srijeda, 31.10.2007.

!!!!! Moja soba !!!!!

Evo dragi čitatelji da vidite kako izgleda moja soba :)

Prvo... Vrata izvana:::::::

(Klikni na sliku za pravu veličinu)

Pogled s vrata prema unutrašnjosti sobe:::::::

(Klikni na sliku za pravu veličinu)

Moj ormar (s desne strane vrata)::::::::::

(Klikni na sliku za pravu veličinu)

Krevet i iznad kreveta (uz ormar)::::::::::

(Klikni na sliku za pravu veličinu)

Lijevi zid (lijevo od ormara)::::::::::

(Klikni na sliku za pravu veličinu)

Desni zid - kod kreveta (desno od ormara):::::::::

(Klikni na sliku za pravu veličinu)

Desni zid - iznad kauča (lijevo od kreveta):::::::::::::

(Klikni na sliku za pravu veličinu)

Dimnjak (na desnom zidu)::::::::::

(Klikni na sliku za pravu veličinu)

Moj radni stol (na kraju lijevog zida):::::::::::::

(Klikni na sliku za pravu veličinu)

Neka se zna tko je obožavatelj Belinde Carlislecoolcoolcoolcoolcoolcerekcerekcerekcerek
- 22:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 26.10.2007.

Voila!

Voila! Napokon sam ga napravio! Najnoviji CD moje Belinde, "Voila" iz 2007. Pogledajte kako izgleda:

Prednja strana:

(klikni na sličicu)

Glavni CD:

(klikni na sličicu)

Bonus CD:

(klikni na sličicu)

Stražnja strana:

(klikni na sličicu)


A sada pogledajte fotografije original Voile:





Sada recite... Bi li tko rekao da moja Voila nije original????
- 10:17 - Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 24.10.2007.

(Ne)zgode današnjega dana

Ajd da malo pišem što se meni dogodilo...nut

Danas u podne došla stara po mene, da me odveze kod bake na ručak. I dođemo mi do bake, i kad sam izašao iz auta, stara skuži... ja, budala, obuo lijevu patiku i desnu cipeluheadbangheadbangheadbangheadbangheadbang

Vraćali smo se nazad, stara je psovala i smijala se:"E pa to se samo tebi može dogoditi!"roflroflroflroflrofl.......da, istina..... samo meni........roflroflroflroflroflVraćali se mi nazad kući po cipelU, boli mene ona stvar, bitno da na CD playeru u autu idu Belindine pjesmecerekcerekcerekcerekcerekcerekRunaway Horses, Vision of You, jbg Summer Rain nisam stigao do kraja odslušaticrycrycry

Eh da... u školi...
Bilo je dobro sretan Saznao sam rezultat nacionalnog ispita iz matematike prošle godine... imam 90%partypartypartypartypartynaughtynaughtynaughtynaughtynaughtybeljbeljbeljbeljbeljthumbup

Inače, sve se vratilo u normalu... više me nitko ne zajebava za neke stvari... ako je netko iz razreda čitao prethodni post, nikakve loše namjere nisam imao, to je objavljeno u ponedjeljak navečer ;)

I sada navečer... vozi me stara doma, odvezla me i kod frenda po neke stvari za školu. Kasnije je išla u Kaufland, ja je čekao u autu... prije bih popizdio, ali sada ne kad je tu moja Belinda koju sam slušao dok sam je čekaocerekcerekcerekcerekcerekcerek La Luna, (We Want) the Same Thing, Deep Deep Ocean, Valentine, Whatever It Takes. Onda dođe ona u najjebenije vrijeme pred kraj Whatever it takes, pa do kuće nisam stigao odslušati Shades of Michaelangelomadmadmadmadmadmad

Eto, to je ukratko o mom današnjem danu.

PozZzzZZzzzZZZzzzzZZZZzzzzzZZZZZzzzzzzZZZZZZzzzzzzzZZZZZZZ
- 21:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.10.2007.

:::Katkad slađa od najslađeg meda - OSVETA!!!:::

Da, kako netko koga privlače tako lijepe stvari poput Belindinih pjesama može biti tako grozan poput mene? Osvetoljubiv?!!!naughty Eh pa može, kad je riječ o uvredi Belindine častiburninmad

Naime, radi se o jednom mom "prijatelju" iz škole. Još od prošle školske godine on uživa u tome da mene zajebava. Nikad tomu nisam pridavao previše važnosti jer je bila samo obična zajebancija. Znao me ganjati po školi, nazivati me psetom kad dobijem dobru ocjenu i tako dalje... ali odnedavna me počeo udarati tamo gdje zna da me boli. Počeo je vrijeđati moju Belindu!!!mad

Mnogi mi govore da se na to ne trebam obazirati, ali nije to lako. Svatko bi rekao "Pa što, nije uvrijedio nikog tvog." Da, shvaćam da me mnogi ne razumiju, ali ne dopuštam jednostavno da mi netko vrijeđa Belindu. On je često znao doći do mene s glupim komentarima tipa "Opet slušaš onu kurvetinu?" a u zadnje vrijeme mu je najslađe pisati po ploči "Belinda je kurva/kuja/drolja". Neko vrijeme sam na to reagirao kao izazvana zvijer, nasrtao na njega svom snagom da mu otmem spužvu i obrišem to... ah svaki put mi je došlo da mu kažem što ga ide, ali ne smijem jer bih tada ja nastradao...

Jednom mi je palo na pamet da bih se protiv njega mogao lukavije boriti. Da, prestati izigravati ranjenu zvijer i poslužiti se razumom da ga spriječim u takvim svinjarijama. Odlučio sam mobitelom fotografirati riječ "kuja" kad je napiše na ploču. Nekoliko sam puta pokušao, no nije mi pošlo za rukom. Jednom me pitao "I što bi s time dobio? Pokazao bi to razrednici? Ne bi mi ona ništa učinila kad nisam nikog tvog uvrijedio!". E da, ali pisao je proste riječi u školi. Za to bi mu razrednica nešto učinila!naughty

Tako sam ga jednom uhvatio kako piše po ploči. Odmah sam znao što piše. Srećom, u pravom mi je trenutku sinulo da bi on mogao kad razrednica vidi sliku na mobitelu reći "To je napisao netko drugi, nisam ja!". Zato sam ja bio dovoljno lukav, pa sam kamerom na mobitelu snimio kratku video snimku gdje se on vidi kako piše po ploči. Kasnije sam fotografirao rečenicu "Belinda je kuja" koju je napisao na ploču. Tu snimku i fotografiju poslao sam sâm sebi MMSom kako bih imao skriveni duplikat, u slučaju da mi on otme mobitel iz ruke i obriše mi to.

Od tada je prošlo par dana, a nisam vidio razrednicu. Odbrojavao sam dane do današnjeg dana, a on me svaki dan podjebavao "Hoćeš me tužiti razrednici? Budalo, neće mi ona ništa napraviti za to!". Bio sam bijesan svaki put kad bi se usudio reći ružnu riječ za Belindu!!!burninmad

I napokon danas... zadnji sat... stojim vani pred učionicom i čekam razrednicu. Napokon je došla. Radije sam to obavio nasamo s njom, nego da pred cijelim razredom tužakam ovoga. Kažem ja njoj:"Oprostite što vas dočekujem tu vani. Samo vam želim reći da on (imena su mrska, zar nerofl ) voli pisati proste riječi po ploči. Piše ružne riječi upućene mojoj omiljenoj pjevačici, i to radi samo s ciljem da mene isprovocira. Imam dokaz, snimio sam ga i uslikao ono što je napisao!". Srce mi je lupalo s uzbuđenjem dugoočekivanog ostvarenja cilja. Razrednica je rekla:"U redu, sredit ćemo to!". Pod satom je odvela njega u kabinet i popričala s njime nasamo. Nakon 10ak minuta izišli su van, i vidio sam njegovu bijesnu facu. Bilo mi je tako drago... uživao sam u svojoj osveti kao u najukusnijem medu. Kad je zvonilo, čuo sam ga kako s nekim prepričava svoj razgovor s razrednicom. Znam da se radilo o meni. Ne znam što mu je točno razrednica rekla, ali nije ni bitno. Vjerujem da se više neće usuditi srat po Belindi.

Draga Belinda, zakleo sam se da nitko neće vrijeđati tvoju čast i proći samo tako. Danas sam prvi put ispunio svoju zakletvu.
- 23:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 20.10.2007.

Love Never Dies

...uistinu lijepo rečeno... ima ljubavi koje nikad ne umiru.


Love Never Dies

I never knew how long a day could be
It was winter and the sun was shining
Beyond the shadows I could see
It was winter and the wind was blowing

Love never dies
I know that true love never dies
The season end
And time moves on
But true love never dies

I look at picture I took of you
Now it's winter and the color's fading
I just sit here while the wind blows through me
No matter how hard I try
Can't stop this feeling

Love never dies
I know that true love never dies
A day comes to end
And time moves on
But true love never dies
True love never dies
Never dies

Now I don't want to be wanting you
It's been three years and my heart's still crying

Love never dies
I know that true love never dies
A day comes to end
And time moves on
But true love never dies !
True love never dies !
Love never dies
Love never dies
Love never dies...

MP3 DOWNLOAD

LIVE VIDEO IZ 1988:


uistinu lijepa pjesma...
- 22:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.10.2007.

Circle in the Sand

Po prvi put stavljam na ovaj blog i dijelim sa svima vama jednu od Belindinih pjesama, zvanu "Circle in the Sand".

Circle in the Sand

Sundown all around
Walking thru the summer's end
Waves crash baby, don't look back
I won't walk away again

Oh, baby, anywhere you go,
We are bound together
I begin, baby, where you end
Some things are forever!

Circle in the sand
'Round and 'round
Never ending love is what we've found
And you complete the heart of me
Our love is all we need
Circle in the sand

Cold wind, tide move in
Shiver in the salty air
Day breaks, my heart aches
I will wait for you right here

Oh, baby when you look for me
Can you see forever ?
I begin baby, where you end
We belong together

Circle in the sand
'Round and 'round
Rising of the moon as the sun goes down
And you complete the heart of me
Our love is all we need
Circle in the sand
Circle in the sand

Baby can you hear me ?
Can you hear me calling ?

Download MP3

VIDEO SPOT:


Kako vam se sviđa? cool
- 19:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 10.10.2007.

Mjesečeva svjetlost

Dragi čitatelji,

Prvi put napisao sam nešto što nije pjesma. Napisao sam jednu pripovijetku. Kao što možete vidjeti, naslov je "Mjesečeva svjetlost". Koga zanima, neka čita. Napominjem, prilično je duga. Punih 5 stranica teksta u Wordu s veličinom slova 12.

Mjesečeva svjetlost


U kasnim satima jednog vedrog ljetnog dana, mrak se polako počeo nadvijati nad ulice Los Angelesa. Grad je bio vedar i pun života, a Mjesec je svojim sjajem osvjetljavao put prolaznicima. U tim satima, lijepa i otmjena žena po imenu Amelie Carlstone išla je umorna kući s posla. Prolazeći kroz gomilu, umor ju je polako svladavao. Najednom nije više mogla hodati te je sjela na obližnju klupu. Na klupi je sjedio neki muškarac njezinih godina. Okrenuvši glavu ugledao je prelijepu ženu koja je sjela pored njega. Najednom, Amelie se okrenula prema njemu i zacrvenjela se kad ga je vidjela.
''Oprostite, smetam li?'' pitala je Amelie.
''Ni govora, samo sjedite.'' odgovori on.
Prolazile su minute, a Amelie i nepoznati muškarac samo su šutjeli, no potajno su pogledavali jedno prema drugome.
''Kako su zvijezde samo lijepe!'' najednom reče Amelie.
''Da, uistinu su prekrasne.'' odgovori ovaj. – A pogledajte samo Mjesec kako lijepo sjaji!
''Da, uistinu lijepo.'' odgovori Amelie, te odjedanput kaže:''Molim te, nemoj mi se obraćati s vi.''
''U redu.'' reče on nasmiješivši se.
''Kako se zoveš?'' znatiželjno pita Amelie
''Matthew.''
''Amelie, drago mi je.''
Naizgled gledajući prema nebu, Matthew i Amelie nisu propuštali trenutke da
pogledavaju jedno prema drugome. U trenutku njihovi se pogledi stope u jedno. Matthew se zacrveni od stida u tom trenutku, a potom ustane s klupe. Amelie ustane odmah za njime. Pogledavši ravno u Matthewovo lice, Amelie ugleda Mjesec kako se odražava u njegovim očima, te se također zacrveni. Matthew opazi drhtaj u Amelienim očima te joj kaže:
''Uistinu imaš lijepe oči, Amelie!''
''Oh, puno hvala!''
Amelie se još više postidi na Matthewov kompliment te poželi pobjeći, no Matthew
primi njezinu ruku te joj kaže neka ne odlazi.
''Zašto bježiš? Nemoj otići. Radije malo prošećimo!''
Nemogavši odoljeti Matthewovoj zamolbi, Amelie krene njegovim putem.
''Gdje stanuješ, Matthew?'' upita Amelie.
''Na drugom kraju Los Angelesa.'' odgovori Matthew. ''A ti?''
''Meni je ostalo dvjestotinjak metara do kuće. Ali naprosto nisam više mogla hodati, posao me uistinu iscrpio. Morala sam sjesti.''
Matthew i Amelie potom su se nasmijali u isti glas. Osjećali su jedan čarobno lijep osjećaj dok su se oboje smijali. Amelie nije gledala put kojim ide, samo je slijedila Matthewove korake. Matthew je vrškom oka gledao Amelieno lice. Bio je neizmjerno uzbuđen i zanimalo ga je kakvim će se sjajem njezine oči ispuniti kad podigne pogled. Podigavši pogled, Amelie shvati da je slijedeći Matthewa bez razmišljanja stigla do svog najdražeg restorana. Njezine su se oči ispunile sretnim sjajem i okrenula je pogled prema Matthewu.
''Zar mi čitaš misli?'' upita Amelie. ''Zar si znao da je ovo moj omiljeni restoran?''
''Nisam znao.'' odgovori Matthew nasmiješivši se od uha do uha.
Matthew i Amelie su ušli u restoran. Unutra je zaista bilo lijepo. Nije bilo mnogo ljudi, samo pokoji zaljubljeni par za stolovima. Bilo je prilično tiho. Čitava prostorija zračila je romantikom. Matthew i Amelie sjeli su za stol do prozora s kojeg se lijepo vidjelo kako Mjesec osvjetljava vodu u luci i brodove koji se njišu na valovima. Oboje su se zagledali u taj prizor.
''Kako prekrasno! Ovi brodovi izgledaju kao da plešu pod mjesečinom.'' zaključi Amelie. Matthew nije ništa odgovorio, samo je očarano gledao u Amelien osmijeh. Ubrzo je došao konobar i pitao ih što žele naručiti.
''Molio bih dva komada čokoladne torte.'' odgovori mu Matthew. Amelie nije stigla ništa reći. Šutke je izvadila novčanik htjedeći platiti svoj komad torte, no tada je među Matthewovim prstima ugledala novac kojim će platiti za oboje. Konobar je otišao po tortu.
''Zašto si tako šutljiva i zamišljena?'' upita Matthew.
''Oprosti, Matthew.'' odgovori Amelie. ''Ovo mi je prvi put da mi je netko priredio nešto ovako divno i da se ovako čarobno osjećam u društvu muškarca. Za mene je ovo nešto dosad neviđeno i nisam naviknuta na ovo.''
''Znači, živiš sama?''
''Da, nažalost. Moj otac umro je dok sam još bila malena. Moja majka bila je bolesna i prije nekoliko godina i ona je umrla. Ostala sam sama u njihovoj kući. Prepuštena sam samoj sebi i moram se sama za sebe brinuti.''
''Jako mi je žao što si već u ovim lijepim godinama ostala bez roditelja. Sigurno ti je teško.''
''Nije više tako teško. Priviknula sam se na samoću i to je moja svakodnevica. Samo mi je teško kad se sjetim majke kako je umirala i kako je mene spominjala u svojim posljednjim riječima.''
''Oprosti, nisam znao. Žao mi je što sam dotaknuo takvu temu.''
''U redu je, nije tvoja krivnja. Nisi mogao znati.''
Matthew opazi kako suze naviru na Ameliene oči. Približi se njezinom licu te joj nježno obriše suze svojom rukom. Amelie ostane zatečena u trenutku Matthewovog dodira. Ubrzo dođe konobar s dva tanjura u rukama. U svakom tanjuru bio je komad čokoladne torte koja je vrlo ukusno izgledala. Matthew je pažljivo promatrao kako Amelie stavlja prvi komadić torte u usta.
''Kako je ukusno!'' usklikne Amelie.
''Vjerojatno nije ukusnije od tvojih usana!'' reče Matthew nemogavši više odolijevati Amelie. Amelie se zacrveni. Matthew se približi njezinim usnama. Amelie se prepusti čarobnom trenutku. Zatvorivši oči počne približavati svoje lice Matthewovom. Tihom prostorijom odjeknuo je zvuk strastvenog poljupca. Amelie se najednom odmakne i upita samu sebe:''Što ja to radim?! Tek sam upoznala ovog čovjeka!'' Ubrzo dolaze četiri gitarista, te počinju svirati i pjevati:

Iako su se naši pogledi prvi put stopili
Ne mogu odoljeti tvojoj ljepoti
Noćas želim biti samo tvoj
Predati ti se dušom i tijelom

Ove riječi razbile su oblak Amelienih negativnih misli, te je upitala Matthewa:''Ovo si ti naručio?!''
''Nisam!'' nasmiješi se Matthew. ''Nisam mogao znati da ću na tebe naletjeti. Ali moraš priznati da riječi savršeno odgovaraju ovom trenutku.''
Matthew ponovno uhvati Amelie koja se ovaj put u potpunosti prepusti emocijama. Nakon nekoliko strastvenih poljubaca, Matthew uzme Amelie u naručje, te laganim koracima krene s njom van iz restorana. Malobrojni ljudi koji su bili unutra zavidno su ih gledali.
''Da, Matthew. Tekst uistinu odgovara ovom našem trenutku. Želim biti tvoja. Želim ti se noćas predati dušom i tijelom.'' tiho prošapta Amelie. Matthew se nasmiješi i poljubi je. Odvede je u svoju hotelsku sobu. Soba je bila romantična i predivna. U sredini nalazio se uredno posložen bračni krevet, a sa svake strane bio je po jedan noćni ormarić. Na svakome od njih bila je vaza s dvije ruže i zapaljena svijeća. Te svijeće bile su jedino što je rasvjetljavalo tamu sobe. Matthew polegne Amelie na krevet. Očarano su gledali jedno u drugo dok su skidali odjeću sa sebe. Ubrzo je i Matthew legao u krevet i prstima utrnuo obje svijeće. Sobu je tada osvjetljavala Mjesečeva svjetlost. U nezaboravnim strastvenim trenucima te noći, Matthew i Amelie divili su se ljepoti punog Mjeseca. Nakon nekoliko sati, zajedno su zaspali u zagrljaju.
Osvanulo je jutro. Sunčeve zrake otvorile su Ameliene oči. Shvativši da je prvi put u životu provela noć s muškarcem jako se uplašila. Matthew je još spavao. Amelie je polako skinula njegovu ruku sa svog ramena, pokupila odjeću i tiho izišla iz sobe. Odjenula se i plačući pobjegla iz hotela. Nakon petnaestak minuta, Matthew se probudio. Osjetio je tjeskobu odmah u trenutku kad je vidio da Amelie nije uz njega. Naglo je ustao iz kreveta i počeo je dozivati, no nije mu odgovarala. Više je nije mogao naći. Pred vratima hotela ispustio je glasan krik uzvičući njezino ime.
Amelie je u suzama trčala prema svojoj kući. U mislima je ponavljala samo jednu rečenicu:''Matthew, oprosti mi!''
''Prokletnica!'' uzvikne Matthew i razbije svijećnjak o zid. ''Kakva zmija! Samo me iskoristila kako bi se zabavila jednu noć! Kako sam se mogao zaljubiti samo u njene prelijepe i nježne oči?! Kako sam se mogao predati prokletoj strasti koju je u meni izazivao njezin anđeoski pogled, njezina vražja maska?!'' Bacivši se na krevet, Matthew zaplače kao malo dijete.
''Što sam učinila?'' upita Amelie samu sebe gledajući kroz prozor u smjeru hotela. ''Predala sam se muškarcu kojeg uopće ne poznajem. Što li je htio od mene? Je li se doista zaljubio ili je samo trebao noćnu avanturicu? Oh Bože! Samo mu ime znam. Nemam pojma kakva je osoba. Je li očekivao da ću samo tako otići? Ili je sada povrijeđen i tužan što me nema?'' Amelie krene prema vratima, no tada kaže:''Ne! Prekasno je! Ne mogu se više vratiti onamo!''
Matthew odlazi u kafić i naruči viski. Opijajući se uzvikivao je Amelieno ime. Čitav kafić gledao ga je s čuđenjem. Zaštitari su ga silom izvukli van iz kafića da prestane ometati red i mir. Matthew se pijan uputi kući te naleti na Mary, svoju dugogodišnju prijateljicu.
''Matthew, što si učinio?!'' upita užasnuta Mary. ''Što se dogodilo, zašto si ovo napravio?!''
Matthew nije odgovarao na Maryna pitanja, samo je ponavljao Amelieno ime. Mary, koja je već godinama nesretno zaljubljena u Matthewa, bila je neizmjerno ljubomorna kad je shvatila da Matthew u pijanom stanju ponavlja ime druge žene. Odvela ga je svojoj kući. Matthew je zaspao u Marynom krevetu.
Amelie je idući dan otišla na posao nastojeći nastaviti svoj život i zaboraviti čarobnu noć koju je provela uz Matthewa. Iako je nastojala sakriti duševne probleme, ljudi su primijetili njezino čudno ponašanje. U svakoj slici na zidu, Amelie je prepoznavala Matthewa. U svakom dokumentu koji je pogledala čitala je njegovo ime kojega uopće zapravo nije bilo.
Matthew se probudio u Marynom krevetu. Bio je trijezan i pri zdravom razumu. Mary je ušla u sobu i donijela mu pladanj s doručkom.
''Pripremila sam ti sendviče kakve najviše voliš!'' reče Mary smješkajući se i stavi pladanj na krevet.
''Hvala, Mary!'' reče Matthew. ''Hvala što si mi pomogla kad mi je bilo najteže!''
''Joj Matthew!'' uzdahne Mary. ''Dobro znaš koliko te volim i da bih za tebe učinila sve što je u mojoj moći.''
Matthewa dirnu Maryne riječi. Shvati da se ona već mnogo godina trudi zadobiti njegovu ljubav, a on ni u jednom trenutku nije prema njoj osjetio slične osjećaje. Kaže samome sebi kako Mary nije zaslužila takvo ponašanje, da zaslužuje i nagradu za svoj trud.
''Odlučio sam!'' reče Matthew u sebi. ''Neću više razmišljati o prokletoj Amelie. Posvetit ću svoj život tome da učinim Mary sretnom. Ona to uistinu zaslužuje. Nije bitno što ću ja osjećati, bitno je da ona bude sretna uz mene.''
''Zašto si tako zamišljen, Matthew?'' upita ga Mary. ''Što se jučer dogodilo? Nikad u životu se nisi predao alkoholu.''
''Duga priča, Mary! Znam da ti neće biti lako kad ti kažem.''
''Slobodno reci. Znam već da se radi o drugoj ženi jer si joj spominjao ime.''
''U redu... Reći ću ti... Zaljubio sam se kao idiot u osobu koju sam prvi put vidio. Imala je prelijepo lice. Glumila je stidljivost i dobroćudnost. Nisam joj mogao odoljeti i odveo sam je u svoju sobu u hotelu. Proveli smo noć skupa! Predala mi se! No ujutro kad sam se probudio... Više je nije bilo! Napustila me! Ostavila me kao jednokratnu krpu koju je upotrijebila!''
''Oh, Matthew! Tako mi je žao!''
Iako ju je ljubomora izjedala iznutra, Mary je pružila Matthewu psihičku potporu. Nije mu htjela nadosipati sol na ranu ljubomornim scenama.
''Mary! Htio sam ti još nešto reći!'' reče Matthew.
''Hajde, reci!'' znatiželjno odgovori Mary.
''Doista nisi zaslužila onakvo ponašanje. Godinama se trudiš zadobiti moju ljubav, a ja ti nikada nisam uzvratio osjećaje.'' Mary ga je šokirano gledala.
''Molim te, Mary, hoćeš li se udati za mene?'' upita Matthew. Maryine oči su zasjale u tom trenutku, no ubrzo je odgovorila:''Ne, Matthew! Volim te svom dušom, no nisam spremna biti samo tvoja utjeha. Ne želim provesti s tobom nijednu noć dok ti u meni budeš gledao sjenku te Amelie i zamišljao nju kraj sebe!''
''Mary, molim te! Ne želim to!'' reče Matthew. ''Samo mi je važno usrećiti tebe, jer ti to doista zaslužuješ. S vremenom ću te zavoljeti kao ženu, siguran sam!'' Mary je pristala udati se za Matthewa.
''Kada bismo se mogli vjenčati?'' upita Matthew.
''Ne želim žuriti. Želim da prođe dosta vremena da budeš siguran da si doista spreman na to. Neka bude za osam mjeseci!''
''U redu, Mary! Kako ti hoćeš!''
Od tog trenutka prošlo je šest mjeseci. Jednog jutra, Amelie je krenula na posao. Nebo je bilo hladno i sivo. Amelie je pogledala prema nebu i zapitala se:''Zašto, Matthew? Zašto sam te ostavila toga dana? Gdje si sada? Sjećaš li me se još? Iako je prošlo puno vremena i nismo se vidjeli, ja te nisam zaboravila. Nisam te zaboravila i nikad te neću zaboraviti, Matthew! Nikad neću zaboraviti noć kada smo zajedno pali pod magiju Mjeseca!'' Suze su navrle na Ameliene oči. Amelie je nastavila svojim putem i nastojala ne misliti više na Matthewa.
Mary začuje kucanje na vratima svoga stana te otvori. Tamo je stajao Matthew.
''Zdravo, Mary!'' reče Matthew i poljubi Mary.
''Moj Bože!'' pomisli Matthew. ''Prošlo je šest mjeseci od one proklete noći, a još uvijek se sjetim Amelie svaki put kad poljubim Mary! Što da radim, Bože?!''
Spustila se noć. Amelie je pogledala prema prozoru i ugledala pun Mjesec. Oblaka više nije bilo.
''Mjesečeva svjetlost!'' uzdahne Amelie. ''Lijepa kao i one noći! Hoće li me Mjesečeva svjetlost vratiti k tebi, Matthew?''
Prepuštena bolnim mislima, Amelie izađe iz kuće. Gledajući prema Mjesecu, ponovno dođe do mjesta gdje je upoznala Matthewa. Matthew je također lutao ulicama Los Angelesa gledajući Mjesec i razmišljajući o Amelie. Došao je do klupe gdje se nekada susreo s Amelie. Gledao je u Mjesec i zamišljao Amelieno lice. Ne primijetivši Matthewa, Amelie je također sjela na klupu. Matthew također nije nju primijetio. Samo je zureći u Mjesec izgovorio njezino ime. Amelie je zadrhtala kad je čula da netko izgovara njeno ime. Okrenula se i ugledala Matthewa.
''Matthew?!'' usklikne šokirana Amelie, ne mogavši vjerovati da se susrela s njime.
''Amelie?!'' Matthew također nije mogao vjerovati da ih je Mjesečeva svjetlost ponovno spojila. Amelie je okrenula glavu i tiho zaplakala.
''Zašto si to učinila, Amelie?! Zašto si me ostavila te noći kao bezvrijednu staru krpu?!'' Amelie je gorko zaplakala i bacila se Matthewu u zagrljaj. Matthew nije mogao glumiti ravnodušnost te ju je čvrsto stisnuo k sebi.
''Molim te, oprosti mi, Matthew! Oprosti mi što sam tako ostavila najveće blago koje sam imala!''
Matthew nije mogao prozboriti ni riječi. Samo je slušao Amelie koja mu je u suzama pričala što se dogodilo nakon te noći.
''Tog jutra kad sam se probudila bila sam neizmjerno uplašena. To je bilo prvi put da sam se podala muškarcu. I to muškarcu kojeg prvi put vidim, kojeg ne poznajem! Nisam znala što učiniti u tom trenutku i pobjegla sam nadajući se da ćeš me zaboraviti!'' Amelien glas drhtao je u plaču.
''Zaboraviti te...'' uzdahne Matthew. ''Ne pitaj jesam li te zaboravio. Pitanje je jesi li ti mene zaboravila?''
''Nisam te zaboravila. Niti jednog trenutka! Svakoga dana i svake noći pitala sam se gdje si i misliš li na mene kao ja na tebe!''
Sva gorčina nestala je iz Matthewovog srca u tom trenutku. Matthew i Amelie ponovno su se strastveno poljubili, kao one noći. Odjedanput je naišla Mary. Vidjela ih je kako se ljube i kako se njihova lica utapaju u suzama radosnicama. Nije htjela prekidati romantični trenutak. Samo se tužno uputila kući. Shvatila je da nema smisla da se nastavi boriti za Matthewa, da je očito da je Amelie ljubav njegovog života i njegova sudbina. Napisala je oproštajno pismo i ubacila ga u Matthewov poštanski sandučić. Spakirala je stvari u dva kovčega i odlučila zauvijek otputovati iz Los Angelesa.
Matthew se vratio kući sretan što ga je sudbina ponovno spojila s Amelie. Pronašao je u poštanskom sandučiću pismo i otvorio ga. U pismu je stajalo:

Dragi Matthew,

Preostala su samo dva mjeseca do našeg vjenčanja, no nisam to mogla učiniti. Znam da je Amelie ljubav tvog života i ne bih mogla mirno spavati znajući da si žrtvovao pravu ljubav zbog mene. Odlazim iz Los Angelesa i vjerojatno se više nećemo vidjeti. Nemoj se brinuti zbog mene, započni novi život uz Amelie. Stvoreni ste jedno za drugo. Ja odlazim, ali znaj da ću te zauvijek čuvati u srcu.

Zbogom,
Mary

Matthew tužno uzdahne kad pročita Maryino oproštajno pismo, no tada shvati da se zapravo oslobodio velikog tereta s duše. Potrčao je do Ameliene kuće i pozvonio. Amelie je otvorila i bila je presretna kad ga je vidjela. Matthew je kleknuo pred nju i stavio joj zaručnički prsten na prst, a potom je pitao hoće li se udati za njega. Amelie se rasplakala od sreće u tom trenutku. Kroz suze uspjela je prozboriti jednu riječ:''Hoću!''.
Matthew i Amelie vjenčali su se za dva tjedna. Svake noći pogledavali su prema Mjesecu i divili se njegovoj svjetlosti koja je ponovno spojila i zauvijek ujedinila njihove živote.

kraj
- 22:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.10.2007.

Izbacivanje tereta iz duše

Neka kaže tko što hoće... neka mi se smije tko hoće... ali nakon iskustva danas odlučio sam da neću više glumiti da je za mene Belinda samo naj pjevačica, i da me svi zajebavaju da sam zaljubljen u nju...

Ne mogu reći da prema njoj ne osjećam ništa, jer nije istina!!!!!!! Ali ono što osjećam je nešto iznad ljudskog uma, nešto što ljudski um još nije opisao ni imenovao. Nije to zaljubljenost, to je po meni nešto više od toga... nešto neopisivo, nešto čarobno... nadnaravno...

Nema mi slađeg provođenja vremena od slušanja njenih pjesama... nema mi ukusnije duševne hrane i jačeg duševnog lijeka od nje... Njezine pjesme odzvanjaju mi u glavi čitav dan... nema trenutka kad ona nije u jednom kutku mojih misli i moga srca... mislim na nju u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti... uvijek!!!!! Zidovi moje sobe oblijepljeni su njenim slikama. Osim toga, ona je moja velika inspiracija za pjesme. Mislim da nijednoj osobi u koju sam bio zaljubljen (u doslovnom smislu te riječi) nisam napisao toliko pjesama koliko sam napisao Belindi. To su naizgled tipične ljubavne pjesme... da, samo to, jer kao što sam već rekao, čovjek još nije opisao i imenovao takav čarobni osjećaj kakav ja osjećam prema njoj, zato se čak ni u pjesmama ne mogu pojaviti riječi koje će ga dovoljno dobro opisati... I neću poricati, više neću poricati... svaka pjesma koju u zadnje vrijeme napišem upućena je Belindi, ili sam za nju dobio ideju iz neke Belindine pjesme... treće opcije nema. Sljedeća knjiga koju ću izdati zvat će se "Pod magijom Mjeseca", u čast Belindi i pjesmi La Luna u kojoj kaže "noć kad smo pali pod magiju Mjeseca". U knjizi će biti sve pjesme za koje mi je inspiracija bila ona sama, ili neka pojedinačna njena pjesma.

Naime, nedavno sam imao virozu i umirao sam od temperature... bio sam kod bake, a kad sam sjeo u auto i krenuo kući, u autu je svirala La Luna, meni najdraža Belindina pjesma. Neka kaže tko što hoće, ali u tih pet minuta ja sam dobio energiju i ojačao mi je imunitet... do ujutro visoka temperatura je nestala!!!!!!!

Nadam se da sada neki razumiju zašto mi toliko smeta kad netko o njoj kaže zlonamjernu riječ... zašto je kompliment njoj još veći kompliment meni, zašto je uvreda njoj nož u mome srcu...

Evo vam jedna pjesma u kojoj sam pokušao opisati ono što osjećam:

Nepoznati osjećaj

Može li um upravljati osjećajima?
Katkad uistinu ne može
Jer postoje takvi osjećaji
Kojima ni ljudski um ime ne zna...

U mome srcu gori jedan takav osjećaj
Osjećaj koji obuzima moju dušu,
Krade moje vrijeme, moj život
To je čaroban osjećaj...

Ti si zapalila plamen toga osjećaja
Jer u trenutku kad si se pojavila...
Zavladala si mojom dušom
I zatvorila sva vrata mog srca...

No nikad nisam dotaknuo tvoje tijelo
Nikad nisam osjetio tvoju prisutnost
Ti si za mene samo čaroban glas
I dvodimenzionalna slika na ekranu

Iako sam te više puta osjetio u blizini
To je bio samo trenutak mašte emocija
Nikada te nisam uistinu vidio
Nikada se nisi pojavila preda mnom

Kakav li je to osjećaj što osjećam?
To je osjećaj iznad ljudskog uma
I budući da si ispunila moju dušu čarolijom
Neka se odsad čarobnim osjećajem zove...

Znam da će se sad pojaviti mnogo ljudi koji me neće shvatiti i koji će reći da sam umobolan, ali baš me briga... Bit će mi drago ako me netko ipak shvati, iako ne vjerujem da će toga biti. Dosadilo mi je nositi masku nečega što nisam, i licemjerno se smijati na zajebancije tipa "zaljubio se u babu od 49 godina". Neka sada svi znaju što osjećam, ako se to uopće može shvatiti...
- 01:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 05.10.2007.

Uvrede...

Kako reagiramo na uvrede? Svatko na svoj način na svaku pojedinu uvredu...

Tipične su uvrede tipa "jebem ti mater". Isplati li se uzrujavati za to, započinjati svađu ili možda fizički obračun? Ja smatram da ne... to je tako uobičajena i zastarjela uvreda, nekima čak i poštapalica, izraz koji se koristi svakodnevno svaki put kad nam nešto nije po volji... To je nešto tako beznačajno, na kraju krajeva i neostvarivo, a svakome toliko smeta ta riječ i toliko se naljuti kad mu je netko uputi, kao da on to nikad ne kaže... Zamisli...rolleyes

No vrlo je neobično na što se ja vrijeđam... kad netko vrijeđa nešto što ja volim i što me zanima, ne mogu si pomoći, ja se naljutim i pobijesnim. Zvuči malo glupo i sigurno si mislite "Mo'š mislit', pa ne vrijeđa tebe". Da, ali tko vrijeđa ono što ja volim, vrijeđa moj ukus i kroz to vrijeđa mene. Kako da se ne naljutim? Nije li logično kad najbolje razmislite?

Jedna u školi mi je danas popljuvala Belindu...burninmadburninmadburninmadburninmadburninmadburninmad Rugala se njenim pjesmama, njenim spotovima i nazivala je pogrdnim imenima. Trajala je nastava i nisam joj mogao reći što je ide. Osjećao sam toliki bijes, toliko me izjedala želja da joj sve istresem u facu...burninmadburninmadburninmad Kasnije sam joj rekao da nije ni prva ni zadnja ljubomorna na Belindu, neka se samo pogleda u ogledalo, te da će shvatiti da Belinda ima prelijepo lice i prelijep glas, dok ona ima facu zgnječenog žohara i glas traktora. Nisam se osjećao mirno sve dok joj to nisam rekao. Ona mi se na to nasmijala, ali mislim da joj ipak nije bilo svejedno. Tek tada sam ugasio tu bijesnu vatru što je gorjela u mom srcu nakon tih njenih bezobraznih riječi. Pokazao sam joj da za uvrede Belindi nikad nikome ne ostajem dužan!!!!!!!!cool

Sigurno mislite koji sam ja kreten što se ne ljutim kad mi netko kaže "jebem ti mater". Ma dajte, što ću se ljutiti na jedan takav glupavi izraz? Ma klinac će meni netko jebati mater, to su samo prazne glupe riječi. Na to ne vrijedi trošiti živce. Što ću se živcirati kad mi netko psuje mater, kad znam da je ionako nikad neće jebatiroflroflroflroflrofl Nije li tako???zubo

Ajde ne da mi se sad više filozofirati, samo što se mene tiče, imajte na umu... Ako nemate što normalno reći o Belindi, ne spominjite je
- 23:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.10.2007.

Glazba

Zašto slušamo glazbu? To je vrlo zanimljivo pitanje koje će rijetko koja osoba postaviti. Glazba je već mnogo godina vrlo poznat i važan dio svakodnevnog života gotovo svake osobe na ovom svijetu. Svatko tko sluša glazbu, sluša je iz određenih razloga, koji nisu kod svake osobe isti. Postoji mnogo oblika glazbe i svatko ima određeni oblik koji voli slušati, koji u njemu potiče određene osjećaje.

Jedan moj prijatelj sluša metal. Sluša ga već nekoliko godina. Baš sam mu jučer postavio to zanimljivo pitanje, zašto sluša baš taj oblik glazbe i što ta glazba u njemu potiče. Naime, on se dobro razumije u glazbu i član je školskog benda. Govori da su Megadeth i Metallica, njegovi najdraži bendovi, izvrsni svirači i da slušanje njihove glazbe za njega predstavlja savršenstvo. Vrlo zanimljiv odgovor.

Zašto sam ja počeo slušati glazbu? – pitanje je na koje si više ne znam dati odgovor. Prvo što sam slušao bio je Edo Maajka. Nisam oduvijek tip kakav sam sada, nekad sam volio sve mračno i negativno. Edo Maajka je imao smiješne tekstove s puno psovki koje su me najviše privlačile. Ta glazba u meni nije budila nikakve osjećaje, samo sam osjećao zadovoljstvo dok sam slušao smiješne tekstove njegovih pjesama. Nisam tada poznavao glazbu na način na koji je poznajem danas.

Nisam zauvijek ostao takva osoba. S promjenom mojih osobina promijenio se i moj izbor glazbe. Kad sam upoznao prave ljudske osjećaje koje sada poznajem i imam, počeo sam slušati latino glazbu. Započeo sam s time skidajući s interneta meni najljepše uvodne pjesme iz meksičkih telenovela. To je bila romantična glazba – prelijepi tekstovi, puni ljubavi i emocija, prelijepi ritmovi i melodije ugodne mome uhu, i španjolski jezik koji već godinama obožavam. Ta glazba prodirala mi je u dušu, doticala moje osjećaje... Osjećao sam kako proživljavam sve o čemu pjesme govore. Tu sam glazbu slušao uglavnom dok pješačim da ubijem vrijeme, ili dok nešto naporno radim.

Jednoga dana, i to se promijenilo. Dok sam išao kući od ortodonta iz Đakova, u autu mi je za uho zapela neka pjesma koja više puta spominje riječ ''la Luna'' (Mjesec). Pjesma je na engleski, ali više puta se na španjolskom ponavljalo ''la Luna la Luna''. Nisam znao tko pjeva pjesmu, nisam znao ništa o njoj, samo taj jedan stih. Pjesma je završila, no meni je ostala usiječena u sjećanje. Kad sam došao kući, pronašao sam na internetu tu pjesmu i saznao ime pjevačice. Skinuo sam pjesmu i poslušao je. Kako imam problema s raspoznavanjem riječi u pjesmama bez da prethodno pročitam tekst pjesme, nisam znao o čemu pjesma govori, ali mi se svidio naslov pjesme ''La Luna'' i što često ponavlja tu riječ.

Kad sam na internetu pronašao tekst ''La Lune'', svidjela mi se više nego ikada prije. Uistinu je predivna i prepuna osjećaja. Nisam pamtio kada me zadnji put tako osvojila neka pjesma koja nije na španjolskom. Pjevačica je opisivala dan kad je upoznala ljubav svog života, te noć kada je s njime ''pala pod magiju Mjeseca''. Pred kraj pjesme govori kako ni sama ne zna zašto ga je ostavila toga dana i kako ne zna gdje je.

Idući dan, ponovno sam na radiju čuo ''La Lunu''. Shvatio sam da je tada bila hit tjedna Slavonskog radija. Nakon toga, postao sam ovisan o toj pjesmi. Slušao sam je po dvadeset i više puta na dan. To je bila za mene najteža pjesma za naučiti pjevati, ali i najvrjednija tog truda. Svaki dan i svaku noć, u glavi su mi odzvanjale riječi te pjesme. Nisam mogao zamisliti da prođe nekoliko sati, a da barem jednom ne čujem ''La Lunu''.

Nakon nekoliko dana ovisničkog slušanja ''La Lune'', poželio sam nešto više od Belinde Carlisle, pjevačice koja je tu čarobnu pjesmu otpjevala. Pitao sam tatu bi li mi mogao nabaviti njezin album ''Runaway Horses'' (Odbjegli konji), album na kojem postoji pjesma ''La Luna''. Dobio sam taj CD, CD ''The Best of Belinda'' (Belindini najbolji hitovi) i DVD s njenim koncertom ''Runaway Live'' (Odbjegli uživo). Kad sam isprva odslušao CD ''Runaway Horses'', nijedna pjesma me nije toliko privukla kao ''La Luna'', no već sljedeći put kad sam slušao, i druge pjesme počele su mi odzvanjati u glavi. Nakon što sam odgledao koncert ''Runaway Live'', naprosto sam poludio za Belindom. Belinda je postala moja omiljena pjevačica i mnogo više od toga. Vidio sam i neke njezine spotove, između ostalih i spot ''La Luna''. Nije me više privlačio samo njen glas, nego i njezina ljepota. Njezine prekrasne oči kojima mi upija pogled, njezino predivno lice, uz čarobni glas kojim pjeva te prelijepe pjesme. Za mene Belinda je najveće čudo, najljepše umjetničko djelo Majke Prirode i nekad se doista pitam može li na ovom planetu postojati takvo savršenstvo poput nje, takve kakvom je prikazana. Ne mogu znati kakva je ona osoba, ali sudeći po onome što znam rekao bih da je predivna osoba koju bi svatko poželio imati uz sebe, jer smatram da osoba koja u pjesmama izgovara tako prekrasne riječi ne može imati lošu narav ili lošu dušu, no nikad se ne zna.

Kako mi se Belinda neizmjerno svidjela na svaki način, zakleo sam se samome sebi da neću stati dok ne skinem s interneta pjesme sa svih njezinih CDa i ne složim pravu kolekciju njezinih pjesama. To sam i učinio. Nakon nekoliko dana, pjesme svih njezinih jedanaest CDa bili su na mom računalu, a ubrzo sam ih snimio na CDe i umetnuo ih u kutije s odgovarajućim omotima. Izgledaju kao originalni CDi. Naravno, moje kolekcionarstvo ovdje nije stalo. Nastavio sam skupljati sav multimedijalni materijal vezan za nju: slike, video spotove, snimke s koncerata, instrumentale, remixe i pjesme koje je Belinda snimila, ali nikad stavila na CDe.

Ono zanimljivo je što nijedna glazba nije toliko duboko dotaknula moju dušu, toliko duboko se uvukla u nju, kao Belinda i njezine pjesme. Glazba za mene više nije samo usputna stvar u životu, Belinda za mene više nije samo omiljena pjevačica. Latino glazbu sam slušao da ubijem vrijeme i da si olakšam neki težak, naporan ili jednostavno dosadan posao. Belindu slušam jer sam ovisan o njoj, jer bih poludio da je ne slušam, jer liječi moju dušu i smiruje sve moje negativne emocije, moju tugu i moju bol, moj bijes i moj strah. Belinda je moje najslađe provođenje vremena, moja duševna hrana i moj duševni lijek, moje misli kroz dan i noć, moja java i moj san, moje Sunce i moji oblaci, moj Mjesec i moja zvijezda... moja najljepša opsesija. Oblijepio sam sobu njenim slikama, a specijalne slike sam stavio na zid pored kreveta, tako da joj svake noći uputim posljednji pogled prije no što moja duša utone u san.

Sada dok slušam neku latino pjesmu... Sviđa mi se, naravno da mi se sviđa, ali više ne osjećam isto što sam osjećao prije, ono što sad osjećam uz Belindu. Ne osjećam riječi kako prodiru na dno moje duše, jer Belinda je otvorila veće dubine moje duše nego što ih je otvorio latino, dubine koje ta glazba ne može dotaknuti. Svoj MP3 player sam ispraznio kako bih ga nakon toga napunio Belindinim pjesmama.

Moja ovisnost zapravo nije nestala, samo se promijenila. Nisam više ovisan o pjesmi ''La Luna'', ali ovisan sam o Belindi, o istom tom čarobnom glasu koji je tu pjesmu otpjevao. Mislim da bih naprosto poludio da prođe jedan dan, a da ne čujem nijednu njezinu pjesmu. Odslušao sam sve njezine pjesme. Sve mi se sviđaju, ali ponajviše album ''Runaway Horses'' i pjesma ''La Luna''. ''La Luna'' je zadržala posebno mjesto na mojoj top listi Belindinih pjesama i u mom srcu. Svake večeri dok je Mjesec pred mojim prozorom, ugasim svjetlo u sobi, prigušim svaki drugi zvuk s računala, te slušam ''La Lunu'' gledajući Mjesec. No vidio se Mjesec s mog prozora ili ne, svake noći u krevetu prije spavanja slušam ''La Lunu'' na MP3 playeru. To je moj ritual.

Uistinu je nevjerojatno koliko glazba može promijeniti život i dušu neke osobe. Nevjerojatno je kakve osjećaje može izazvati čaroban glas jedne osobe. Nevjerojatno je koliko različitih osjećaja u pojedinoj osobi može izazvati određeni oblik glazbe, kako mnogo razloga postoji zašto netko sluša upravo onu glazbu koju sluša i koju voli... Doista je nevjerojatno.
- 22:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.10.2007.

Novi blog!!!!!

Dragi ljudi,

nakon dugog vremena vraćam se u svijet blogova. Na svoj stari blog dugo ništa nisam napisao. Kako sam sada ponovno ušao u svijet blogova, i to inspiriran svojom obožavanom pjevačicom Belindom Carlisle, otvorio sam novi blog i odlučio započeti ponovno. Na blogu ću pisati o svojoj svakodnevici, ali mnogo toga bit će vezano za Belindu, jer ipak ona je moja primarna zanimacija i moja najljepša opsesija.
- 22:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #