IMaJU li lAŽne suZE smiSLa? ŠtO pORuČuJu?
...until you spoke,
and showed me understanding is a dream,
i hate these people staring,
make them go away from me...
"Pogledaj me,ja mogu glumiti ljudsko biće."
and this is why I hate you
and how I understand
that no-one ever knows or loves another
or loves another...
Što si ispod toga,
neznanče?
-Gomila emocija i senzibilnosti koje se u gorkim suzama spajaju u jednu cjelinu?
Jesi li to ti;
pakleni znanče čije riječi udaraju u život kao bubanj,
ostavljajući pomahnitali um i bezobraznu bol?
Ak jesi,
ond si i dalje čovjek.
Pripadnik asimiliranog kolektiva.
-Upravo to.
Ništa superiorniji.
Hmmm, samo možda gluplji.
but now the sun shines cold
and all the sky is grey
the stars are dimmed by clouds and tears
and all i wish
is gone away
all i wish
is gone away
all i wish
is gone away
x
... + nOThiNg tO sEe,mOVe aLoNG! +
Ovih nekoliko dana kao da joj je sve počelo gubiti smisao... Počela se daviti u vlastitim greškama i psinama koje joj ne daju mira... Izgubljena je i nema snage to nikom kazati, pa čak ni onim najbližima... Jer zna; nitko to neće moći razumjeti, nitko to neće moći osjetiti, NITKO... Osamljena, u svOm svom bunilu i tunelima punih osjećaja koji obiluju putovima različitih duljina ne može pronaći svjetlost, put koji će je izvući iz novonastale situacije... Previše je tame i spleta događaja koje ne može tek tako zaboraviti, izostaviti... Preteško je; preteško je stalno praštati i nadati se boljem... Pa gdje su tu svrha i bit?? Zbunjuje takav način života -bez svrhe...
I uvijek je bila ono što su očekivali od nje, dok jednom nije odlučila da takva više ne želi biti. Da želi biti samo svoja, da želi sama odlučivati i živjeti na svoj način... I uspjela je; promijenila se i pokušala zaboraviti kako je to biti krhk, ranjiv, lomljiv... No, dali je to tako doista?
Ne želi više prodirati duboko u prošlost, radije neka miruje, jer nikom nije donijela dobra... -a ponajprije ne njoj... U svemu tom je uvijek postojao i on, onaj koji je jednog dana odlučio otići; i s čim se ona složila... Rekavši da je u njemu problem -znala je da laže, no ipak ga je pustila... Čemu izigravati lažnu sreću? Sreću koja ne postoji?
...jer možda se poslije i htio vratiti ali ga je svojom hladnokrvnošću obeshrabrila. Otišao je zato što ju više nije htio više imati; nije ju htio dijeliti... Ne želi više igrati skrivača u kojem ona uvijek broji. Umorna je... Jednostavno je, a opet komplicirano
...sad, dok ga i dalje nema i nikad ga više nije dotakla, počinje razmišljati dali ga je ikad i bilo??
I niti jedan put ne vodi do spasa, do nekakvog razumnog odgovora na pitanje koje si konstantno ponavlja! Kako razabrati; kome da vjeruje i kako da razlikuje dobro od zla... Svaki put je kad je vjerovala i voljela ostala bi povrijeđena i razočarana; najprije u samu sebe... I znala je da će sve to ostati još samo jedna njena tiha patnja koju ju dovodi do samog ruba...
I što da sada radi...?
¤i am the author of my life 
