Neka kaže tko što hoće... neka mi se smije tko hoće... ali nakon iskustva danas odlučio sam da neću više glumiti da je za mene Belinda samo naj pjevačica, i da me svi zajebavaju da sam zaljubljen u nju...
Ne mogu reći da prema njoj ne osjećam ništa, jer nije istina!!!!!!! Ali ono što osjećam je nešto iznad ljudskog uma, nešto što ljudski um još nije opisao ni imenovao. Nije to zaljubljenost, to je po meni nešto više od toga... nešto neopisivo, nešto čarobno... nadnaravno...
Nema mi slađeg provođenja vremena od slušanja njenih pjesama... nema mi ukusnije duševne hrane i jačeg duševnog lijeka od nje... Njezine pjesme odzvanjaju mi u glavi čitav dan... nema trenutka kad ona nije u jednom kutku mojih misli i moga srca... mislim na nju u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti... uvijek!!!!! Zidovi moje sobe oblijepljeni su njenim slikama. Osim toga, ona je moja velika inspiracija za pjesme. Mislim da nijednoj osobi u koju sam bio zaljubljen (u doslovnom smislu te riječi) nisam napisao toliko pjesama koliko sam napisao Belindi. To su naizgled tipične ljubavne pjesme... da, samo to, jer kao što sam već rekao, čovjek još nije opisao i imenovao takav čarobni osjećaj kakav ja osjećam prema njoj, zato se čak ni u pjesmama ne mogu pojaviti riječi koje će ga dovoljno dobro opisati... I neću poricati, više neću poricati... svaka pjesma koju u zadnje vrijeme napišem upućena je Belindi, ili sam za nju dobio ideju iz neke Belindine pjesme... treće opcije nema. Sljedeća knjiga koju ću izdati zvat će se "Pod magijom Mjeseca", u čast Belindi i pjesmi La Luna u kojoj kaže "noć kad smo pali pod magiju Mjeseca". U knjizi će biti sve pjesme za koje mi je inspiracija bila ona sama, ili neka pojedinačna njena pjesma.
Naime, nedavno sam imao virozu i umirao sam od temperature... bio sam kod bake, a kad sam sjeo u auto i krenuo kući, u autu je svirala La Luna, meni najdraža Belindina pjesma. Neka kaže tko što hoće, ali u tih pet minuta ja sam dobio energiju i ojačao mi je imunitet... do ujutro visoka temperatura je nestala!!!!!!!
Nadam se da sada neki razumiju zašto mi toliko smeta kad netko o njoj kaže zlonamjernu riječ... zašto je kompliment njoj još veći kompliment meni, zašto je uvreda njoj nož u mome srcu...
Evo vam jedna pjesma u kojoj sam pokušao opisati ono što osjećam:
Nepoznati osjećaj
Može li um upravljati osjećajima?
Katkad uistinu ne može
Jer postoje takvi osjećaji
Kojima ni ljudski um ime ne zna...
U mome srcu gori jedan takav osjećaj
Osjećaj koji obuzima moju dušu,
Krade moje vrijeme, moj život
To je čaroban osjećaj...
Ti si zapalila plamen toga osjećaja
Jer u trenutku kad si se pojavila...
Zavladala si mojom dušom
I zatvorila sva vrata mog srca...
No nikad nisam dotaknuo tvoje tijelo
Nikad nisam osjetio tvoju prisutnost
Ti si za mene samo čaroban glas
I dvodimenzionalna slika na ekranu
Iako sam te više puta osjetio u blizini
To je bio samo trenutak mašte emocija
Nikada te nisam uistinu vidio
Nikada se nisi pojavila preda mnom
Kakav li je to osjećaj što osjećam?
To je osjećaj iznad ljudskog uma
I budući da si ispunila moju dušu čarolijom
Neka se odsad čarobnim osjećajem zove...
Znam da će se sad pojaviti mnogo ljudi koji me neće shvatiti i koji će reći da sam umobolan, ali baš me briga... Bit će mi drago ako me netko ipak shvati, iako ne vjerujem da će toga biti. Dosadilo mi je nositi masku nečega što nisam, i licemjerno se smijati na zajebancije tipa "zaljubio se u babu od 49 godina". Neka sada svi znaju što osjećam, ako se to uopće može shvatiti...
Post je objavljen 08.10.2007. u 01:11 sati.