nekih se slika jednostavno ne možemo riješiti. muzika slaže patchwork napuštenih ulica i odbljesaka ljepljive tuge. stojimo na uglovima samoće i mašemo papirnatim ljudima u prolazu. monokromatski koraci uz rub ceste. uvijek blizu ruba. ples na granici. iskušavanje blizine. crte su me uvijek obarale s nogu. paralele i sjecišta. još se samo dotičemo sjenama.
morphine. miles davis' funeral je na repeat.
...i opet su Zaratustrine noge trčale planinama i šumama, a njegove oči tražile i tražile, ali nigdje da zapaze onoga kojeg htjedoše ugledati...
Post je objavljen 12.06.2005. u 00:08 sati.