beautiful freak

čovjek prolazi kroz život vezanih očiju. smije samo naslućivati i nagađati što zapravo doživljava. tek poslije kad mu skinu rubac s očiju, može pogledati u prošlost i ustanoviti što je proživio i kakvog to ima smisla_kundera.

so damn right. kako li nam naši postupci s odmakom izgledaju smješni. kako li sami sebi izgledamo smješni u zrcalu prošlosti. kako li smo samo sigurni da bi TO u vremenu prezent sasvim ali SASVIM drugačije napravili/rekli/željeli/htjeli i štajaznamšta.

sigurno je jedno: sposobni smo sebe uvjeravati u najveće gluposti ovog svijeta. da zaista mi to treba. hm...da...zaista to moram napraviti...to je ono što stvarno želim...mislim..? a poslije... what the fuck?! Šta je meni ovoooo trebaloooo?. ..grnmghklgrrr...bum tras pljas....?%&#%$....

Ah... barem se uvjerimo da nam nije trebalo.

kad tad.

važan je odmak.

i dobar dalekozor.

anyways...
mislim da je temeljni ljudski problem to što svi mislimo da smo najveće greške napravili u prošlosti. nitko nije uvjeren da greške radi SADA.

jer...
sada mi ništa od onoga PRIJE nema smisla.

jebiga.
sigurno će i sutra ovo DANAS biti jednako besmisleno.