Being Beautiful....
Jesmo li mi svi besprijekorni ili samo neki? Jesmo li besprijekorna reklama onoga što prenosimo svijetu i predstavljamo se onakvima kakvima želimo da nas drugi vide? Što je zapravo bit ljepote i pojma lijepog?
Jesu li naše oči "ogledala" duše ili prozori s pogledom na povodljivu naslovnicu časopisa ili plakata? Ima li ispod slojeva rumenila, pudera i podloge uopće više duše ili je duša preuzela svoje mjesto negdje drugdje i prepustila tijelu da vodi kroz život, nijemo i besprijekorno...
Zašto je tijelo je kvarljivo, zašto nakon određenog i nakon roka trajanja umire i nestaje?? Raspada se u istom onom ništavilu zemljinog praha u kom je i nastalo.
Duša je isto kvarljiva. U neku ruku i više. Povodljiva je i lažljiva. Povlači se za lažnim obećanjima i lažnim sjajem svega što sja i cakli. Duša bez tijela ne postoji, nego vječito luta i uči na vlastitim greškama- prije ljudi. Tijelo može bez duše, ali bez nje ono je bezosjećajno, hladno...
Tijelo je ono što je u svakom oku drugačije. Svatko od nas ima neakav temelj na kojem zamišlja/bazira ono što je za njega lijepo i što bi upravo takvim i trebalo biti. Ako je nekome nešto lijepo, a drugome nije, ne znači da je krivo. Ne kaže se uzalud da za svaki oblik ljepote postoje oči koje će je znati prepoznati! Čovjek je stvorio svoje zakone, zakone koji nas dijele na lijepe i one koji to nisu. Unatoč tome, svi smo jednaki. I svi smo različiti. Različiti smo u svome viđenju stvari... Onakvima kakve jesu i onakvima kakve nisu. Zapravo onakvima kakvima ih želimo vidjeti.
Ljepota nas samih jest ona kakvom nas drugi vide i sve ono čime se bavimo što daje neakve rezultate.
Jer svijet je imaginacija i fantazija, a mi smo dio njega, željeli to ili ne.
Ljudi smo. Ljudski smo lijepi.
Čak i naše maske.
¤WhaTever I WRite Has A lITTle Bit oF u¤
¤žurno navlačim haljinu
uprljanu od pogrešnih odluka
i oko vrata ovijam šal protkan
nitima lažnih obećanja¤
¤bojim se ostati sama,
a još se više bojim onoga
što mi nosi sutra s tobom…
jer kasno je za promjene
a prerano da prestanem
kažnjavati sebe
jer ne mogu biti samo tvoja…
dio sebe davno sam
izgubila negdje putem
i ni sama više nisam sigurna
kome se trebam obratiti da bi
ga ponovo otkupila… ¤
¤Ja sam bjegunac
koji bježi od svojih
ispraznih snova
koji ga progone
svaki puta kada otvori oči…
i sve što još imam
su ovi lažni biseri
što ih nosim oko vrata
i kofer uspomena
koji samo ponekad otvorim
da bih se podsjetila što sam
nekada bila¤
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤ nitko nikad nije nekoga pokušao povrijediti,
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤ a da za uzvrat i sam nije bio povrijeđen,
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤ ovako ili onako,
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤ prije ili poslije¤
¤i am the author of my life 
