srijeda, 10.10.2007.

Mjesečeva svjetlost

Dragi čitatelji,

Prvi put napisao sam nešto što nije pjesma. Napisao sam jednu pripovijetku. Kao što možete vidjeti, naslov je "Mjesečeva svjetlost". Koga zanima, neka čita. Napominjem, prilično je duga. Punih 5 stranica teksta u Wordu s veličinom slova 12.

Mjesečeva svjetlost


U kasnim satima jednog vedrog ljetnog dana, mrak se polako počeo nadvijati nad ulice Los Angelesa. Grad je bio vedar i pun života, a Mjesec je svojim sjajem osvjetljavao put prolaznicima. U tim satima, lijepa i otmjena žena po imenu Amelie Carlstone išla je umorna kući s posla. Prolazeći kroz gomilu, umor ju je polako svladavao. Najednom nije više mogla hodati te je sjela na obližnju klupu. Na klupi je sjedio neki muškarac njezinih godina. Okrenuvši glavu ugledao je prelijepu ženu koja je sjela pored njega. Najednom, Amelie se okrenula prema njemu i zacrvenjela se kad ga je vidjela.
''Oprostite, smetam li?'' pitala je Amelie.
''Ni govora, samo sjedite.'' odgovori on.
Prolazile su minute, a Amelie i nepoznati muškarac samo su šutjeli, no potajno su pogledavali jedno prema drugome.
''Kako su zvijezde samo lijepe!'' najednom reče Amelie.
''Da, uistinu su prekrasne.'' odgovori ovaj. – A pogledajte samo Mjesec kako lijepo sjaji!
''Da, uistinu lijepo.'' odgovori Amelie, te odjedanput kaže:''Molim te, nemoj mi se obraćati s vi.''
''U redu.'' reče on nasmiješivši se.
''Kako se zoveš?'' znatiželjno pita Amelie
''Matthew.''
''Amelie, drago mi je.''
Naizgled gledajući prema nebu, Matthew i Amelie nisu propuštali trenutke da
pogledavaju jedno prema drugome. U trenutku njihovi se pogledi stope u jedno. Matthew se zacrveni od stida u tom trenutku, a potom ustane s klupe. Amelie ustane odmah za njime. Pogledavši ravno u Matthewovo lice, Amelie ugleda Mjesec kako se odražava u njegovim očima, te se također zacrveni. Matthew opazi drhtaj u Amelienim očima te joj kaže:
''Uistinu imaš lijepe oči, Amelie!''
''Oh, puno hvala!''
Amelie se još više postidi na Matthewov kompliment te poželi pobjeći, no Matthew
primi njezinu ruku te joj kaže neka ne odlazi.
''Zašto bježiš? Nemoj otići. Radije malo prošećimo!''
Nemogavši odoljeti Matthewovoj zamolbi, Amelie krene njegovim putem.
''Gdje stanuješ, Matthew?'' upita Amelie.
''Na drugom kraju Los Angelesa.'' odgovori Matthew. ''A ti?''
''Meni je ostalo dvjestotinjak metara do kuće. Ali naprosto nisam više mogla hodati, posao me uistinu iscrpio. Morala sam sjesti.''
Matthew i Amelie potom su se nasmijali u isti glas. Osjećali su jedan čarobno lijep osjećaj dok su se oboje smijali. Amelie nije gledala put kojim ide, samo je slijedila Matthewove korake. Matthew je vrškom oka gledao Amelieno lice. Bio je neizmjerno uzbuđen i zanimalo ga je kakvim će se sjajem njezine oči ispuniti kad podigne pogled. Podigavši pogled, Amelie shvati da je slijedeći Matthewa bez razmišljanja stigla do svog najdražeg restorana. Njezine su se oči ispunile sretnim sjajem i okrenula je pogled prema Matthewu.
''Zar mi čitaš misli?'' upita Amelie. ''Zar si znao da je ovo moj omiljeni restoran?''
''Nisam znao.'' odgovori Matthew nasmiješivši se od uha do uha.
Matthew i Amelie su ušli u restoran. Unutra je zaista bilo lijepo. Nije bilo mnogo ljudi, samo pokoji zaljubljeni par za stolovima. Bilo je prilično tiho. Čitava prostorija zračila je romantikom. Matthew i Amelie sjeli su za stol do prozora s kojeg se lijepo vidjelo kako Mjesec osvjetljava vodu u luci i brodove koji se njišu na valovima. Oboje su se zagledali u taj prizor.
''Kako prekrasno! Ovi brodovi izgledaju kao da plešu pod mjesečinom.'' zaključi Amelie. Matthew nije ništa odgovorio, samo je očarano gledao u Amelien osmijeh. Ubrzo je došao konobar i pitao ih što žele naručiti.
''Molio bih dva komada čokoladne torte.'' odgovori mu Matthew. Amelie nije stigla ništa reći. Šutke je izvadila novčanik htjedeći platiti svoj komad torte, no tada je među Matthewovim prstima ugledala novac kojim će platiti za oboje. Konobar je otišao po tortu.
''Zašto si tako šutljiva i zamišljena?'' upita Matthew.
''Oprosti, Matthew.'' odgovori Amelie. ''Ovo mi je prvi put da mi je netko priredio nešto ovako divno i da se ovako čarobno osjećam u društvu muškarca. Za mene je ovo nešto dosad neviđeno i nisam naviknuta na ovo.''
''Znači, živiš sama?''
''Da, nažalost. Moj otac umro je dok sam još bila malena. Moja majka bila je bolesna i prije nekoliko godina i ona je umrla. Ostala sam sama u njihovoj kući. Prepuštena sam samoj sebi i moram se sama za sebe brinuti.''
''Jako mi je žao što si već u ovim lijepim godinama ostala bez roditelja. Sigurno ti je teško.''
''Nije više tako teško. Priviknula sam se na samoću i to je moja svakodnevica. Samo mi je teško kad se sjetim majke kako je umirala i kako je mene spominjala u svojim posljednjim riječima.''
''Oprosti, nisam znao. Žao mi je što sam dotaknuo takvu temu.''
''U redu je, nije tvoja krivnja. Nisi mogao znati.''
Matthew opazi kako suze naviru na Ameliene oči. Približi se njezinom licu te joj nježno obriše suze svojom rukom. Amelie ostane zatečena u trenutku Matthewovog dodira. Ubrzo dođe konobar s dva tanjura u rukama. U svakom tanjuru bio je komad čokoladne torte koja je vrlo ukusno izgledala. Matthew je pažljivo promatrao kako Amelie stavlja prvi komadić torte u usta.
''Kako je ukusno!'' usklikne Amelie.
''Vjerojatno nije ukusnije od tvojih usana!'' reče Matthew nemogavši više odolijevati Amelie. Amelie se zacrveni. Matthew se približi njezinim usnama. Amelie se prepusti čarobnom trenutku. Zatvorivši oči počne približavati svoje lice Matthewovom. Tihom prostorijom odjeknuo je zvuk strastvenog poljupca. Amelie se najednom odmakne i upita samu sebe:''Što ja to radim?! Tek sam upoznala ovog čovjeka!'' Ubrzo dolaze četiri gitarista, te počinju svirati i pjevati:

Iako su se naši pogledi prvi put stopili
Ne mogu odoljeti tvojoj ljepoti
Noćas želim biti samo tvoj
Predati ti se dušom i tijelom

Ove riječi razbile su oblak Amelienih negativnih misli, te je upitala Matthewa:''Ovo si ti naručio?!''
''Nisam!'' nasmiješi se Matthew. ''Nisam mogao znati da ću na tebe naletjeti. Ali moraš priznati da riječi savršeno odgovaraju ovom trenutku.''
Matthew ponovno uhvati Amelie koja se ovaj put u potpunosti prepusti emocijama. Nakon nekoliko strastvenih poljubaca, Matthew uzme Amelie u naručje, te laganim koracima krene s njom van iz restorana. Malobrojni ljudi koji su bili unutra zavidno su ih gledali.
''Da, Matthew. Tekst uistinu odgovara ovom našem trenutku. Želim biti tvoja. Želim ti se noćas predati dušom i tijelom.'' tiho prošapta Amelie. Matthew se nasmiješi i poljubi je. Odvede je u svoju hotelsku sobu. Soba je bila romantična i predivna. U sredini nalazio se uredno posložen bračni krevet, a sa svake strane bio je po jedan noćni ormarić. Na svakome od njih bila je vaza s dvije ruže i zapaljena svijeća. Te svijeće bile su jedino što je rasvjetljavalo tamu sobe. Matthew polegne Amelie na krevet. Očarano su gledali jedno u drugo dok su skidali odjeću sa sebe. Ubrzo je i Matthew legao u krevet i prstima utrnuo obje svijeće. Sobu je tada osvjetljavala Mjesečeva svjetlost. U nezaboravnim strastvenim trenucima te noći, Matthew i Amelie divili su se ljepoti punog Mjeseca. Nakon nekoliko sati, zajedno su zaspali u zagrljaju.
Osvanulo je jutro. Sunčeve zrake otvorile su Ameliene oči. Shvativši da je prvi put u životu provela noć s muškarcem jako se uplašila. Matthew je još spavao. Amelie je polako skinula njegovu ruku sa svog ramena, pokupila odjeću i tiho izišla iz sobe. Odjenula se i plačući pobjegla iz hotela. Nakon petnaestak minuta, Matthew se probudio. Osjetio je tjeskobu odmah u trenutku kad je vidio da Amelie nije uz njega. Naglo je ustao iz kreveta i počeo je dozivati, no nije mu odgovarala. Više je nije mogao naći. Pred vratima hotela ispustio je glasan krik uzvičući njezino ime.
Amelie je u suzama trčala prema svojoj kući. U mislima je ponavljala samo jednu rečenicu:''Matthew, oprosti mi!''
''Prokletnica!'' uzvikne Matthew i razbije svijećnjak o zid. ''Kakva zmija! Samo me iskoristila kako bi se zabavila jednu noć! Kako sam se mogao zaljubiti samo u njene prelijepe i nježne oči?! Kako sam se mogao predati prokletoj strasti koju je u meni izazivao njezin anđeoski pogled, njezina vražja maska?!'' Bacivši se na krevet, Matthew zaplače kao malo dijete.
''Što sam učinila?'' upita Amelie samu sebe gledajući kroz prozor u smjeru hotela. ''Predala sam se muškarcu kojeg uopće ne poznajem. Što li je htio od mene? Je li se doista zaljubio ili je samo trebao noćnu avanturicu? Oh Bože! Samo mu ime znam. Nemam pojma kakva je osoba. Je li očekivao da ću samo tako otići? Ili je sada povrijeđen i tužan što me nema?'' Amelie krene prema vratima, no tada kaže:''Ne! Prekasno je! Ne mogu se više vratiti onamo!''
Matthew odlazi u kafić i naruči viski. Opijajući se uzvikivao je Amelieno ime. Čitav kafić gledao ga je s čuđenjem. Zaštitari su ga silom izvukli van iz kafića da prestane ometati red i mir. Matthew se pijan uputi kući te naleti na Mary, svoju dugogodišnju prijateljicu.
''Matthew, što si učinio?!'' upita užasnuta Mary. ''Što se dogodilo, zašto si ovo napravio?!''
Matthew nije odgovarao na Maryna pitanja, samo je ponavljao Amelieno ime. Mary, koja je već godinama nesretno zaljubljena u Matthewa, bila je neizmjerno ljubomorna kad je shvatila da Matthew u pijanom stanju ponavlja ime druge žene. Odvela ga je svojoj kući. Matthew je zaspao u Marynom krevetu.
Amelie je idući dan otišla na posao nastojeći nastaviti svoj život i zaboraviti čarobnu noć koju je provela uz Matthewa. Iako je nastojala sakriti duševne probleme, ljudi su primijetili njezino čudno ponašanje. U svakoj slici na zidu, Amelie je prepoznavala Matthewa. U svakom dokumentu koji je pogledala čitala je njegovo ime kojega uopće zapravo nije bilo.
Matthew se probudio u Marynom krevetu. Bio je trijezan i pri zdravom razumu. Mary je ušla u sobu i donijela mu pladanj s doručkom.
''Pripremila sam ti sendviče kakve najviše voliš!'' reče Mary smješkajući se i stavi pladanj na krevet.
''Hvala, Mary!'' reče Matthew. ''Hvala što si mi pomogla kad mi je bilo najteže!''
''Joj Matthew!'' uzdahne Mary. ''Dobro znaš koliko te volim i da bih za tebe učinila sve što je u mojoj moći.''
Matthewa dirnu Maryne riječi. Shvati da se ona već mnogo godina trudi zadobiti njegovu ljubav, a on ni u jednom trenutku nije prema njoj osjetio slične osjećaje. Kaže samome sebi kako Mary nije zaslužila takvo ponašanje, da zaslužuje i nagradu za svoj trud.
''Odlučio sam!'' reče Matthew u sebi. ''Neću više razmišljati o prokletoj Amelie. Posvetit ću svoj život tome da učinim Mary sretnom. Ona to uistinu zaslužuje. Nije bitno što ću ja osjećati, bitno je da ona bude sretna uz mene.''
''Zašto si tako zamišljen, Matthew?'' upita ga Mary. ''Što se jučer dogodilo? Nikad u životu se nisi predao alkoholu.''
''Duga priča, Mary! Znam da ti neće biti lako kad ti kažem.''
''Slobodno reci. Znam već da se radi o drugoj ženi jer si joj spominjao ime.''
''U redu... Reći ću ti... Zaljubio sam se kao idiot u osobu koju sam prvi put vidio. Imala je prelijepo lice. Glumila je stidljivost i dobroćudnost. Nisam joj mogao odoljeti i odveo sam je u svoju sobu u hotelu. Proveli smo noć skupa! Predala mi se! No ujutro kad sam se probudio... Više je nije bilo! Napustila me! Ostavila me kao jednokratnu krpu koju je upotrijebila!''
''Oh, Matthew! Tako mi je žao!''
Iako ju je ljubomora izjedala iznutra, Mary je pružila Matthewu psihičku potporu. Nije mu htjela nadosipati sol na ranu ljubomornim scenama.
''Mary! Htio sam ti još nešto reći!'' reče Matthew.
''Hajde, reci!'' znatiželjno odgovori Mary.
''Doista nisi zaslužila onakvo ponašanje. Godinama se trudiš zadobiti moju ljubav, a ja ti nikada nisam uzvratio osjećaje.'' Mary ga je šokirano gledala.
''Molim te, Mary, hoćeš li se udati za mene?'' upita Matthew. Maryine oči su zasjale u tom trenutku, no ubrzo je odgovorila:''Ne, Matthew! Volim te svom dušom, no nisam spremna biti samo tvoja utjeha. Ne želim provesti s tobom nijednu noć dok ti u meni budeš gledao sjenku te Amelie i zamišljao nju kraj sebe!''
''Mary, molim te! Ne želim to!'' reče Matthew. ''Samo mi je važno usrećiti tebe, jer ti to doista zaslužuješ. S vremenom ću te zavoljeti kao ženu, siguran sam!'' Mary je pristala udati se za Matthewa.
''Kada bismo se mogli vjenčati?'' upita Matthew.
''Ne želim žuriti. Želim da prođe dosta vremena da budeš siguran da si doista spreman na to. Neka bude za osam mjeseci!''
''U redu, Mary! Kako ti hoćeš!''
Od tog trenutka prošlo je šest mjeseci. Jednog jutra, Amelie je krenula na posao. Nebo je bilo hladno i sivo. Amelie je pogledala prema nebu i zapitala se:''Zašto, Matthew? Zašto sam te ostavila toga dana? Gdje si sada? Sjećaš li me se još? Iako je prošlo puno vremena i nismo se vidjeli, ja te nisam zaboravila. Nisam te zaboravila i nikad te neću zaboraviti, Matthew! Nikad neću zaboraviti noć kada smo zajedno pali pod magiju Mjeseca!'' Suze su navrle na Ameliene oči. Amelie je nastavila svojim putem i nastojala ne misliti više na Matthewa.
Mary začuje kucanje na vratima svoga stana te otvori. Tamo je stajao Matthew.
''Zdravo, Mary!'' reče Matthew i poljubi Mary.
''Moj Bože!'' pomisli Matthew. ''Prošlo je šest mjeseci od one proklete noći, a još uvijek se sjetim Amelie svaki put kad poljubim Mary! Što da radim, Bože?!''
Spustila se noć. Amelie je pogledala prema prozoru i ugledala pun Mjesec. Oblaka više nije bilo.
''Mjesečeva svjetlost!'' uzdahne Amelie. ''Lijepa kao i one noći! Hoće li me Mjesečeva svjetlost vratiti k tebi, Matthew?''
Prepuštena bolnim mislima, Amelie izađe iz kuće. Gledajući prema Mjesecu, ponovno dođe do mjesta gdje je upoznala Matthewa. Matthew je također lutao ulicama Los Angelesa gledajući Mjesec i razmišljajući o Amelie. Došao je do klupe gdje se nekada susreo s Amelie. Gledao je u Mjesec i zamišljao Amelieno lice. Ne primijetivši Matthewa, Amelie je također sjela na klupu. Matthew također nije nju primijetio. Samo je zureći u Mjesec izgovorio njezino ime. Amelie je zadrhtala kad je čula da netko izgovara njeno ime. Okrenula se i ugledala Matthewa.
''Matthew?!'' usklikne šokirana Amelie, ne mogavši vjerovati da se susrela s njime.
''Amelie?!'' Matthew također nije mogao vjerovati da ih je Mjesečeva svjetlost ponovno spojila. Amelie je okrenula glavu i tiho zaplakala.
''Zašto si to učinila, Amelie?! Zašto si me ostavila te noći kao bezvrijednu staru krpu?!'' Amelie je gorko zaplakala i bacila se Matthewu u zagrljaj. Matthew nije mogao glumiti ravnodušnost te ju je čvrsto stisnuo k sebi.
''Molim te, oprosti mi, Matthew! Oprosti mi što sam tako ostavila najveće blago koje sam imala!''
Matthew nije mogao prozboriti ni riječi. Samo je slušao Amelie koja mu je u suzama pričala što se dogodilo nakon te noći.
''Tog jutra kad sam se probudila bila sam neizmjerno uplašena. To je bilo prvi put da sam se podala muškarcu. I to muškarcu kojeg prvi put vidim, kojeg ne poznajem! Nisam znala što učiniti u tom trenutku i pobjegla sam nadajući se da ćeš me zaboraviti!'' Amelien glas drhtao je u plaču.
''Zaboraviti te...'' uzdahne Matthew. ''Ne pitaj jesam li te zaboravio. Pitanje je jesi li ti mene zaboravila?''
''Nisam te zaboravila. Niti jednog trenutka! Svakoga dana i svake noći pitala sam se gdje si i misliš li na mene kao ja na tebe!''
Sva gorčina nestala je iz Matthewovog srca u tom trenutku. Matthew i Amelie ponovno su se strastveno poljubili, kao one noći. Odjedanput je naišla Mary. Vidjela ih je kako se ljube i kako se njihova lica utapaju u suzama radosnicama. Nije htjela prekidati romantični trenutak. Samo se tužno uputila kući. Shvatila je da nema smisla da se nastavi boriti za Matthewa, da je očito da je Amelie ljubav njegovog života i njegova sudbina. Napisala je oproštajno pismo i ubacila ga u Matthewov poštanski sandučić. Spakirala je stvari u dva kovčega i odlučila zauvijek otputovati iz Los Angelesa.
Matthew se vratio kući sretan što ga je sudbina ponovno spojila s Amelie. Pronašao je u poštanskom sandučiću pismo i otvorio ga. U pismu je stajalo:

Dragi Matthew,

Preostala su samo dva mjeseca do našeg vjenčanja, no nisam to mogla učiniti. Znam da je Amelie ljubav tvog života i ne bih mogla mirno spavati znajući da si žrtvovao pravu ljubav zbog mene. Odlazim iz Los Angelesa i vjerojatno se više nećemo vidjeti. Nemoj se brinuti zbog mene, započni novi život uz Amelie. Stvoreni ste jedno za drugo. Ja odlazim, ali znaj da ću te zauvijek čuvati u srcu.

Zbogom,
Mary

Matthew tužno uzdahne kad pročita Maryino oproštajno pismo, no tada shvati da se zapravo oslobodio velikog tereta s duše. Potrčao je do Ameliene kuće i pozvonio. Amelie je otvorila i bila je presretna kad ga je vidjela. Matthew je kleknuo pred nju i stavio joj zaručnički prsten na prst, a potom je pitao hoće li se udati za njega. Amelie se rasplakala od sreće u tom trenutku. Kroz suze uspjela je prozboriti jednu riječ:''Hoću!''.
Matthew i Amelie vjenčali su se za dva tjedna. Svake noći pogledavali su prema Mjesecu i divili se njegovoj svjetlosti koja je ponovno spojila i zauvijek ujedinila njihove živote.

kraj
- 22:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #