beautiful freak

my bones wish to escape
and run along an alien expanse
to collapse from the heat
in a cartoonish heap
to sleep
oh to sleep
/sparklehorse/


...sada samo promatram oblake- zamjena za kretanje.

....
....

..."izvjesno je da će se on vratiti: ne pitajte ga šta želi tamo dolje, on će vam to već sam reći, taj prividni Trofonije i podzemnik, tek kada opet "postane čovjek"......"

iz zareza, ralph marion berry o našim beživotnim životima:

...jer ako je cijeli svijet doživio nevidljivo zatočeništvo - u kojemu predmet želje nestaje kad ga steknete, a za svako se rješenje pokaže da je zapravo uzrok problema, a svako djelovanje stvari čini još samo gorima - i ako se to nametnuto zatočeništvo reproducira dijaboličnom postojanošću, postupno odvajajući ljudska bića od njihove vlastite tjelesnosti, tako da ljudi posvuda s veseljem žvaču sintetičku "hranu" i obitavaju u tričavim "domovima" te slušaju "steriliziranu" glazbu sve dok se, zaslijepljeni i omamljeni, narkotizirani i iscrpljeni, svi suvremenici ne počnu doimati kao da su im duh odnijeli vremenski putnici iz budućnosti ili kao da su jednostavno mrtvi, dakle, tada vas neće mučiti, kako da ljudima oko sebe prikažete njihovu odsutnost. mučit će vas to da ste, prikazujući to sebi, vi također, iščezli.

čovjek prolazi kroz život vezanih očiju. smije samo naslućivati i nagađati što zapravo doživljava. tek poslije kad mu skinu rubac s očiju, može pogledati u prošlost i ustanoviti što je proživio i kakvog to ima smisla_kundera.

so damn right. kako li nam naši postupci s odmakom izgledaju smješni. kako li sami sebi izgledamo smješni u zrcalu prošlosti. kako li smo samo sigurni da bi TO u vremenu prezent sasvim ali SASVIM drugačije napravili/rekli/željeli/htjeli i štajaznamšta.

sigurno je jedno: sposobni smo sebe uvjeravati u najveće gluposti ovog svijeta. da zaista mi to treba. hm...da...zaista to moram napraviti...to je ono što stvarno želim...mislim..? a poslije... what the fuck?! Šta je meni ovoooo trebaloooo?. ..grnmghklgrrr...bum tras pljas....?%&#%$....

Ah... barem se uvjerimo da nam nije trebalo.

kad tad.

važan je odmak.

i dobar dalekozor.

anyways...
mislim da je temeljni ljudski problem to što svi mislimo da smo najveće greške napravili u prošlosti. nitko nije uvjeren da greške radi SADA.

jer...
sada mi ništa od onoga PRIJE nema smisla.

jebiga.
sigurno će i sutra ovo DANAS biti jednako besmisleno.

nekih se slika jednostavno ne možemo riješiti. muzika slaže patchwork napuštenih ulica i odbljesaka ljepljive tuge. stojimo na uglovima samoće i mašemo papirnatim ljudima u prolazu. monokromatski koraci uz rub ceste. uvijek blizu ruba. ples na granici. iskušavanje blizine. crte su me uvijek obarale s nogu. paralele i sjecišta. još se samo dotičemo sjenama.


morphine. miles davis' funeral je na repeat.


...i opet su Zaratustrine noge trčale planinama i šumama, a njegove oči tražile i tražile, ali nigdje da zapaze onoga kojeg htjedoše ugledati...