Zašto slušamo glazbu? To je vrlo zanimljivo pitanje koje će rijetko koja osoba postaviti. Glazba je već mnogo godina vrlo poznat i važan dio svakodnevnog života gotovo svake osobe na ovom svijetu. Svatko tko sluša glazbu, sluša je iz određenih razloga, koji nisu kod svake osobe isti. Postoji mnogo oblika glazbe i svatko ima određeni oblik koji voli slušati, koji u njemu potiče određene osjećaje.
Jedan moj prijatelj sluša metal. Sluša ga već nekoliko godina. Baš sam mu jučer postavio to zanimljivo pitanje, zašto sluša baš taj oblik glazbe i što ta glazba u njemu potiče. Naime, on se dobro razumije u glazbu i član je školskog benda. Govori da su Megadeth i Metallica, njegovi najdraži bendovi, izvrsni svirači i da slušanje njihove glazbe za njega predstavlja savršenstvo. Vrlo zanimljiv odgovor.
Zašto sam ja počeo slušati glazbu? – pitanje je na koje si više ne znam dati odgovor. Prvo što sam slušao bio je Edo Maajka. Nisam oduvijek tip kakav sam sada, nekad sam volio sve mračno i negativno. Edo Maajka je imao smiješne tekstove s puno psovki koje su me najviše privlačile. Ta glazba u meni nije budila nikakve osjećaje, samo sam osjećao zadovoljstvo dok sam slušao smiješne tekstove njegovih pjesama. Nisam tada poznavao glazbu na način na koji je poznajem danas.
Nisam zauvijek ostao takva osoba. S promjenom mojih osobina promijenio se i moj izbor glazbe. Kad sam upoznao prave ljudske osjećaje koje sada poznajem i imam, počeo sam slušati latino glazbu. Započeo sam s time skidajući s interneta meni najljepše uvodne pjesme iz meksičkih telenovela. To je bila romantična glazba – prelijepi tekstovi, puni ljubavi i emocija, prelijepi ritmovi i melodije ugodne mome uhu, i španjolski jezik koji već godinama obožavam. Ta glazba prodirala mi je u dušu, doticala moje osjećaje... Osjećao sam kako proživljavam sve o čemu pjesme govore. Tu sam glazbu slušao uglavnom dok pješačim da ubijem vrijeme, ili dok nešto naporno radim.
Jednoga dana, i to se promijenilo. Dok sam išao kući od ortodonta iz Đakova, u autu mi je za uho zapela neka pjesma koja više puta spominje riječ ''la Luna'' (Mjesec). Pjesma je na engleski, ali više puta se na španjolskom ponavljalo ''la Luna la Luna''. Nisam znao tko pjeva pjesmu, nisam znao ništa o njoj, samo taj jedan stih. Pjesma je završila, no meni je ostala usiječena u sjećanje. Kad sam došao kući, pronašao sam na internetu tu pjesmu i saznao ime pjevačice. Skinuo sam pjesmu i poslušao je. Kako imam problema s raspoznavanjem riječi u pjesmama bez da prethodno pročitam tekst pjesme, nisam znao o čemu pjesma govori, ali mi se svidio naslov pjesme ''La Luna'' i što često ponavlja tu riječ.
Kad sam na internetu pronašao tekst ''La Lune'', svidjela mi se više nego ikada prije. Uistinu je predivna i prepuna osjećaja. Nisam pamtio kada me zadnji put tako osvojila neka pjesma koja nije na španjolskom. Pjevačica je opisivala dan kad je upoznala ljubav svog života, te noć kada je s njime ''pala pod magiju Mjeseca''. Pred kraj pjesme govori kako ni sama ne zna zašto ga je ostavila toga dana i kako ne zna gdje je.
Idući dan, ponovno sam na radiju čuo ''La Lunu''. Shvatio sam da je tada bila hit tjedna Slavonskog radija. Nakon toga, postao sam ovisan o toj pjesmi. Slušao sam je po dvadeset i više puta na dan. To je bila za mene najteža pjesma za naučiti pjevati, ali i najvrjednija tog truda. Svaki dan i svaku noć, u glavi su mi odzvanjale riječi te pjesme. Nisam mogao zamisliti da prođe nekoliko sati, a da barem jednom ne čujem ''La Lunu''.
Nakon nekoliko dana ovisničkog slušanja ''La Lune'', poželio sam nešto više od Belinde Carlisle, pjevačice koja je tu čarobnu pjesmu otpjevala. Pitao sam tatu bi li mi mogao nabaviti njezin album ''Runaway Horses'' (Odbjegli konji), album na kojem postoji pjesma ''La Luna''. Dobio sam taj CD, CD ''The Best of Belinda'' (Belindini najbolji hitovi) i DVD s njenim koncertom ''Runaway Live'' (Odbjegli uživo). Kad sam isprva odslušao CD ''Runaway Horses'', nijedna pjesma me nije toliko privukla kao ''La Luna'', no već sljedeći put kad sam slušao, i druge pjesme počele su mi odzvanjati u glavi. Nakon što sam odgledao koncert ''Runaway Live'', naprosto sam poludio za Belindom. Belinda je postala moja omiljena pjevačica i mnogo više od toga. Vidio sam i neke njezine spotove, između ostalih i spot ''La Luna''. Nije me više privlačio samo njen glas, nego i njezina ljepota. Njezine prekrasne oči kojima mi upija pogled, njezino predivno lice, uz čarobni glas kojim pjeva te prelijepe pjesme. Za mene Belinda je najveće čudo, najljepše umjetničko djelo Majke Prirode i nekad se doista pitam može li na ovom planetu postojati takvo savršenstvo poput nje, takve kakvom je prikazana. Ne mogu znati kakva je ona osoba, ali sudeći po onome što znam rekao bih da je predivna osoba koju bi svatko poželio imati uz sebe, jer smatram da osoba koja u pjesmama izgovara tako prekrasne riječi ne može imati lošu narav ili lošu dušu, no nikad se ne zna.
Kako mi se Belinda neizmjerno svidjela na svaki način, zakleo sam se samome sebi da neću stati dok ne skinem s interneta pjesme sa svih njezinih CDa i ne složim pravu kolekciju njezinih pjesama. To sam i učinio. Nakon nekoliko dana, pjesme svih njezinih jedanaest CDa bili su na mom računalu, a ubrzo sam ih snimio na CDe i umetnuo ih u kutije s odgovarajućim omotima. Izgledaju kao originalni CDi. Naravno, moje kolekcionarstvo ovdje nije stalo. Nastavio sam skupljati sav multimedijalni materijal vezan za nju: slike, video spotove, snimke s koncerata, instrumentale, remixe i pjesme koje je Belinda snimila, ali nikad stavila na CDe.
Ono zanimljivo je što nijedna glazba nije toliko duboko dotaknula moju dušu, toliko duboko se uvukla u nju, kao Belinda i njezine pjesme. Glazba za mene više nije samo usputna stvar u životu, Belinda za mene više nije samo omiljena pjevačica. Latino glazbu sam slušao da ubijem vrijeme i da si olakšam neki težak, naporan ili jednostavno dosadan posao. Belindu slušam jer sam ovisan o njoj, jer bih poludio da je ne slušam, jer liječi moju dušu i smiruje sve moje negativne emocije, moju tugu i moju bol, moj bijes i moj strah. Belinda je moje najslađe provođenje vremena, moja duševna hrana i moj duševni lijek, moje misli kroz dan i noć, moja java i moj san, moje Sunce i moji oblaci, moj Mjesec i moja zvijezda... moja najljepša opsesija. Oblijepio sam sobu njenim slikama, a specijalne slike sam stavio na zid pored kreveta, tako da joj svake noći uputim posljednji pogled prije no što moja duša utone u san.
Sada dok slušam neku latino pjesmu... Sviđa mi se, naravno da mi se sviđa, ali više ne osjećam isto što sam osjećao prije, ono što sad osjećam uz Belindu. Ne osjećam riječi kako prodiru na dno moje duše, jer Belinda je otvorila veće dubine moje duše nego što ih je otvorio latino, dubine koje ta glazba ne može dotaknuti. Svoj MP3 player sam ispraznio kako bih ga nakon toga napunio Belindinim pjesmama.
Moja ovisnost zapravo nije nestala, samo se promijenila. Nisam više ovisan o pjesmi ''La Luna'', ali ovisan sam o Belindi, o istom tom čarobnom glasu koji je tu pjesmu otpjevao. Mislim da bih naprosto poludio da prođe jedan dan, a da ne čujem nijednu njezinu pjesmu. Odslušao sam sve njezine pjesme. Sve mi se sviđaju, ali ponajviše album ''Runaway Horses'' i pjesma ''La Luna''. ''La Luna'' je zadržala posebno mjesto na mojoj top listi Belindinih pjesama i u mom srcu. Svake večeri dok je Mjesec pred mojim prozorom, ugasim svjetlo u sobi, prigušim svaki drugi zvuk s računala, te slušam ''La Lunu'' gledajući Mjesec. No vidio se Mjesec s mog prozora ili ne, svake noći u krevetu prije spavanja slušam ''La Lunu'' na MP3 playeru. To je moj ritual.
Uistinu je nevjerojatno koliko glazba može promijeniti život i dušu neke osobe. Nevjerojatno je kakve osjećaje može izazvati čaroban glas jedne osobe. Nevjerojatno je koliko različitih osjećaja u pojedinoj osobi može izazvati određeni oblik glazbe, kako mnogo razloga postoji zašto netko sluša upravo onu glazbu koju sluša i koju voli... Doista je nevjerojatno.
Post je objavljen 04.10.2007. u 22:44 sati.