah, I'd love to wear a rainbow every day,
And tell the world that everything's OK,
But I'll try to carry off a little darkness on my back,
'Till things are brighter, I'm the Man In Black.


Little yellow spider
by Devendra Banhart


Little yellow spider, laughing at the snow
Well maybe that spider knows something that I don't know
'Cause I'm goddamn cold


Ritualna androgena
by Silvester Busche


I

Širim nosnice mravljeg kosmosa
Brat Lilihip pokazuje
Jerusalim gori
I u najboljim obiteljima taj grad zna goreti
Ližem mu glavu
Otvaram oči
Izleću usplahireni šišmiši sa gazdinog groba
Brat se smeje i podriguje
Otkud šišmiši baš u tvojoj glavi
Dolazi sestra Lilihip
Zavlačim tanku ruku u njenu glavu
Počinje divljati od iznenadnog straha
Oh gospode
Pišam po njoj
Zatvaram oči
Sveti duh mi se u plućima meša sa zelenom bebom
Trudan sam već dugo
Kao mitološko biće, puno vremena i vlage.